Liza Luj  [ DW ]

09. 09. 2025. 07:10

Francuska: Premijer izgubio povjerenje parlamenta

„I ja sam želio ovaj trenutak istine“, počeo je francuski premijer Fransoa Bajru obraćanje poslanicima Nacionalne skupštine Francuske.

Bajru je na funkciji tek devet mjeseci, a već je morao da se bori za povjerenje poslanika. Njegova velika tema: ogromna zaduženost zemlje.

Druga najveća ekonomija EU ima nivo duga od skoro 114 procenata bruto domaćeg proizvoda (BDP) ili oko 3,4 biliona evra. Prema zvaničnim podacima, deficit je 2024. godine iznosio 5,8 procenata BDP-a. Obe brojke su skoro duplo veće od kriterijuma stabilnosti EU: nivo duga od 60 procenata i tri procenta novog zaduživanja godišnje.

Francuska ove godine mora da plati 55 milijardi evra samo na ime kamata. A sledeće godine, to će već biti 66 milijardi evra, rekao je Bajru, podsjećajući poslanike da Francuska od 1974. godine nije imala uravnotežen budžet - dakle 51 godinu.

On smatra da se Francuska nalazi pred „nezaustavljivim talasom duga“, u kojem povjerioci zahtjevaju više nego što zemlja može da zaradi. Poslanicima se obratio riječima: „Imate moć da oborite vladu, ali nemate moć da izbrišete stvarnost.“

Bajru je za 2026. planirao dosledan kurs štednje kojim bi ukupno bilo ušteđeno oko 44 milijarde evra. Posebno sporna je bila ideja da se ukinu dva državna praznika.

Parlament uskratio povjerenje Bajruu

I u parlamentu se već naziralo protivljenje. Zato je Bajru – još prije nego što bi došlo do glasanja o njegovim planovima štednje – sam inicirao ovo glasanje o povjerenju. Ishod je bio jasan: samo 194 poslanika izrazilo je povjerenje premijeru, dok mu ga je 364 uskratilo.

Bajruovu odluku da pokrene pitanje povjerenja Benjamin Morel naziva „političkim samoubistvom“. Time je želio da obezbijjedi podršku za svoj budžetski plan, kaže docent za javno pravo na Univerzitetu Pariz Panteon-Asas za DW. Ali očigledno je Bajru značajno precjenio svoje šanse da dobije glasanje.

Još prije glasanja bilo je jasno da francuski premijer teško može da računa na pobjedu. Lideri stranaka, naročito sa levice i sa desnog političkog spektra, nedvosmisleno su stavili do znanja da Bajru neće dati svoje povjerenje.

Bajru je predsjednik liberalne partije Mouvement Démocrate (MoDem), koja u Nacionalnoj skupštini sarađuje sa strankom francuskog predsjednika Emanuela Makrona Ensemble. Međutim, taj savez nema većinu ni u Nacionalnoj skupštini, donjem domu francuskog parlamenta, niti u Senatu, gornjem domu.

Sada je na potezu Emanuel Makron

Očekuje se da će Fransoa Bajru podnjeti ostavku francuskom predsjedniku i da će je ovaj prihvatiti – uz molbu da Bajru ostane na funkciji u tehničkom mandatu dok Makron ne pronađe novog premijera.

Kako kaže Benjamin Morel, i novi premijer će se prije svega hitno morati da se pobrine da Francuska dobije novi budžet za 2026. Međutim, pronaći predsednika vlade koji bi mogao da okupi većinu iza sebe i dalje je veoma teško.

Posebno opozicione stranke nemaju interesa da prave ustupke vladi. Tako se, na primjer, desničarski Nacionalni front Marin Le Pen fokusirao na raspuštanje parlamenta – i time na vanredne izbore.

Politički analitičar Erik Moris iz European Policy Center takođe smatra da će Makronu biti teško da pronađe pravu političku ravnotežu. Prema obojici stručnjaka, ključ je u tome da se nađe kandidat koji će uspeti da zadrži Makronov blok, a istovremeno pridobije i glasove socijaldemokrata. Moris očekuje da će pri sledećem imenovanju više od samog imena biti važni sadržaji i program.

Vanredni izbori, međutim, za sada vjerovatno nisu opcija – predsjednik Makron je takve zahtjeve već više puta odbacio. A odbio je i da sam podnese ostavku prije isteka mandata 2027. godine.

Šta kriza u Francuskoj znači za EU i Ukrajinu

Dešavanja u Parizu vjerovatno će se pratiti sa interesovanjem u Briselu. Na kraju krajeva, Francuska je druga najveća ekonomija EU posle Njemačke. Zajedno, te dvije zemlje se često nazivaju „motorom evropskih integracija“.

Iako Moris ne očekuje da će uticaj biti tako žestok kao tokom krize evra koja je počela 2008. Ipak, nestabilnost u Francuskoj bi mogla imati ekonomske posledice po ostatak EU – na primjer, kroz nedostatak investicija ili smanjenu produktivnost.

Ako bi došlo do političkog zastoja u Francuskoj, to bi imalo i političke posledice za EU. Moglo bi da se dogodi, recimo, da zemlja bez nove vlade ne zauzima jasne stavove u oblastima migracione, agrarne, trgovinske ili industrijske politike, ili da se pod novom vladom promijeni uloga Francuske u EU.

Na spoljnopolitičkom planu, na primjer, kada je riječ o Ukrajini, ništa se neće promeniti - dok je Makron na funkciji. Međutim, Moris smatra da će Makronu biti teško da ostvari obećano: na primjer, povećanje budžeta za odbranu kako je planirano, biće teško - ako nema budžeta ili ako se njegovo donošenje bude odlagalo.