Una Sabljaković  [ DW ]

15. 10. 2025. 11:27

Presuda za Štrpce: Djelimična pravda

U utorak (14. oktobra) Viši sud u Beogradu je na po deset godina zatvora osudio nekadašnje pripadnike Vojske Republike Srpske (VRS) Gojka Lukića i Duška Vasiljevića i na pet godina Draganu Đekić jer je utvrđeno da su 1993. godine u mjestu Štrpci iz voza na relaciji Beograd-Bar kidnapovali 20 civila nesrpske nacionalnosti, koji su posle toga svirepo ubijeni.

Drugo suđenje ista presuda

Prva prvostepena presuda, kojom su počinioci 2023. godine bili osuđeni na ukupno 35 godina zatvora je odlukom Apelacionog suda u Beogradu ukinuta i predmet je vraćen na ponovno suđenje.

Druga prvostepena presuda je zapravo istovjetna kao i prva, a ukupna kazna je niža, jer je u međuvremenu preminuo jedan od osuđenika Jovan Lipovac koji je prvom presudom, kao i Gojko Lukić i Duško Vasiljević bio osuđen na deset godina zatvora. Među optuženicima je bio i Ljubiša Vasiljević nekadašnji pripadnik VRS koji je tokom prvog suđenja takođe preminuo.

Ni jučerašnjom presudom suđenje u Beogradu nije okončano jer pravo na žalbu imaju i odbrana i tužilaštvo.

Za učešće u istom zločinu je pred sudom u BiH između 2016. i 2024, osuđeno deset drugih pripadnika VRS, dok je pred Višim sudom u Bijelom Polju u Crnoj Gori još jedan bivši pripadnik VRS Nebojša Ranisavljević 2004. pravosnažno osuđen na 15 godina zatvora.

«Jasno je da presuda nije pravična. Nije pravična za osuđene, imajući u vidu broj žrtava, kao i to da je u pitanju jedan od najstrašnijih zločina prema državljanima Srbije koji nisu srpske nacionalnosti. Nije pravično ni u odnosu na žrtve i porodice žrtava. Toliko je presuđenih činjenica, toliko je toga utvrđeno pred Višim sudom u Bijelom Polju, kao i u Beogradu u prvostepenom postupku", rekla je posle izricanja presude okupljenim novinarima osnivačica Fonda za humanitarno pravo (FHP) Nataša Kandić.

Marko Milosavljević iz Inicijative mladih za ljudska prava za DW kaže da presuda predstavlja samo „djelimičnu pravdu“.

„Zbog nesavjesnog postupanja Tužilaštva za ratne zločine (TRZ) i Višeg suda, ovaj postupak predugo traje. Proceduralne greške pravosudnih organa i tretman prema optuženima koji su se branili sa slobode više su traumatizirale porodice žrtava nego što su im dale bilo kakvu satisfakciju“, navodi Milosavljević.

„Poseban zadatak" - otmica putnika nesrpske nacionalnosti

TRZ u Srbiji je prvu optužnicu za zločin u Štrpcima podiglo 2015, ali ju je sud deset puta vraćao na doradu. Prema optužnici, koja je potvrđena 2018. godine, u Višegradu je formirana oružana grupa „od oko 25 do 30 pripadnika VRS, s posebnim zadatkom da izvrši otmicu putnika nesrpske nacionalnosti iz brzog voza broj 671, koji je tada saobraćao na relaciji Beograd-Bar“.

U sastavu te grupe su između ostalih bili Gojko Lukić, Duško Vasiljević i Dragana Đekić, koji su bili pripadnici jedinice Osvetnici a ona je, kako navodi TRZ, bila u sastavu Vojske Republike Srpske.

Pripadnici te grupe su, preteći mu oružjem, najprije naredili otpravniku vozova da u Štrpcima zaustavi voz, gdje su potom legitimisali putnike s ciljem, kako navodi tužilac, „utvrđivanja njihove nacionalne pripadnosti“.

Potom su iz voza izveli 20 civila nesrpske nacionalnosti i odveli su ih do zgrade osnovne škole u mjestu Prelovo u BiH gdje su im se pridružili Gojko Lukić i Dragana Đekić.

Tamo su ih brutalno pretukli, navodi tužilac i pominje između ostalog da su otete civile kundacima udarali upravo Dragana Đekić i Gojko Lukić.

