Una Sabljaković (Beograd)  [ DW ]

02. 07. 2025. 10:47

Oslobođajuća presuda za bivšeg komandanta Drinskog korpusa VRS

Poslije više od tri godine suđenja, Viši sud u Beogradu u utorak (1. jul) donio je prvostepenu presudu prema kojoj je Živanović oslobođen optužbi da je naredbama iz novembra 1992. godine, kao iz marta i jula 1995. učestvovao u prisilnom iseljavanju civilnog stanovništva muslimansko-bošnjačke nacionalnosti iz regiona Srebrenice, s prostora koji su pripadali zoni odgovornosti Drinskog korpusa.

Zadaci nisu bili usmjereni na „prisilno iseljavanje civila“

Sudija je, obrazlažući presudu, između ostalog navela da je utvrđeno da među zadacima koje je Živanović izdavao Drinskom korpusu „nijedan nije bio usmjeren na prisilno iseljavanje civila“, već samo na borbene zadatke protiv suprotstavljene strane u oružanom sukobu”.

Tužilaštvo, koje je za Živanovića tražilo pet godina zatvora, saopštilo je da će u roku od 30 dana uložiti žalbu na presudu.

Poslije izricanja presude, Milenko Živanović, koji se sve vrijeme suđenja branio sa slobode, nije želio da daje izjave za medije.

U prvom obraćanju sudu, Živanović je između ostalog rekao da je u novembru 1992. godine u Zvorniku zatekao haos, jer je tamo bilo svega, osim regularne vojske Republike Srpske. „Ako hoćete da država izgubi rat, pustite da se množi paravojska“, naveo je Živanović.

„Tužilaštvo pokazalo da ne vjeruje u sopstvenu optužnicu“

Jovana Kolarić iz Fonda za humanitarno pravo okupljenim novinarima ispred suda ocijenila je da izrečena presuda „odgovara onome što je tužilaštvo ponudilo kao dokaze“.

„Osim naređenja i odluka koje je donosio Živanović, tj. njegovih potpisa na tim naređenjima i odlukama, tužilaštvo nije ponudilo nijedan dokaz, tj. uopšte nije izvodilo dokaze kojima bi opisalo i pokazalo da su radnje izvršenja postojale, odnosno da su postojale posljedice tih naređenja“, rekla je Kolarić.

Osvrćući se na to što je tužilaštvo tražilo pet godina zatvora za Živanovića, Kolarić je dodala da je, imajući u vidu da je to minimalna zakonska kazna za to krivično djelo, tužilaštvo time pokazalo „da ne vjeruje u sopstvenu optužnicu“.

Optužnica

Javno tužilaštvo za ratne zločine u Srbiji podiglo je optužnicu 29. decembra 2021. godine kojom Živanovića tereti da je 24. novembra1992. Drinskom korpusu izdao zadatke, među kojima i to da „neprijatelju treba nanositi što veće gubitke, iznurivati ga, razbiti ili prisiliti na predaju, a muslimansko stanovništvo prisiliti da napusti prostor Cerske, Žepe, Srebrenice i Goražda“.

Prema drugoj tački optužnice, Živanović je 20. marta 1995. izdao naređenje u kojem se, između ostalog, traži da se „svakodnevnim planskim i osmišljenim borbenim aktivnostima stvore uslovi totalne nesigurnosti, nepodnošljivosti i besperspektivnosti daljeg opstanka i života mještana u Srebrenici i Žepi.

Navodi se i da je Živanović 12. jula 1995. izdao naređenje kako bi se realizovala evakuacija civilnog stanovništva, kao i da je naredio da se obezbijede autobusi za evakuaciju civila iz enklave Srebrenica.

Četvrta tačka optužnice Živanovića tereti ga da je 13. jula 1995. izdao upozorenje u kojem je naveo da je „Muslimanima u Žepi, postavljen ultimatum“ da sastanak s njima mora da bude održan najkasnije do 13. jula u 11 sati i da će se, ukoliko „ne dođu na sastanak ili ne prihvate uslove za iseljenje, borbena dejstva nastaviti“.

Tužilaštvo podsjeća da se zaštićena zona Srebrenica nalazila u zoni odgovornosti Drinskog korpusa i da je sa tog područja je 12. i 13. jula 1995. godine „prisilno preseljeno više hiljada Bošnjaka, uglavnom žena, djece i starih“.

Argumenti odbrane

U izvještaju Fonda za humanitarno pravo navedeno je da je advokat Milenka Živanovića, Dušanka Jovanović-Šunjara, u završnoj riječi između ostalog rekla da je odluka od 24. novembra 1992. donijeta na osnovu direktive Glavnog štaba VRS koja je data Drinskom korpusu i da tu odluku nije donio Živanović, već da je njegov zadatak bio da podređenima „prenese izvorni dokument“.

Kada je riječ o naređenju od 20. marta 1995, koja, kako je naveo sud, sadrži „inkriminišuću rečenicu“ da se „stvore uslovi totalne nesigurnosti, nepodnošljivosti i besperspektivnosti daljeg opstanka i života mještana u Srebrenici i Žepi“, odbrana je navela da je tu naredbu, tzv. „Direktivu 7“, donio Glavni štab VRS, da ju je potpisao predsjednik Republike Srpske Radovan Karadžić, a da je tekst direktive „Živanović morao da inkorporira da bi prenio podređenima“.

Regionalna (ne)saradnja

Nekoliko nedjelja prije nego što je Javno tužilaštvo za ratne zločine u Srbiji podiglo optužnicu protiv Živanovića, protiv njega je optužnicu podnijelo i Tužilaštvo za ratne zločine u BiH. Optužnica se odnosi na period za koji je Živanović optužen u Srbiji, s tim što je u BiH to okvalifikovano kao zločin protiv čovječnosti, a u Srbiji kao „ratni zločin protiv civilnog stanovništva“.

Uz to, optužnica u BiH navodi i da je Živanović naredio artiljerijske napade na civile u Srebrenici, ali se u optužnici tužilaštva u Srbiji to ne pominje.

„Za one tačke optužnice koje se (u optužnicama u Srbiji i u BiH) ne poklapaju, može doći do ustupanja (Srbiji). Budući da smo vidjeli da ovdje nije postojala saradnja tužilaštava, zaista je mala vjerovatnoća da će do toga doći. Mislim da će ovim slučaj samo da se zatvori“, rekla je Kolarić i dodala: „Kako to često biva u srebreničkim predmetima, Tužilaštvo Srbije pokušalo je da spriječi da dođe do toga da se ustupi predmet iz BiH, gdje se Živanoviću stavljaju na teret i druge radnje, pa čak i radnje ubistva.“

Živanovićev nasljednik – Radislav Krstić

Radislav Krstić je 13. jula 1995. godine postavljen na mjesto komandanta Drinskog korpusa umjesto Živanovića. Ofanziva na Srebrenicu koja je počela u julu 1995. godine završena je masovnim strijeljanjima više od 7.000 Bošnjaka.

Presudom Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju, Radislav Krstić osuđen na 35 godina zatvora i on je prva osoba koja je pred tim sudom osuđena za genocid.