Klaudija Mende  [ DW ]

11. 07. 2025. 11:20

Umjetnički projekat o genocidu u Srebrenici: Fildžani sjećanja

Posjetioci tiho nose fildžan za fildžanom na metalne police i pažljivo ih slažu jedan do drugog. Neki fildžani su obični i bijeli, drugi šareni, ali njihov oblik je uvek isti. To su fildžani ubijenih u genocidu u Srebrenici prije 30 godina.

Sjećanje na genocid u Srebrenici životno je djelo bosansko-američke umjetnice Aide Šehović. U maju 2025. godine predstavila je svoju instalaciju „Što te nema“, u staroj karmelićanskoj crkvi u Minhenu, koja se sada koristi kao izložbeni prostor, a u sklopu festivala „AusArten – Mijenjanje perspektiva kroz umjetnost“.

Prije trideset godina, u Srebrenici je ubijeno više od 8.000 bošnjačkih dječaka i muškaraca. Iako su UN proglasile taj gradić u istočnoj Bosni i Hercegovini za zaštićenu zonu, holandske mirovne snage predale su je bez borbe vojnicima bosanskih Srba pod vođstvom generala Ratka Mladića. Međunarodni sud pravde u Hagu 2007. godine klasifikovao je te događaje u i oko Srebrenice kao genocid. Generalna skupština Ujedinjenih nacija 2024. godine proglasila je 11. jul za Međunarodni dan sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici. Srbija i većinski Srbima naseljena Republika Srpska u Bosni i Hercegovini i dalje poriču da se u Srebrenici dogodio genocid.

Fildžan za svaku žrtvu

Šehović je sakupila više od 8.000 fildžana. Rođena je u Banjaluci 1977. godine, a ona i njena porodica uspjeli su da pobjegnu u Sjedinjene Države nakon izbijanja rata u BiH 1992. godine. Šehović je završila srednju školu u Sjedinjenim Državama i studirala umjetnost na Sveučilištu u Vermontu. Bjekstvo porodice i događaji u njenoj bosanskoj domovini još uvjek je proganjaju. Zamolila je prijatelje i rodbinu u Bosni i Hercegovini da joj doniraju fildžane u spomen na žrtve.

Porculanske šoljice, odnosno fildžani, evociraju ritual zajedničkog ispijanja kafe, što ima centralno mjesto u bosanskoj kulturi. „Nikada ne pijemo kafu u ovim šoljicama sjedeći sami za svojim laptop-računarima“, objasnila je umjetnica publici u maju u Karmelićanskoj crkvi. „Zajedničko ispijanje kafe vrijeme je za razmjenu i razgovor, objašnjava ona. Iz nekih fildžana kafu su pile same žrtve genocida, druge su prikupili prijatelji i rodbina i poklonili ih umjetnici. Na taj način sada je prikupila više od 8.372 fildžana – 8.372 je ujedno i zvanični broj poznatih žrtava Srebrenice. Višak fildžana predstavlja one žrtve koje nisu bile uključene u zvaničnu statistiku, ali se još uvjek vode kao nestale.

Kako možemo da se sjećamo? To je centralno pitanje koje pokreće umjetnicu. Od 2006. godine, Aida Šehović je na putu, predstavljajući „Što te nema“ kao putujući projekat širom svijeta. Bila je u Stokholmu, Istanbulu, Čikagu, Veneciji i Ženevi. U javnom performansu svake godine 11. jula, ona i volonteri iz bosanske zajednice postavljaju fildžane na tim lokacijama i u svaki sipaju kafu. Kafu ostavljaju nezaslađenu i nepopijenu, kao znak sjećanja.

Performans na mjestu genocida

„Počela sam s 923 fildžana“, kaže Šehović, „a onda ih je bilo sve više.“ U početku je sama postavljala i punila fildžane, ali kasnije su to preuzeli volonteri. Godine 2020. imala je onoliko fildžana koliko je bilo žrtava i održala je svoj performans na mejstu genocida, u Srebrenici. Šehović je postavila fildžane tačno tamo gdje su prije 30 godina dječaci i muškarci bili odvojeni od žena i djevojčica prije nego što su ubijeni. Mnoge porodice su se tamo poslednji put vidjele. Rođaci žrtava prisustvovali su njenom performansu u Srebrenici.

„Čim dodirnemo fildžan, povezani smo s pričom žrtava“, kaže Šehović. „To je nešto sasvim drugačije od pukog čitanja o Srebrenici na ekranu.“ U vremenu kada je nedostatak empatije opipljiv, ona smatra da je ovakav direktan fizički kontakt posebno važan. Danas ljudi imaju sve manje direktnih iskustava s drugima ili sa prirodom. Istovremeno, preplavljeni su slikama nasilja u filmovima i vijestima. „S druge strane, direktno iskustvo ima svojevrsni ritual, može da poveže ljude i tako doprinese isceljenju“, kaže ona.

Simboli čovječanstva

Naravno, važno je dokumentovati zločine, kaže Šehović, „ali ne vjerujem u efikasnost brutalnih slika.“ Zato je odlučila da ne radi s fotografijama ili drugim artefaktima koji direktno prikazuju okrutnost onoga što se dogodilo u Srebrenici. Fildžani, s druge strane, predstavljaju susrete, koji su simbol čovječanstva.

Nakon performansa u Srebrenici, kaže Šehović, nešto se za nju promenilo. Umjetnica sada radi na konsolidaciji projekta i njegovoj transformaciji iz putujućeg spomenika u trajni.