Ben Najt  [ DW ]

01. 07. 2025. 11:02

Sve više ljudi u Njemačkoj ne može da živi od plate

Kancelar Fridrih Merc prošle nedjelje je izašao za govornicu Bundestaga kako bi, u svom tipično direktnom stilu, iznio stav vlade o, kako je rekao, jednom od sljedećih velikih prioriteta svoje vlade: namjeri da reformiše naknadu za dugotrajno nezaposlene – što se u Njemačkoj zove „Bürgergeld“ (građanski dohodak).

Izrekao je i poznatu frazu o radu za kojom često posežu konzervativci: rad, tvrdi, mora da se isplati. Merc, kako je rekao, želi da obezbijedi da građani u Njemačkoj ponovno mogu da postanu svjesni toga da se njihov trud isplati i mora ponovo da se primjenjuje načelo po kojem je plata povezana s učinkom. „Građanski dohodak“ je uvela prošla socijaldemokratsko-zeleno-liberalna vlada i od tada se nalazi na udaru Mercovih demohrišćana (CDU/CSU) koji smatraju da se radi previsokoj naknadi koja zapravo i ne podstiče one koji je dobijaju da se zaposle jer im to ne bi značilo i više prihode.

Ali, Mercovu izjavu donekle je oslabila statistika objavljena nekoliko dana ranije: u 2024. godini oko 826.000 zaposlenih zavisilo je od socijalnih naknada, odnosno od „građanskog dohotka“.

To znači da je tih ljudi više za oko 30.000 u odnosu na 2023. godinu — prvi put da se broj zaposlenih osoba koje primaju dodatnu pomoć povećao od 2015. kada je u zemlju ušlo više od milion izbjeglica iz Sirije.

To je, možda ne slučajno, bila i godina kada je Njemačka uvela prvu osnovnu minimalnu platu. I tada je više od milion radnika i dalje zavisilo od državne pomoći, a taj broj se otada kontinuirano smanjivao. Te dodatne naknade državu su 2024. koštale gotovo sedam milijardi eura, osjetno više nego 5,7 milijardi koje je država za te svrhe isplatila 2022. godine.

Vlada je te podatke obznanila na zahtjev poslanika Cema Incea iz opozicione stranke Ljevica, koji je za DW izjavio: „Neprihvatljivo je da stotine hiljada ljudi zavisi od državne pomoći uprkos tome što su zaposleni. To znači da poreskim novcem podržavamo niske plate i održavamo eksploataciju rada.“

Povećanje minimalne plate

Ince vjeruje da ti podaci pokazuju da je minimalna plata u Njemačkoj jednostavno suviše mala. Iako ju je prethodna vlada znatno povisila i to na 12 eura početkom 2023, otada je povećana samo minimalno, na trenutnih 12,82 eura po satu.

Prošle nedjelje Državno povjereništvo za određivanje minimalne plate, koje se sastoji od predstavnika udruženja poslodavaca i sindikata, objavilo je da će se minimalna plata povećati u dvije faze: na 13,90 eura 1. januara 2026. godine, a zatim na 14,60 eura godinu kasnije. To je manje od 15 eura od onog što je Socijaldemokratska partija Njemačke (SPD), manji partner u demohrišćansko-socijaldemokratskoj vladi Fridriha Merca, navela kao cilj.

Helena Štajnhaus, osnivačica kampanjske grupe „Sanktionsfrei“ (Bez sankcija), koja podržava ljude koji žive od naknada, kaže da ova mala povećanja minimalca nisu pratila rast stanarina i troškova života u posljednjih nekoliko godina. Tak je npr. prosječna najamnina stana u Njemačkoj porasla prošle godine za 4,7 odsto, a u Berlinu čak za 8,5 procenata.

„Rekla bih da je to odgovor na pitanje zašto sve više ljudi mora da nadopunjava svoje prihode, jer minimalna plata, čak i kada se radi puno radno vrijeme, ne pokriva ono što bi trebalo da pokriva“, kaže Štajnhaus.

Problem rada sa skraćenim radnim vremenom

Međutim, neki ekonomisti tvrde da visina minimalne plate ima malo veze s brojem zaposlenih osoba kojima je potrebna državna pomoć kako bi podmirili troškove života.

„Treba ukazati na to da većina tih ljudi i ne radi puno radno vrijeme. Većina njih je na daljem usavršavanju ili radi skraćeno radno vrijeme“, kaže Holger Šefer, viši ekonomista za tržište rada u Njemačkom ekonomskom institutu u Kelnu (IW).

