[ Izvor: Mina Business, Objavila: M.M.Lj. ]

U OVOJ GODINI

"Rada" će vratiti poziciju na domaćem tržištu

Bjelopoljska fabrika mineralne vode Rada u ovoj godini planira da vrati poziciju na domaćem tržištu i stvori proizvodni tim koji će biti spreman da prati njen dalji razvoj, dok će u narednoj sagledati mogućnosti izvoza u zemlje okruženja.

Suvlasnik fabrike Boris Rašković kazao je da je u sljedećoj godini planirano dalje jačanje tržišnog učešća u Crnoj Gori, sagledavanje mogućnosti izvoza u zemlje okruženja, ali i širenje asortimana u segmentu sokova, odnosno gaziranih napitaka sa ukusima.

„Pred nama je izazovan period u kojem je potrebno uhodati novi proizvodni tim, vratiti proizvod na tržište hotela, restorana i kafića (HOREKA) i istovremeno se izboriti za što bolju marketinšku poziciju“, rekao je Rašković za Glasnik Privredne komore (PKCG).

On smatra da izvoz vode mora biti praćen većim asortimanom proizvoda kako bi bio isplativ, kao i da takav pristup zahtijeva dalji razvoj industrije.
Fabrika mineralne vode Rada krajem februara je ponovo otvorena, nakon što je godinu ranije kupila Water groupa, za više od milion eura.

Rašković je saopštio da je za osam mjeseci obavljena zamjena kompletne tehnologije na izvorištu, iskontrolisan je i saniran kompletan cjevovod, pogon modernizovan u skladu sa novim standardima iz oblasti prehrambene industrije, a instalirana je i nova oprema kapaciteta 15 hiljada litara na sat.

„Na taj način je fabrika dovedena u najmodernije moguće stanje, jer je ugrađena najsavremenija tehnologija iz te oblasti. Ovim projektom je u ovoj fazi zaposleno 20 novih radnika, s tim što se u budućem periodu, osvajanjem tržišta i rastom koji je planiran, stvaraju uslovi za povećanje broja zaposlenih“, precizirao je Rašković.

On je kazao da je Crna Gora do otvaranja fabrike imala 100 odsto uvoz gazirane vode.

„Sve što uspijemo da prodamo na domaćem tržištu je supstitucija uvoza. Naše snage su sada usmjerene na što hitnije postizanje što boljih rezultata, kako bi jačanjem stvorili uslove za pregovore sa regionalnim distributerima, odnosno početak izvoza“, objasnio je Rašković.

On je podsjetio da je tržište u Crnoj Gori jako koncentrisano, odnosno da je 90 odsto njegovog udjela u rukama prepoznatljivog giganta iz Srbije, fabrike vode Knjaz Miloš. Prisutne su, kako je dodao, i druge gazirane vode iz bivše SFRJ.

„Od našeg umjeća da približimo potrošačima važnost domaće proizvodnje, uz ponudu nespornog kvaliteta i cijene, zavisiće i rezultati koje ćemo ostvariti“, poručio je Rašković.

On je naveo da je u projekat fabrike uloženo oko četiri miliona eura, urađena je kompletna modernizacija, a kapaciteti prilagođeni tržištu, čime je postavljen jak temelj za dugoročan budući razvoj.

Rašković je saopštio i da je novi vizuelni identitet mineralne vode rađen u saradnji sa dizajnerskim studijom Design Buro iz Beograda, ali i da vjeruje da su time sačuvane prve smjernice Rade iz 80-tih godina prošlog vijeka, poput cvijeta bijele rade u zelenoj bijeloj i žutoj boji.

„Trudili smo se da, uz čuvanje starog, damo novi kvalitet dizajnom i postavimo dugoročnu osnovu za dalji razvoj asortimana u budućnosti“, rekao je Rašković.

On smatra da je ekonomska valorizacija prirodnih resursa na održiv način suština ekonomije, kao i da je na malom tržištu teško pronaći balans da bi se zadovoljio parametar održivosti koji je preduslov za uspjeh.

„Potrebno je razumjeti da se svaki proizvođač u Crnoj Gori suočava sa izuzetno suženim prostorom za plasman proizvoda koji je zatrpan robom iz inostranstva i to najčešće onih proizvođača koji su već decenijama prepoznatljivi“, kazao je Rašković.

On je dodao da to zahtijeva veliki rad i strpljenje, jer uspjeh u proizvodnji i prodaji u postojećim uslovima ne dolazi brzo, već najčešće traje najmanje deceniju.

„Kod Rade postoji nasljeđe i prepoznatljivost, što nam daje za pravo da vjerujemo da ovaj put do uspjeha može biti kraći u odnosu na razvoj na primjer brenda Suza, koji je za nama“, objasnio je Rašković.

On je ocijenio da razvoj turističke ponude povećava mogućnosti za plasman svih prehrambenih proizvoda.

Rašković smatra da ograničeni prostor za izlaganje robe u marketima i voda kao proizvod koji je najčešće dio mnogo većeg asortimana velikih korporacija iz okruženja, automatski stvara teško premostivu prepreku za domaćeg proizvođača.

„Tu su pojedini proizvođači pokušali cijenom ili sličnim strategijama da povećaju prisutnost, ali to vodi u neprofitan rad koji rezultira gašenjem fabrike, što se i desilo kod nekoliko proizvođača. Vjerujemo da kod krajnjeg potrošača ne igra toliko ulogu cijena koja se na ovom proizvodu u marketu kreće u razlikama od dva do tri centa, već prisutnost određenog brenda na polici, vitrinama i na drugim pozicijama u marketu“, objasnio je Rašković.

On je podsjetio da se to plaća, ali i da često se domaći proizvođači dođu u situaciju da shvate da je plaćanje tih pozicija neisplativo, dok velike korporacije to mogu, jer na tim pozicijama ne izlažu samo vodu, već desetak drugih proizvoda.

Rašković smatra da izvoz vode mora biti praćen većim asortimanom proizvoda kako bi bio isplativ, a takav pristup zahtijeva dalji razvoj industrije, pozicioniranje, pa tek onda izvoz.

„To je proces koji može trajati nekoliko decenija, jer su fabrike iz okruženja stvarane toliko dugo, tako da ne možemo odjednom stvoriti za mnogo kraće vrijeme nego drugi. Takođe, fabrike iz okruženja razvijane su u mnogo povoljnijem okruženju i na mnogo većem i tada jako zaštićenom tržištu od uvoza“, zaključio je Rašković.