Ines Ajzele  [ DW ]

08. 09. 2025. 10:51

Kad ti život upropaste lopovi i Gugl

Zvuči kao noćna mora – i moglo bi se dogoditi mnogima: nepoznate osobe kradu fotografije i snimke seksa iz privatnog „oblaka“ (Cloud) jedne mlade Njemice i distribuiraju ih na pornografskim stranicama.

Sadržaj koji prikazuje nju i njenog partnera može se pronaći čak i putem Gugla, uključujući njeno pravo ime. U „oblaku“ se naime nalazio i njen identifikacioni dokument.

Žena se za pomoć obratila HateAidu, neprofitnoj organizaciji koja pomaže ljudima pogođenim digitalnim nasiljem.

Uz njihovu pomoć kontaktira mnoge relevantne stranice i prijavljuje Guglu preko dvije hiljade linkova koji se mogu pronaći putem pretraživanja slika pretraživača.

Dok Gugl obično uklanja relevantne rezultate pretraživanja, slike i video-snimci i dalje se pojavljuju na internetu i u rezultatima Gugl pretrage – kao i dipfejkovi, tj. slike stvorene ili manipulisane pomoću vještačke inteligencije.

Slučaj otvara bitna pitanja: koliko daleko bi trebalo da ide zaštita podataka na internetu?

Intimni snimci nisu bili namijenjeni objavljivanju

Ta žena, koja želi da ostane anonimna u medijskim izvještajima i koja se na internet stranici HateAida predstavlja pod pseudonimom Laura, slučajno je 2023. godine saznala da su joj datoteke ukradene, i to dok je guglala sopstveno ime.

Za nedeljnik Špigel je izjavila da je pronalazak intimnih fotografija i video-snimaka na internetu, koji nikada nisu bili namijenjeni objavljivanju, doživjela gotovo kao silovanje.

Incident je promijenio cio Laurin život: preselila se, promijenila posao i pati od posttraumatskog stresnog poremećaja.

Nakon što nije uspjela vansudskim postupkom da natera Gugl da trajno ukloni snimke iz rezultata pretrage, Laura je sada podnjela tužbu protiv kompanije u Irskoj.

HateAid je u tome podržava. „Pokrivamo sve nastale troškove i sve buduće rizike troškova u ovom slučaju, jer vrlo malo pogođenih zapravo može uopšte da zamisli da podnese takvu tužbu protiv kompanije poput Gugla, dakle na sopstveni rizik“, objašnjava izvršna direktorka Džozefin Balon za DW.

Nada se presudi koja će temeljno razjasniti pitanje jesu li pretraživači zakonski obavezni da trajno uklone sliku koja je jednom prijavljena, čak i ako je ponovo objavljena negdje drugdje.

Šta se može zahtijevati od Gugla?

„Prije jedanaest godina, Sud Evropske unije ispisao je istoriju zaštite podataka svojom temeljnim presudom o pravu na zaborav. Trenutni slučaj ima za cilj da nadogradi tu praksu“, kaže nam stručnjakinja za zaštitu podataka i informatičarka Marit Hansen.

Takozvano „pravo na zaborav“ omogućava osobi da zatraži brisanje ličnih podataka ako su ispunjeni određeni uslovi.

Hansen, povjerenica za zaštitu podataka njemačke pokrajine Šlezvig-Holštajn, kaže da je u skladu s Opštom uredbom EU o zaštiti da korišćenje sopstvenih podataka ostane kontrolisano. „Ne čudi da to stvara obaveze za globalne pružaoce pretraživača. Ali koliko dalekosežno te obaveze idu, sada se mora odlučiti u vezi sa slikama.“

Prema Hansen, pretraživači poput Gugla tehnički „relativno jednostavno“ mogu da uklone sve sadržaje i identične kopije.

Situacija je pak složenija kada je riječ o sadržaju koji je sličan prvobitnoj verziji – ali gdje postoje odstupanja od originala, na primjer zbog različitog formata, pa čak i modifikacija, na primjer, zbog korišćenja vještačke inteligencije.

Međutim, u osnovi, platforme poput Gugla moraju da preuzmu odgovornost, dodaje Hansen. Gugl nije odgovorio na upit DW.

Gugl profitira od nasilja?

HateAid ovaj slučaj ne vidi samo kao primjer zaštite podataka već i seksualizovanog nasilja nad ženama.

I profita koji kompanije poput Gugla ostvaruju od toga. Jer „pretraživač čini sadržaj dostupnim široj javnosti i on profitira od posjeta“, kaže Balon.

Zato HateAid „prati“ svoju tužbu odgovarajućom kampanjom: Our nudes are #NotYourBusiness (Naše golišave slike nisu tvoja stvar).

„Žene i osobe koje se percipiraju kao žene posebno često doživljavaju zloupotrebu intimnih slika. Ili se lažne slike i video-snimci stvaraju uz pomoć vještačke inteligencije – teoretski, danas vam za to ne treba više od jedne slike sa LinkedIna“, kaže Balon.

Može se dogoditi bilo kome

Fenomen seksualizovanog nasilja putem slika vjerovatno je poznat mnogima, posebno kada su u pitanju slavne osobe.

Na primjer, 2014. godine dogodio se veliki hakerski napad na privatne fotografije pretežno ženskih zvijezda, koje su potom distribuirane onlajn, slučaj poznat kao „Celebgate“.

Kruže i seksualno eksplicitni dipfejkovi poznatih žena poput Tejlor Svift i Đorđe Meloni. No, Laurin slučaj pokazuje da se takve stvari mogu dogoditi i ljudima koji nisu poznati široj javnosti.

Iako kampanja povezana s njenom tužbom ima za cilj da se stvaranje takvih dipfejkova proglasi krivičnim djelom, sudski slučaj ima za cilj da prisili Gugl da pruži bolju zaštitu pogođenim osobama.

„Bez ovog prava, pogođene osobe moraju cio život provesti tražeći svoje slike, a zatim ručno podnjeti zahtjeve za uklanjanje s rezultata pretrage“, kaže Balon. „Ovo je nevjerovatan psihološki teret koji ne bi trebalo da postoji i ne mora da postoji.“