Alina Lajnbah (ARD)  [ DW ]

13. 07. 2025. 05:32

Da li EU radi na alternativi za Svjetsku trgovinsku organizaciju?

Skraćenica CPTPP zvuči nezgrapno, a kada se napiše u cjelosti i doslovno prevede, postaje još komplikovanije: Sporazum o sveobuhvatnom i progresivnom transpacifičkom partnerstvu. To je trgovinski savez koji trenutno čini dvanaest država – Australija, Novi Zeland, Japan, Malezija, Singapur, Vijetnam, Brunej, Kanada, Čile, Meksiko, Peru, a od skoro i Ujedinjeno Kraljevstvo.

Međutim, moguće je da će se građani EU brže nego što se očekivalo navići na skraćenicu CPTPP. Predsjednica Evropske komisije Ursula fon der Lajen najavila je da EU radi na alternativama za Svjetsku trgovinsku organizaciju (STO) i da brzo želi da započne razgovore o saradnji sa CPTPP.

Fon der Lajen je čak izjavila novinarima da se „strukturisana saradnja“ sa dvanaest CPTPP zemalja može smatrati „početkom za preoblikovanje STO“.

Njemački kancelar Fridrih Merc čak je govorio o „novoj vrsti trgovinske organizacije“ koja bi postepeno mogla da zamijeni „ono što danas više nemamo sa STO“.

Zvaničnici EU su potom požurili da pojasne da cilj nije zamjena STO, već prevazilaženje nekih od njenih problema.

Zašto je STO u krizi?

Ali, zašto uopšte alternativa Svjetskoj trgovinskoj organizaciji. Na papiru je to najvažnija institucija za regulisanje međunarodne trgovine. U njoj je zastupljeno 166 država koje zajedno čine skoro 98 procenata svjetskog bruto domaćeg proizvoda (BDP).

Glavni zadatak STO jeste da postavlja pravila za međunarodnu trgovinu. Dva ključna sporazuma među članicama su: carine mogu biti uvedene samo u unaprijed dogovorenim granicama, a državne subvencije su dozvoljene samo u ograničenoj mjeri. STO takođe sprovodi ta pravila: postoji mehanizam za rješavanje sporova.

Međutim, upravo taj važan mehanizam za rješavanje sporova više ne funkcioniše – i to već godinama.

„SAD igraju ključnu ulogu u blokadi“, kaže Klaudija Šmuker, direktorka Centra za geopolitiku, geoekonomiju i tehnologiju pri Njemačkom društvu za spoljne poslove. Naime, od 2019. SAD ne šalju sudije u žalbeno tijelo i tako ga faktički blokira.

Suprotno uvreženom mišljenju, blokada nije počela sa Donaldom Trampom, kaže Šmuker. „I Barak Obama je već sprječavao pojedina imenovanja u žalbenom tijelu.“

Ali, dok je za vrijeme Obame rješavanje sporova još u velikoj meri funkcionisalo, od Trampovog prvog mandata više ništa ne ide. „Tramp je otvoreno rekao: Dosta je bilo, sada blokiramo rješavanje sporova“, kaže ekonomistkinja Šmuker.

Pozadina američke blokade pod Trampom posebno je vezana za način na koji STO postupa sa Kinom. Prema mišljenju posmatrača, Kina sa svojim državnim kapitalizmom i ogromnim subvencijama djeluje bar u sivoj zoni, a djelimično i van pravila STO.

Međutim, pravni postupci protiv toga traju godinama. Mnogi su u posljednje vrijeme STO doživljavali kao nedovoljno snažnu da bi Kini zaista postavila granice.

Za EU je ova blokada ozbiljan problem: jer EU i dalje snažno insistira na međunarodnoj trgovini zasnovanoj na pravilima. A bez obzira na sve probleme STO, bez žalbenog tijela trenutno ne postoji međunarodno priznato tijelo koje može da rješava trgovinske sporove između država.

Trećina svjetske trgovine

Zato su mnogi stručnjaci pozdravili najavu EU da želi da se priključi novom trgovinskom savezu CPTPP. Postoje i ekonomski razlozi za to:

„U pitanju je dvanaest država čiji zbirni BDP gotovo da je jednak onom EU. To je značajno tržište koje može da se otvori“, kaže Holger Gerg, pri Institutu za svjetsku privredu u Kilu (IfW). Prema podacima Svjetske banke, skoro trećina svjetskog BDP-a bila bi obuhvaćena udruživanjem EU sa tim državama.

Zanimljiv je i sastav saveza, kaže Gerg: sa Meksikom i Kanadom u savezu su dvije države iz Severne Amerike – važnog trgovinskog regiona za EU. „Savez nije ograničen samo na jedan dio svijeta, i to je velika prednost“, kaže ovaj stručnjak za spoljnu trgovinu.

S druge strane, različiti trgovinski stručnjaci ističu još jednu prednost: novi savez bi mogao da funkcioniše efikasnije. „Mislim da bi EU mogla mnogo da postigne kroz ovaj savez. Upravo zato što je to koalicija voljnih“, kaže Jirgen Mates, direktor za međunarodnu ekonomsku politiku pri Institutu njemačke privrede u Kelnu (IW).

Slično mišljenje dijeli i Klaudija Šmuker: „Na globalnom nivou, u okviru STO, zbog principa konsenzusa, u posljednje vrijeme gotovo da nije bilo napretka u donošenju novih fer trgovinskih pravila. U regionalnijem savezu poput CPTPP, koji čine istomišljenici, to bi išlo znatno lakše.“ Ona vidi šanse za nove sporazume koji bi prevazišli postojeća pravila STO, naročito u oblastima kao što su održivi lanci snabdijevanja, čiste tehnologije i digitalna trgovina.

Zašto je EU do sada oklijevala?

Zašto je onda EU, uprkos tolikim prednostima, toliko dugo oklijevala da se približi CPTPP? Paradoksalno, zato što su SAD prvobitno željele da igraju ključnu ulogu u tom savezu.

„SAD su tada, pod Barakom Obamom, bile vodeći pregovarač prethodnika CPTPP – Transpacifičkog partnerstva (TPP) – i unijele su mnoge svoje zahtjeve, na primjer u vezi sa radnim pravima i pravilima o porijeklu robe“, objašnjava Mates iz IW-a.

Predsjednik Donald Tramp je povukao SAD iz TPP-a odmah po dolasku prvi put na vlast 2017. a Džozef Bajden potom nije ni pokušao da ponovo uključi SAD - tako da ta zemlja nikada nije postala članica.

Od tada se EU često pozivala upravo na te drugačije standarde kao razlog zašto nije učestvovala, dodaje Mates: „Može i ovako, ali za evropske kompanije bi bilo još bolje kada bi EU, sa svojom trgovinskom snagom – koja čini oko 15% svetskog BDP-a – mogla da ispregovara nova pravila u okviru CPTPP, koja bi više ličila na njenu uobičajenu šemu.“

Stručnjacima je još nešto važno: EU ni u kom slučaju ne bi trebalo da teži ukidanju STO. Tako, na primjer, Holger Gerg iz IfW Kiel kaže: „CPTPP bi trebalo da bude komplementaran STO i da okupi klub voljnih koji žele da napreduju sa zajedničkim pravilima.“