“Nakon ovakvog okrutnog postupanja primorali su oštećene da skinu odjeću, oduzeli su novac i druge vrijednije stvari“, navodi tužilac i dodaje da su pripadnici VRS civile, koji su mahom bili Bošnjaci, odveli do jedne spaljene kuće u selu Mušići, gdje su ih ubila dvojica pripadnika iste oružane grupe.

Državni zločin

Iako je zločin detaljno opisan, u optužnici se ne navodi ko je formirao oružanu grupu koja je učestvovala u ubistvu dvadeset civila. Ipak, na suđenju Nebojši Ranisavljeviću u Bijelom Polju predočena su dokumenta koja su indikator da je o planu da se izvrši zločin mjesec dana ranije znao državni i vojni vrh Republike Srpske, Srbije i cijele tadašnje Savezne Republike Jugoslavije (SRJ).

Na to je u knjizi „Otmica u Štrpcima", skrenuo pažnju advokat Dragoljub Todorović, koji je na suđenju Ranisavljeviću bio punomoćnik oštećenih.

„S obzirom da optužnicom nisu obuhvaćeni organizatori otmice kao i svi koji su za nju znali, Inicijativa mladih za ljudska prava je 2023. godine pozvala Vladu Srbiej, RS i Crne Gore da formiraju komisiju koja bi utvrdila istinu o odgovornosti institucija SRJ i RS u ovom slučaju. Iako za sada ne postoji politička volja, otkrivanje svih činjenica o ovom državnom zločinu trebalo bi da bude zadatak društvenih i političkih aktera u Srbiji", kaže Marko Milosavljević.

Zašto je ponovljeno suđenje?

Apelacioni sud je u obrazloženju odluke da ukine presudu i vrati predmet na ponovno suđenje između ostalog naveo da je prvostepeni sud propustio da “odluči o predlogu odbrane da se u svojstvu svedoka ispita (haški osuđenik) Milan Lukić“, kao i da je to bilo “od odlučnog uticaja za donošenje zakonite i pravilne odluke".

"Ovo posebno što iz razloga datih u obrazloženju presude u dijelu u kojem sud vrši analizu dokaza, proizilazi da je, i po stavu prvostepenog suda, Milan Lukić bio najodgovornije lice i od početka do kraja učesnik i svedok svih događaja koji su predmet ovog krivičnog postupka“ - navodi Apelacioni sud i dodaje da je prvostepeni sud utvrdio da je Milan Lukić komandovao jedinicom Osvetnici.

Zbog toga je Milan Lukić, koji je pred sudom u Hagu osuđen na doživotni zatvor zbog zločina protiv čovječnosti u Višegradu tokom rata u BiH, 16. septembra ove godine ispitan pred sudom u Beogradu i to putem video-konferencijske veze sa Estonijom, gdje je na izdržavanju kazne.

Prema izvještaju FHP-a on je između ostalog naveo da njegov brat Gojko Lukić "nije bio učesnik rata", a sudu je poslao dokumentaciju koja se tiče njegove mobilizacije i vremena koje je proveo u VRS. Nataša Kandić ističe značaj tog dokumenta.

“Ono što je sada utvrđeno jeste relevantno jer postoji dokument koji pokazuje da su Milan Lukić i ta jedinca bili pripadnici regularne formacije VRS. S obzirom na toliko utvrđenih činjenica i na to da se posle 33 godine izruče kazna od po deset i pet godina, smatramo da presuda nije pravična" ističe Kandić.

Ona ipak dodaje da "ostaje obilje sudskih činjenica" koje su utvrđene prije svega pred sudom u Bijelom Polju, ali i na drugim suđenjima u vezi sa zločinom u Štrpcima.

"To ostaje - nasleđe činjenica budućim generacijama", naglasila je Nataša Kandić.

Milosavljević navodi da je, iako su kazne blage, za "budućnost ove zemlje važno da i ovakva presuda bude potvrđena kao pravosnažna".

"Posebno imajući u vidu da je prema našem istraživanju iz 2023. godine, tek deset procenata mladih u Srbiji čulo za otmicu u Štrpcima", zaključuje za DW Marko Milosavljević iz Inicijative mladih za ljudska prava.