Основна тема
Црно/бијела тема
Инверзна тема

Подешавaња

Умањи / Увећај

Изаберите тему

Основна тема
Црно/бијела тема
Инверзна тема

Kolumne

01. 12. 2022. 07:33   >>  11:30 5

STAV

Šta zna Adnan šta je obećanje

Kada sam onomad pročitao šta o mješovitim brakovima misli Adnan Muhović, prvo sam počeo da prebrojavam koliko takvih brakova ima u mojoj familiji i bližem rodbinskom stablu. Ja, brat, ujak. Ajde da ne idemo dalje. Dosta je da nas trojica popijemo sa Adnanom kafu i da ga zamolimo da nas pouči u kakvom dunjaluku mi to živimo.

Piše: Tufik Softić

Možda smo nešto prespavali, a Adnan, eto, Bog mu dao nekakvog dara i nafaku, sve tumači, sada i vjersku dogmu. Mislio sam baš da ga pitam, ne da li imamo pravo na život, nego imamo li mi i naša djeca iz mještovitih brakova pravo uopšte i da umremo, pa da se negdje sahranimo. I gdje? Po kojim običajima?

Sjećam se kada smo se porodično okupili da otkrijemo spomenik majci, običan i skroman mezar, malo ukošenu tablu od bijelog mermera, pitao sam brata i ujaka, po malo u šali, a đe ćemo se mi sahranjivati? Smijeh, pa tišina. Vrlo nezgodno pitanje. Ujna Slavica, koja je bila luda za mojim ujakom čak i kada joj je zadavao najviše briga zbog, blago rečeno, sklonosti prema alkoholu, odgovorila je kroz smijeh, Garo i ja ćemo, bogami, u Ulotinu.

A ne mogu ti ja gore nikako Njale, kaže ujak. Tako joj je tepao. Zašto, šta bi ti falilo, pita ujna. Smijemo se svi kao da nismo na groblju. Gore je pustinja, nema đe da se izađe, odgovara ujak koji je volio kafanu više nego kuću. Šta ima da izlaziš kada umreš, nadovezuje se ujna. Kako bre Njale, šta ima? Kad se povampirim poslije ponoći, u Ulotinu nema niđe ništa otvoreno! Ostao mi je ujnin smijeh u dubokom sjećanju. Umrla je prošle godine od korone. Sahranjena je na pravoslavnom groblju u Beranama i pored nje je ostavljeno mjesto za ujaka.

Htio sam, zapravo, da kažem kako je ovo obično pitanje, ustvari, ozbiljna priča za razmišljanje na temu mješovitih brakova i malih sredina, kakva je Berane, koje ima samo dva groblja. Pravoslavno i muslimansko. Nema gradsko ili zajedničko. Možda bi Adnan rekao nešto mudro oko toga?

Jasno je meni da je Adnan Muhović nebitan lik i da je upravo želio da isprovocira medije. Da se čuje da postoji. A i medijima dobro. Ko bi inače otvorio portal Radio Petnjica i čitao šta je on tamo bulaznio. Sada kada se više ne zna da li je uopšte u bilo kojoj stranci i gdje je, dobro mu je došlo da zloupotrijebi moć medija i potvrdi da je živ.

Jednom sam mu i ja u tome pomogao. Onda kada se Petnjica odvojila od Berana, a njega zapalo da bude prvi predsjednik Skupštine opštine. „Kralj banana“, Izet Rastoder, biznismen bihorskog porijekla iz Ljubljane, u znak podrške novoj opštini poklonio je dvije „dačie“. Jednu je uzeo predsjednik opštine, a drugu Adnan.

Nije prošlo dugo, Adnan je njegovu „dačiu logan“ ladno prodao i kupio neki polovni, ali bijesan auto. Zvao sam Ljubljanu i dobio izjavu od Izeta. Bio je ljut i rekao da nikada više ništa neće donirati Petnjici. Pitao sam Adnana zašto je to učinio, i on mi je odgovorio da je „dačia“ nekako neudobna, da je istresao bubrege do Tuzle, i da, brate, ne pristaje jednom predsjedniku. Da je to „nekako više auto za prodavce rainbow usisivača“. Taman sam tako i napisao, a Adnan je bio ponosan što su svi prenijeli njegovu izjavu.

Jednom mi je doturio tonski snimak sa sjednice Opštinskog odbora DPS Petnjica, na kojem se čuje kako predsjednik tog odbora, Memed Meša Adrović, zamjera predsjedniku opštine Samiru Agoviću što se previše zalaže za Zaima Ličinu, jedinog odbornika SNP u Petnjici. Meša, brate, ne radim ja to što volim Zajka, nego da ga pridobijem za glasanje, da nas Adnan ne bi ucjenjivao, kaže Samir. Sviđao mi se Adnan zbog toga što je, i kada je bio u kolaiciji sa DPS, uvijek iskakao iz oficijelnih stavova svoje stranke i zadavao DPS-u ozbiljne probleme u Petnjici.

