Radmilo Marković  [ DW ]

23. 09. 2025. 12:38

Nova legalizacija u Srbiji – ko je opet ispao budala?

„Ja sam pošteno radio, izlagao sam se opasnosti da me uhvate i otjeraju na robiju. Sad tražim da poravnamo račune i gotova stvar“.

Ovako je Bili Piton svojim poslovnim partnerima objasnio situaciju u kojoj se nalazi, u kultnom filmu „Maratonci trče počasni krug“. Bili je, naime, raskopavao grobove i vadio mrtvačke sanduke, kako bi njegovi poslovni partneri mogli te sanduke da „očiste, prelakiraju i prodaju kao nove“.

„Mi smo pošteno radili, izlagali smo se opasnosti da nas uhvate i otjeraju na robiju“ – mogli bi ovih dana da kažu i mnogi srpski graditelji koji su zidali zgrade bez građevinskih dozvola. Jer, gradnja bez građevinske dozvole je krivično djelo u Srbiji, za koju se može dobiti i više godina zatvora.

A izgleda da će im računi biti poravnati.

„Radosna vijest“ predsjednika Srbije

I zbilja, jesu mnogo radili: 2015. godine, kada je donijet poslednji zakon o legalizaciji bespravno izgrađenih objekata, u Srbiji je ukupno bilo oko milion i po zgrada sazidanih bez dozvole.

Tim zakonom uvedena je nulta tolerancija na divlju gradnju. Sve što je poslije tog zakona sazidano bez dozvole biće srušeno, poručivali su tada nadležni. „Nema više novih zakona o ozakonjenju. Neće više biti nikakvih produžetaka“, rekla je tadašnja ministarka građevinarstva Zorana Mihajlović.

Deset godina kasnije, predsjednik Aleksandar Vučić je saopštio koliko su zapravo vrijedni neimari radili sve ovo vrijeme, izlažući se opasnosti da ih uhvate i otjeraju na robiju: u Srbiji danas ima oko 4,8 miliona nelegalnih objekata, rekao je predsjednik prije neki dan, kada je obznanjivao „radosnu vijest“ za građane i donošenje novog zakona koji će se obračunati sa divljom gradnjom.

Za samo 100 eura moći ćete da upišete svoje vlasništvo nad nelegalnim stanom: „Jedan običan papir pošaljete i vi do nove godine u roku od 60 dana imate legalan svoj objekat“, rekao je predsjednik Vučić.

Bila je to, vjerovatno, muzika za uši napaćene sirotinje, koja već decenijama živi u svojih nelegalnih 30 ili 50 kvadrata. Za one zlosrećne kupce stanova koje je prevario investitor, sazidavši zgradu koju je bilo nemoguće upisati u katastar, pa tako ni njima, iako su kupili stan, nigdje u zvaničnim dokumentima ne piše da su vlasnici, i zato ne mogu na taj svoj stan da upišu hipoteku, teško mogu da ga prodaju, i to po veoma niskoj cijeni…

Šta je sa snimkom iz satelita?

Neće se, vjerovatno, svi ti mnogobrojni ljudi zapitati zašto baš njihova prijava za legalizaciju od prije 10 ili 20 godina, po nekom od brojnih pređašnjih zakona, i dalje čeka u nekoj fioci. Zašto im predmet već odavno nije riješen, makar po ovom posljednjem zakonu iz 2015. godine, a obećavali su toliko…

A razlog za to je jednostavan: prethodni zakon za ozakonjenje objekata i nije pravljen za obične građane. Pravljen je za SNS elitu koja je divljom gradnjom htjela da izbjegne plaćanje skupih doprinosa i nadoknada za uređenje građevinskog zemljišta, pa da onda, plativši mito, jednostavno ozakoni (legalizuje) svoj velelepni objekat od dvije, tri ili deset hiljada kvadrata.

Taj paralelni sistem funkcionisao je savršeno: BIRN je prije dvije godine u velikom istraživanju samo u Beogradu našao pola miliona kvadrata koji su protivzakonito legalizovani: zakon iz 2015. predviđao je da ništa što se ne nalazi na satelitskom snimku iz te godine ne može biti ozakonjeno, već mora biti srušeno.

