Brenda Has  [ DW ]

13. 07. 2025. 05:35

Lajv-ejd poslije 40 godina: neka teška pitanja

„U Londonu je podne, u Filadelfiji je sedam ujutru, a širom svijeta – vrijeme je za Lajv-ejd."

Ova televizijska najava 13. jula 1985. označila je početak više od 16 sati muzike koja je ujedinila gotovo dvije milijarde ljudi u više od 100 zemalja.

Lajv-ejd nije bio običan koncert. Cilj nije bio samo muzika, već prikupljanje pomoći za gladne u tada sušom pogođenoj Etiopiji. Bio je to i najveći satelitski prenos u istoriji – događaj kakav svijet dotad nije vidio.

Na bini su se smjenjivale najveće zvijezde iz raznih muzičkih pravaca – mnoge od njih danas više nisu među nama: Fredi Merkjuri, Dejvid Bouvi, Tina Tarner... Svi su nastupali besplatno.

Koncert se istovremeno održavao na stadionu Vembli u Londonu i na Džej-Ef-Kej stadionu u Filadelfiji. Ljudi širom svijeta gledali su kako je Merkjuri animirao 72.000 ljudi na Vembliju da svi zajedno pjevaju refren pjesme „Radio Ga Ga", kako je Bono iz U2 skočio s bine da zapleše s tinejdžerkom iz publike ili Bob Geldof strastveno pozivao gledaoce da uplate donacije.

I da razjasnimo jednu često pogrešno prenošenu anegdotu o Lajv-ejdu: ser Bob nikada nije rekao „Dajte nam vaše j*** pare." Bio je pogrešno citiran.

Pomoć preko rokenrola

Lajv-ejd su osmislili i organizovali irski muzičar Bob Geldof i Midž Jur iz benda Ultravox, i to nevjerovatno brzo, zahvaljujući zamahu koji je došao poslije singla „Do They Know It's Christmas?" iz 1984. – pjesme koja je danas prilično kontroverzna, a koju su njih dvojica zajedno napisali.

Jur se kasnije prisjetio za „Gardijan" kako je veći dio planiranja Lajv-ejda tekao više po instinktu i dobroj volji nego po nekom planu ili budžetu. Zbog toga je Lajv-ejd postao šablon koji su kasnije slijedili događaji poput Farm Aid-a (1985), Live 8 (2005) i Live Earth (2007).

Govoreći 2004. povodom izlaska DVD-a sa snimcima koncerta, Geldof je rekao: „Uzeli smo temu koja nije bila ni blizu političke agende i, preko jezika planete – a to nije engleski, nego rokenrol – uspjeli smo da ukažemo na intelektualnu besmislenost i moralnu odvratnost toga da ljudi umiru od gladi u svijetu koji ima hrane napretek."

„Za Afriku" – ali bez Afrikanaca

Iako mnogi iz generacije bumera i Gen X-a i dalje pamte Lajv-ejd kao jedinstven trenutak globalnog jedinstva pre društvenih mreža, iz današnje perspektive jasno je da nije bio bez mana. Pogotovo kad se gleda kroz prizmu raznolikosti i zastupljenosti.

Iako je bio humanitarni koncert za Afriku, te 1985. na bini nije nastupio nijedan afrički izvođač. Slično je bilo i sa ženskom zastupljenošću – osim Šade, Tine Tarner, Madone i Peti LaBel, spisak izvođača bio je gotovo potpuno bijeli i muški.

Geldof je branio izbor izvođača, rekavši da su birani po tome koliko mogu da privuku publiku i tako povećaju donacije.

Geldof je 2005. organizovao Live 8 – seriju koncerata koji su se poklopili sa samitom G8, s ciljem da se lideri osam najrazvijenijih zemalja natjeraju da „učine siromaštvo prošlošću" – ali ni tada nije bilo prave raznolikosti. U originalnoj postavi bio je samo senegalski pjevač Jusuf N'Dur, a Geldof je ponovo koristio argument „zvjezdane privlačnosti".

Di-džej Endi Keršo, koji je pomagao u televizijskom prenosu Lajv-ejd-a, rekao je: „Ovo je skandalozno. Kažu: ‘Ne zaboravite Afriku' – a upravo to rade."

Zbog toga je naknadno organizovan koncert Africa Calling, koji je vodio N'Dur, a na njemu su nastupili poznati afrički umjetnici poput somalijske pjevačice Marijam Mursal i beninske pjevačice Anželik Kidžo.

Moki Makura, izvršna direktorka organizacije Africa No Filter, bila je tinejdžerka kad je gledala originalni koncert. U tekstu za „Gardijan" iz 2023. napisala je:

„Kao Nigerijki rođenoj u Lagosu, a školovanoj u Velikoj Britaniji, trebalo mi je malo vremena da shvatim da je verzija Afrike koju je Lajv-ejd prikazivao svijetu bila potpuno drugačija od one u kojoj sam ja odrasla. Lajv-ejd je, nažalost i nenamjerno, postao simbol pristupa razvoju Afrike koji i danas dominira – želja da se identifikuju i riješe problemi siromašnih zemalja i uvjerenje da je novac glavno rješenje."

Kompleks bijelog spasioca ili prelomni trenutak?

Zbog svega toga, Geldofa su često opisivali kao nekog ko ima „kompleks bijelog spasioca" – što on odbacuje.

Reagujući na jednu kritičku opasku iz Gardijana prošle godine, u kojoj se Lajv-ejd opisuje kao događaj koji je „učvrstio pokroviteljski prikaz Afrike kao kontinenta očajnog i zavisnog od zapadne pomoći", Geldof je uzvratio da je to „najveća glupost koju je ikad čuo".

Lajv-ejd jeste prikupio milione za pomoć gladnima, a imao je i određene političke posljedice. Bio je inspiracija za pokretanje američkog programa PEPFAR (Predsjednički hitni plan za pomoć u borbi protiv AIDS-a) 2003. Taj program je kasnije ozbiljno oslabljen zbog finansijskih rezova koje je uveo Tramp.

Novi dokumentarac „Live Aid at 40: When Rock N Roll Took On The World" otkriva i kako su Geldof i njegov sunarodnik Bono neumorno lobirali kod lidera G8, što je na kraju dovelo do toga da se otpiše 40 milijardi dolara duga za 18 najsiromašnijih zemalja svijeta, kao i da se obeća povećanje pomoći zemljama u razvoju do 2010. za 50 milijardi dolara godišnje.

Sada 73-godišnji Geldof, sumnja da bi duh tog događaja mogao da se ponovi u eri društvenih mreža. „To je tehnologija koja ljude razdvaja, za razliku od rokenrola koji ih okuplja", rekao je za NME.

Reagujući na nedavnu izjavu Ilona Maska da je „najveća slabost zapadne civilizacije empatija", Geldof je dodao: „Ne, Ilone – lijepak koji drži civilizaciju na okupu jeste empatija. Živimo u vremenu kad umire doborta, i protiv toga se bunim."

Ali roker i dalje vjeruje u promjene: „Možeš da promijeniš stvari, stvarno možeš da ih promijeniš… pojedinac nije nemoćan, a zajedno – stvarno možemo da promijenimo stvari."