Upravo mi je Adnan prvi kazao 2014. godine kako ima signala da DPS pada u Beranama. Znao je da je moja supruga na listi koalicije „Zdravo Berane“, zbog čega smo imali ozbiljnih problema. Našli smo se i na minut-dva. Sjedimo nas dvoje u kafiću, muzika zagušila televizor. Supruga okrenuta leđima i ne vidi. Ja na ekranu, smjenjuju se slike. Oho, peru nas, kažem u sebi, ali ne pričam ništa. Odemo kući i sačekam sljedeće vijesti ružičaste televizije. Kažu kako sam navodno ja učestvovao u miniranju izložbe „Riječ, slika, neprijatelj“ u Beranama, a da sam to uradio zbog toga što mi je supruga, pa onda puno ime sa dva prezimena, na toj i toj listi.

Bilo je to malo mučno. Stvorila se atmosfera - a đe ćemo to mi iz mješovitog braka sa četnicima. Nosilac liste i budući predsjednik opštine, Dragoslav Šćekić, pitao me trebali nam kakva podrška. Ne rekoh, ništa strašno, neka samo udaraju, ja sam navikao, a i supruga uz mene.

Već te godine slika o „četnicima“ se brzo promijenila kod lokalne javnosti, osim kod onih najokoerelijih, i u najudobnijim foteljama, koji su se ponamještali po dubini za vrijeme DPS vlasti. Za njih smo ostali izdajnici. Dado je organizovao prvi iftar i lijepo je bilo vidjeti kako imam Rahim Muratović i protojerej Dragan Ristić, sjede jedan pored drugog. Takva slika je prvi put otišla iz Berana.

Imam Muratović i protojerej Ristić su, ustvari, bili lični prijatelji odvajkada i znali su često da prošetaju ulicom ili sjednu „na kafu“. Vjerujem da je i imam trpio od svojih kritike zbog toga, ali nije mnogo obraćao pažnju. Zajedno su bili i ljetos u prvom redu, na svečanoj sjednici SO povodom Dana opštine.

Poslije pada DPS u Beranama 2014. godine, koji je bio prvi nagovještaj kraja i u državi, ponuđeno mi je da preuzmem lokalni radio. Jedna od prvih stvari koje sam uradio je bila da popijem kafu sa tadašnjim episkopom Joanikijem i imamom Rahimom Muratovićem. Razgovarali smo o tome kako unaprijediti izvještavanje o vjerskim temama značajnim za javnost. I jedan i drugi su bili, naravno, nezadovoljni kako je to rađeno do tada.

Oslobodili smo lokalni javni servis tih stega, i prvi put je episkop sa lokalnog radija poslao poruku za Božić, a imam Muratović iz studija izučio molitvu i čestitao praznik, čini mi se početak mjeseca Ramazana. Ostao sam do danas prijatelj i sa jednim i sa drugim, i uvijek primljen kao drag gost u njihovim vjerskim odajama.

Stvari u mojoj porodici stoje ovako. Djeda po ocu bio je posljednji beranski muftija. Njegov brat, stric moga oca, imam gradske džamije u Beranama, koje više nema na tom mjestu, na dnu glavne ulice, onamo gdje je kafe „Ambijent“. Moja baba po ocu se vrlo mlada udala za muftiju u ozbiljnim godinama. Morala je poslušati oca, koji je, opet, bio imam druge džamije u gradu, one u naselju Hareme.

Brat je naslijedio muftijino ime. Ja ime strica koji je poginuo u Drugom svjetskom ratu, i po kojem se zove jedna ulica u Beranama. Stara majka, kako smo babu oslovljavali, doživjela je duboku starost. Zvali su je hadžinica, jer je djed bio hadžija. Od kada pamtim, dok nije pala na postelju, nikada nije preskočila ni jedan od pet dnevnih namaza.

Brat je već bio oženjen pravoslavkom. Halalila mu je, bio joj je omiljeni unuk. Znala je i da sam ja dugo u vezi sa sadašnjom suprugom, pravoslavkom. Samo me jednom pitala – sine, jesi li se obećao? Jesam, majko, odgovorih. Nemoj da prevariš! Jedino je što je rekla na tu temu. Baš me zanima šta bi ona danas kazala kada bi čula šta Adnan priča o mješovitim brakovima.

Zna Adnan da ja imam mješovit brak i neće mu biti nikakav problem da i poslije ove izjave zaustavi auto, kao i obično kada prođe pored mene, i da se pozdravi. I ja ću mu otpozdraviti. Jeste opet pretjerao, kao onda sa Njegošem, ali jednostavno je takav. Čovjek koristi medije, i mediji koriste njega.

Пратите нас на

Коментари5

Остави коментар

Остави коментар

Правила коментарисања садржаја Портала РТЦГВише
Поштујући начело демократичности, као и право грађана да слободно и критички износе мишљење о појавама, процесима, догађајима и личностима, у циљу развијања културе јавног дијалога, на Порталу нијесу дозвољени коментари који вријеђају достојанство личности или садрже пријетње, говор мржње, непровјерене оптужбе, као и расистичке поруке. Нијесу дозвољени ни коментари којима се нарушава национална, вјерска и родна равноправност или подстиче мржња према ЛГБТ популацији. Неће бити објављени ни коментари писани великим словима и обимни "copy/paste" садрзаји књига и публикација.Задржавамо право краћења коментара. Мање

Да бисте коментарисали вијести под вашим именом

Улогујте се