Pa ipak, prijatelji, kumovi, finansijeri i ostali dobri i podobni ljudi koji žele da daju mito – zidali su nelegalno uveliko nakon te 2015. godine i bez problema prolazili tu paralelnu strukturu.

Predmeti običnih građana su tu bili sporedna stvar – riješiće ih možda, ako stignu, ako dođu na red.

Naravno, nikada nisu došli na red. Sada, kada je broj nelegalnih objekata koje treba „riješiti“ mnogostruko veći, ponovo im se obećava, govori im se da požure, da neće nikad dobiti bolju ponudu (kao da isto to nisu govorili i prije deset godina)...

A iza svega se valja nešto drugo.

Nekretnina u nacionalnom parku

U svojim obraćanjima ii predsjednik Vučić, i ministarka građevinarstva Aleksandra Sofronijević – koja je, inače, branila i prethodni zakon, tada kao državni sekretar – „mahali“ su brojkom od 100 eura kao dokazom koliko će sve biti lako i jednostavno i jeftino.

Gradovi i opštine će biti podijeljene na zone, i u zavisnosti od toga u kojoj zoni i u kom gradu se nelegalni objekat nalazi, odrediće se i cijena za upis svojine.

Najskuplje što ćete morati da platite jeste 1.000 eura, u centru Beograda, govorili su Vučić i Sofronijević, uz napomenu da će za 70 odsto ljudi ta cijena iznositi 100 eura.

Nigdje, međutim, nisu pomenuli neke druge brojke.

Postoje u nacrtu novog zakona stanovi i objekti koji će morati da se plate znatno više od tih maksimalnih 1.000 eura „u centru Beograda“.

Tako, piše u nacrtu zakona, za stan u jednom od područja naknada će biti čak 2.000 eura – duplo skuplje od „najskupljeg“. A odmah pored te cijene, stoji i druga – za upis prava svojine na objektu većem od 200 kvadrata, cijena će iznositi 10.000 eura.

Nema tih brojki u nastupima zvaničnika, i to s razlogom. Ovo su, naime, cijene koje će morati da plate vlasnici nekretnina koje su sagrađene – u nacionalnim parkovima.

Naravno, u nacionalnim parkovima je zabranjena izgradnja i svi ti objekti su odmah morali da budu srušeni. No, kako rušiti ilegalne objekte, kad je i sam predsjednik bolećiv: prije samo mjesec dana je rekao da se on ne raduje kada neko ruši ilegalno izgrađene objekte, jer je „neko nešto izgradio i uložio trud“.

I zbilja, oni koji su bili dovoljno moćni, zaštićeni i bezobzirni zidali su i po nacionalnim parkovima za sebe, a možda i za druge.

Sada samo traže da poravnaju račune i gotova stvar.

Nulta tolerancija

A ostali, obični ljudi – da li će doći na red i njihova muka? Nije došla na red kad je bilo tri puta manje potencijalnih predmeta, a sada će sve biti gotovo do nove godine?

Da li će biti zaustavljena divlja gradnja? Kako rekosmo, predsjednik ne voli da ruši ilegalne objekte (osim ako nisu u Savamali), pa je i sad rekao da država buduću divlju gradnju neće da ruši nego će da je preuzme u svoje vlasništvo, priznavši još jednom potpunu nemoć države pred izvjesnim pojavama.

I šta da rade ljudi koji su sve ove godine zaista pošteno radili i nisu se bojali da će da budu uhvaćeni i otjerani na robiju? Zašto su oni plaćali projekte, dozvole, priključke, takse, doprinose, zašto su bacali na desetine hiljada eura?

Kao i mnogo puta do sada, pošten građanin koji redovno plaća sve račune i obaveze, ispao je budala.

I ko će brinuti o bezbjednosti objekata? Zakonom se predviđa samo upis vlasništva na nepokretnost, a to kako ste vi to zidali, čime i da li je to sve bezbjedno – bože moj. Nakon što steknete pravo vlasništva, možete legalno i prodati taj stan, pa nek se novi vlasnik brine da li će mu plafon pasti na glavu.

No, bar je divlja gradnja riješena. Jer, „ovim zakonom se uvodi nulta tolerancija na novu bespravnu gradnju od dana stupanja na snagu zakona“, rekla je u ponedjeljak ministarka Sofronijević.

I kao da se u tom trenutku začuo eho istih izjava koje su dolazile iz prošlosti.