dw.com  [ DW ]

01. 07. 2025. 13:35

Kriza u Kongu: Drastičan porast seksualnog nasilja

Konflikt na istoku Konga tinja već decenijama. Sada konačno postoji tračak nade da bi mogao da bude okončan. Dvije sukobljene afričke zemlje, Ruanda i Demokratska Republika Kongo, potpisale su mirovni sporazum u SAD. Dvije zemlje obavezale su se da će prestati s pružanjem pomoći naoružanim milicijama na terenu.

Sporazum su prošlog petka u Vašingtonu potpisali ruandski šef diplomatije Olivije Nduhungirehe i njegova kongoanska koleginica Tereze Kajikvamba Vagner, a u prisustvu američkog državnog sekretara Marka Rubija.

Prekretnica u dugotrajnom konfliktu?

Ruanda i DR Kongo će, kako je predviđeno sporazumom, stvoriti mehanizam bilateralne bezbjednosne koordinacije, a u roku od 90 dana ruandske trupe trebalo bi da se povuku s teritorija istočnog Konga. Kako je javila novinska agencija Rojters, koja je imala uvid u sadržaj sporazuma, dvije zemlje su se, osim toga, obavezale i na stvaranje okvira za regionalnu ekonomsku integraciju.

Nduhungirehe je ocijenio da je taj sporazum „prekretnica“. A Kajikvamba Vagner je dodala da se, nakon potpisivanja sporazuma, ruandske trupe moraju povući iz njene zemlje.

Zbog čega je Donald Tramp zadovoljan?

Američki predsjednik Donald Tramp izrazio je zadovoljstvo zbog sporazuma, pa i zbog toga što će SAD profitirati od posredničke uloge. Tramp je naime rekao da su Sjedinjene Države posredovanjem u sukobu Ruande i DR Konga obezbijedile pristup „brojnim“ kongoanskim prirodnim resursima.

Osim mira, sporazum bi u nemirni region trebalo da donese i investicije od nekoliko milijardi dolara – radi se o regionu koji je bogat nalazištima tantala, zlata, kobalta, bakra, litijuma i drugih vrijednih sirovina.

Generalni sekretar Ujedinjenih nacija Antonio Gutereš pohvalio je ruandsko-kongoanski mirovni sporazum nazvavši ga „važnim korakom ka deeskalaciji“. Osim toga, on je pohvalio i SAD zbog vodeće uloge koju je ta zemlja odigrala kao posrednik. Sporazum je pozdravilo i njemačko Savezno ministarstvo vanjskih poslova, koje je preciziralo da je sada od ključnog značaja implementacija njegovih ključnih tačaka: priznavanje teritorijalnog integriteta dviju zemalja, okončanje borbi i „neutralizacija“ naoružanih grupa na istoku Demokratske Republike Kongo.

Eskalacija sukoba početkom ove godine

Borbe u istočnom Kongu traju već decenijama i potpisani sporazum trebalo bi da ih okonča. Konflikt je početkom ove godine eskalirao. Pobunjenička grupa M23, koju podržava Ruanda, tada je zauzela milionske gradove Gomu i Bukavu, kao i susjedne gradove i naselja na istoku Konga, regione bogate raznim sirovinama.

Kongoanska vlada optužila je Ruandu da direktno finansira miliciju M23 i da želi da „opljačka“ prirodna blaga. Ruanda je to odbacila i istovremeno optužila kongoansku vladu da ona podržava pobunjeničku grupu FLDR.

Prema navodima UN, u konfliktu su ubijene na hiljade ljudi. Mirovni sporazum sklopljen uz posredovanje SAD budi nadu u mirnija vremena, ali još uvijek su sveže rane nedavnih stravičnih događaja u regionu. Kako su objavile grupe civilnog društva i razni aktivisti, u selima uz jezero Kivu tokom januara i februara ove godine brojne žene i djeca bili su žrtve seksualnog nasilja i silovanja. Oni za zločine optužuju pripadnike kongoanske vojske i pripadnika Vazalendo-milicije iz pokrajine Severni Kivu. Oni, kako se tvrdi, sarađuju s kongoanskom vojskom u borbi s militantima iz grupe M23.

