Liza Luj  [ DW ]

11. 09. 2025. 07:43

Protesti u Francuskoj: Osjećaj nepravde

Protestni pokret „Blokirajmo sve“ (Bloquons tout) očigledno je izazvao nelagodu na najvišem nivou vlasti: 80.000 policajaca raspoređeno je širom zemlje kako bi držali demonstrante pod kontrolom – značajan broj, s obzirom na to da je obavještajna služba očekivala samo 100.000 demonstranata.

Oni su željeli da parališu Francusku štrajkovima i skupovima – između ostalog i tako što su blokirali bulevar Periferik, obilaznicu oko Pariza. Ali, to je trajalo samo kratko. Policija za suzbijanje demonstracija brzo je uklonila demonstrante s ulice.

Pokret, na kraju, ipak nije paralisao cijelu zemlju. Ipak, protest pokazuje koliko je veliko nezadovoljstvo građana.

Zbog toga je i 18-godišnja Aliks Gato Kont u srijedu demonstrirala ispred pariske željezničke stanice Sjever (Gare du Nord), zajedno s nekoliko stotina, uglavnom mladih ljudi. „Njihove jahte će doživjeti brodolom na našim štrajkovima“, pisalo je na plakatu koji je držala ta studentkinja političkih nauka. Pored slogana je stajala fotografija milijardera Bernara Arnoa, šefa luksuznog koncerna LVMH.

„Potreban nam je premijer s lijeve strane, koji će konačno da sprovodi socijalne reforme u korist siromašnih“, kaže ona za DW i dodaje da je imenovanje Sebastijana Lekornua za premijera pogrešan signal. „On je do sada bio naš ministar odbrane – a predsjednik Emanuel Makron želi da nas učini pokornim.“

Makron je u utorak odabrao svog povjerenika Lekornua za mandatara nove vlade. Bivši premijer Fransoa Bajru, prethodno je u parlamentu doživio neuspjeh na glasanju o povjerenju, kojim je želio da dobije podršku za budžet za 2026. godinu. Budžet je predviđao uštedu 44 milijarde evra.

Za studentkinju Aliks Gato Konte, takav plan štednje je neprihvatljiv. „Premijer je htio da ukine dva državna praznika i smanji troškove zdravstva, ali nije želio da uvede više poreza za bogate“, naglašava ona.

Bajruova najava budžeta izgleda da je bila iskra koja je zapalila pokret „Blokirajmo sve“. Doduše, nalog pod nazivom „Les essentiels“ na mreži Telegram, koji se pripisuje desničarskim ekstremističkim krugovima, još u maju je pozvao na jednodnevnu blokadu 10. septembra. Ali, tek nakon Bajruovog govora o budžetu sredinom jula počelo je da se formira sve više naloga na mreži da bi širili taj poziv.

Prema istraživanju ljevičarske pariske Fondacije Žan-Žores, skoro dvije trećine članova tih grupa povezano je s krajnje ljevičarskom strankom Nepokorena Francuska (LFI).

Paralele sa Žutim prslucima

Antoan Bernar de Rejmon smatra da protest donekle podsjeća na Žute prsluke, koji su od novembra 2018. mjesecima demonstrirali za veću socijalnu pravdu i blokirali kružne tokove. „I tada su protesti počeli zbog jedne najave vlade – htjeli su da povećaju porez na gorivo, što bi pogodilo siromašnije stanovnike ruralnih područja“, prisjeća se De Rejmon za DW. Vlada je na kraju odustala od planiranog poreza.

„Sada, kao i tada, demonstranti imaju osjećaj da ih država ne sluša. Trenutnu politiku oni smatraju duboko nepravednom i misle da se žrtve traže samo od njih, a ne i od bogatih.“

Ipak, postoje i razlike: „Žuti prsluci skoro da nisu pripadali partijama i sindikatima. Ovoga puta izgleda da ima više diplomiranih studenata i političkih aktivista“, kaže Bernar de Rejmon.

Stefan Siro, istoričar i predavač na pariskom univerzitetu Sciences Po specijalizovan za protestne pokrete, u sličnosti ubraja i to što su se obje inicijative autonomno organizovale na internet-forumima. „To je tendencija u posljednje dvije decenije“, objašnjava on za DW. „Tradicionalne demonstracije koje su organizovali sindikati gotovo uopšte nisu imale uspjeha. Vlada na njih više ne reaguje. Demonstranti zato biraju nekonvencionalne puteve, koji mogu biti i radikalniji.“

U srijedu je na više mjesta u Francuskoj došlo do nasilnih sukoba između policije i demonstranata. Prema ocjeni stručnjaka, tu se ne radi samo o Bajruovom budžetu: „Postoji dubok osjećaj nezadovoljstva i bijesa.“

Već su najavljeni naredni protesti

To potvrđuju i braća Lanselot i Robin, koji, kao i mnogi učesnici protesta kod pariske Sjeverne stanice, ne žele da otkriju svoja prezimena. Dvadesetpetogodišnji Lanselot došao je u glavni grad čak iz južne Francuske da bi učestvovao na protestu, zajedno sa svojim dvadesetogodišnjim bratom.

„Želim politiku koja štiti našu planetu“, kaže pejzažni arhitekta, držeći transparent na kojem piše „Ovdje smo zbog drveća“. „Više ne vjerujem u politički sistem, jer se glas naroda ne sluša. Potrebna nam je direktnija, lokalna demokratija“, kaže Lanselot.

Njegov brat Robin, na čijem plakatu piše „Oporezujte bogate“, klima glavom u znak slaganja. „Spremni smo da obavimo svoj dio posla kako bismo promijenili stvari. Ali stranke ne žele da nađu kompromis i samo rade jedne protiv drugih“, kaže student istorije za DW.

Emanuel Rengoа, politikološkinju na južnofrancuskom univerzitetu u Monpeljeu, zahtev za više direktne demokratije podsjeća na protestni pokret „Nuit Debout“ iz 2016. godine. Demonstranti su tada više mjeseci okupirali, između ostalog, i pariski Trg Republike, i u diskusionim grupama razgovarali o novim oblicima vladavine. „I njima je bilo stalo do veće građanske participacije“, kaže Rengoа za DW.

Ipak, do sada je bilo malo zajedničkih, konkretnih zahtjeva. Tako se protesti mogu lakše ugasiti. „Osim toga, naš demokratski sistem jedva da ima mehanizme preko kojih bi se horizontalni građanski pokreti van tradicionalnih organizacionih formi poput sindikata mogli čuti. Vidjećemo da li će ove akcije dovesti do nečeg konkretnog“, kaže Rengoа.

U međuvremenu, sindikati su za 18. septembar najavili nacionalni dan štrajkova i demonstracija.