„Minimalna plata im tu neće pomoći, jer razlog zbog kojeg ti ljudi ne mogu da žive od svojih prihoda nije niska satnica, već mali broj radnih sati.“

Brojke to potvrđuju: prema najnovijim podacima Savezne agencije za zapošljavanje, od 826.000 radnika koji primaju naknade, samo oko 81.000 njih radi puno radno vrijeme.

Čak je i socijaldemokratska ministarka rada i nova kopredsjednica te stranke, Berbel Bas, nedavno upozorila na problem masovnih prevara vezanih uz smanjeno radno vrijeme i državne nadoknade. Posrednici masovno dovlače radnike iz siromašnijih zemalja EU, poput Rumunije i Bugarske, zapošljavaju ih na skraćeno radno vrijeme i minimalnu satnicu, i onda od države ubiru nadoknade koje se isplaćuju ako ljudi radom ne mogu da pokriju egzistencijalni minimum. To je trik, jer građani EU ne mogu samo tako da dođu u Njemačku i zatraže socijalnu pomoć, ali u ovom slučaju se oni vode kao zaposleni pa se to na njih ne odnosi.

To, međutim, nije opravdanje za niske plate, insistira na svom narativu opozicioni poslanik Ince. „Činjenica je: trenutna minimalna plata je plata siromaštva! Poslodavci tu ne mogu da se izvlače“, zaključuje.

„Broj ljudi koji primaju dodatne naknade u velikoj mjeri zavisi od niskih plata. Jedan od mojih nedavnih upita pokazao je da ni ljudi koji rade puno radno vrijeme za minimalnu platu ne mogu sebi da priušte pristojan smještaj u polovini velikih njemačkih gradova i zavise od finansijske podrške“ tvrdi poslanik Ljevice.

Porast siromaštva

U svakom slučaju, kako naglašava Štajnhaus, razlog zbog kojeg mnogi rade samo na pola radnog vremena jednostavan je: imaju djecu ili druge članove porodice o kojima moraju da se brinu, a u mnogim njemačkim gradovima nedostaje infrastruktura za brigu o djeci. Institut IW prošle godine je izračunao da 306.000 djece mlađe od tri godine u Njemačkoj nema mjesto u jaslicama ili vrtiću, iako na to imaju zakonsko pravo.

Studija Instituta za istraživanje zapošljavanja (IAB) iz 2021. pokazala je da što radnici imaju više djece, to je veća vjerovatnoća da će im biti potrebna državna pomoć. Ince, poslanik Ljevice, tvrdi da bi veća ulaganja države u povećanje broja mjesta u dječijim vrtićima „omogućila mnogim ljudima da izađu iz zamke rada sa skraćenim radnim vremenom“.

Uprkos svemu, Šefer smatra da povećanje minimalne plate nije rješenje i da bi moglo da ima suprotan efekat. „Situacija bi mogla da se pogorša ako preduzeća smanje potražnju za radom zbog većih troškova“, ocijenio je za DW.

Na probleme koje bi sa sobom mogao da donese novi minimalac upozorili su i poljoprivrednici koji su poručili da sezoncima ne mogu da plaćaju njemačku minimalnu satnicu.

Štajnhaus ne vjeruje u te argumente. „Udruženja poslodavaca iznose taj argument već deset godina, ali u tih deset godina to se nije nijednom pokazalo kao tačno“, rekla je.

„Naravno, postoje neke firme kojima je teško kad se minimalna plata poveća, ali mnoga preduzeća profitiraju od činjenice da mogu jeftino da zapošljavaju ljude.“

Kancelar i reforma socijalne pomoći

Ekonomista Šefer takođe vjeruje da je nedavni porast broja građana kojima je potrebna pomoć kako bi preživjeli relativno mali i da je opšti silazni trend od 2015. i dalje prisutan. Prošlogodišnji rast, tvrdi, vjerovatno ima više veze s opštim ekonomskim uslovima na tržištu rada.

Kancelar Merc će, u međuvremenu, vjerovatno da nastavi sa svojim planovima reforme sistema naknada za nezaposlene kako bi više ljudi ušlo na tržište rada, čak i ako će nekima od njih ipak biti potrebna državna pomoć.

„Nažalost, Mercovi argumenti o radu idu u pogrešnom smjeru“, smatra Štajnhaus. „Kad kaže: ’rad mora da se isplati’, on misli da treba smanjiti naknade za nezaposlene. Ali, minimum potreban za život ne zavisi od toga koliko zarađuju siromašni radnici. Oni bi trebalo da zarađuju više, tu nema sumnje. A jednostavno smanjivanje pomoći je kontraproduktivno i stvara konkurenciju među najsiromašnijima.“