Nema pravde za žrtve

Jedna od osoba koja je bila žrtva seksualnog nasilja je Riziki. Ona je o svojim patnjama govorila za DW. Redakcija neće objaviti njeno pravo ime, kako bi je zaštitila od mogućih posljedica. „Tri vojnika su upala u moju kuću, htjeli su da nas opljačkaju. Jedan od njih je ušao u moju spavaću sobu, htio je da me siluje, ali ja sam se branila“, kaže Riziki.

„Drugi vojnici su ga zvali, rekli su da treba da idu dalje, ali on nije htio da krene. I rekao mi je da htio da me siluje“, dodaje Riziki. „Srećom pomogao mi je sin. I onda su oni otišli, nakon što su sve opustošili.“

Taj napad dogodio se u februaru ove godine u selu Kavumu, oko 30 kilometara sjeverno od Bukavua. Nakon toga je Riziki, majka petoro djece, utočište potražila u Bukavuu, gdje se nadala da će se pred sudom izboriti za pravdu. Ali onda je M23 zauzeo i Bukavu. Sudije, advokati, optuženici, osuđenici, pa i neke od žrtava – svi su pobjegli iz tog grada.

Pod novim okupatorima stanje se nije popravilo. Očevici svjedoče o brojnim silovanjima i slučajevima seksualnog nasilja u Bukavuu i Gomi, gradovima koje je zauzeo M23. Žrtve su, kako kažu, prije svega bile udate žene i djevojke.

U brojnim slučajevima, kako se dalje navodi, žrtve nisu prijavile nasilje – i to zbog sramote, ali i straha. Među njima je i jedna mlada žena koja je neko vrijeme provela u zatvoru tajne službe nakon što ju je njena komšinica, i to neosnovano kako dodaje, optužila za jedan prekršaj.

Mlada žena, koja želi da ostane anonimna, iza rešetaka je imala traumatična iskustva: „Tokom noći je došao jedan vojnik koji je držao stražu. Prišao mi je i zaprijetio da će me silovati. Kad sam ga odgurnula, on me je udario. Vrisnula sam od bola, ali srećom tada je došao njegov pretpostavljeni.“

Silovanja kao ratno oružje

U regionu nema službenih statistika, ali u jednom nedavno objavljenom izvještaju organizacije Ljekari bez granica (MSF), stoji da je od početka borbi između kongoanske vojske i naoružane grupe M23 broj žrtava seksualnog nasilja, pogotovo u Sjevernom Kivuu, „eksplodirao“.

Tokom 2024. godine Ljekari bez granica u tom regionu starali su se za skoro 40.000 žrtava. Od januara do aprila 2025. registrovano je skoro 7.400 žrtava i preživjelih osoba. Na području Južnog Kivua, u regionima Kalehe i Uvira, Ljekari bez granica su se od početka ove godine pobrinuli za oko skoro 700 žrtava i osoba koje su preživjele seksualno nasilje.

„Sistematsko korišćenje silovanja kao ratnog oružja nije samo kršenje ljudskih prava, već je to i ciljana strategija destabilizovanja zajednice“, kaže Amadu Bokum, direktor humanitarne organizacije Ker internešenal u DR Kongo. Ta organizacija je u svom aktuelnom izvještaju registrovala čak 67.000 slučajeva seksualnog nasilja protiv žena i djevojaka samo u četiri prva mjeseca ove godine, što je porast od 38 odsto u odnosu na prošlu godinu.

„Zbog kontinuiranih borbi sve više žena se napada i siluje“, kaže Bokum za DW: „Istovremeno, američka vlada smanjila je finansijsku pomoć. Mi u skladištu u našim zdravstvenim centrima nemamo više na raspolaganju ni ljekove za hitnu prevenciju infekcija HIV-om nakon silovanja“, dodao je.

Konflikt u DR Kongo samo je jedan od primjera brutalnog nasilja kojemu se izložene žene i djevojke od strane naoružanih grupa. O sličnim iskustvima postoje svjedočanstva i iz drugih zemalja. Na primjer iz Sudana ili Etiopije.