Jan Valter  [ DW ]

25. 06. 2025. 10:54

Da li je NATO gurnuo Rusiju u rat u Ukrajini?

Na samitu šefova država i vlada NATO koji se održava u glavnom gradu Holandije, Hagu, glavni fokus je na povećanju izdataka za nacionalnu odbranu i podršci Ukrajini.

Razlog za to je veliki napad Rusije na njenog jugozapadnog susjeda koji traje već više od tri godine, a u kombinaciji sa pritiskom Vašingtona za veću podjelu (prije svega finansijskog) tereta unutar Alijanse.

Da li je NATO prekršio obećanja data Rusiji?

S druge strane, ruski predsjednik Vladimir Putin opravdava svoj napad na Ukrajinu tvrdeći da NATO decenijama predstavlja sve veću prijetnju po bezbjednost Rusije.

U jednom od svojih prvih intervjua kao predsjednik Rusije, Putin je za Bi-Bi-Si u martu 2000. izrazio otvorenost prema NATO, ali je istovremeno izrazio i zabrinutost zbog širenja Alijanse na istok, koja je u to vrijeme već uključivala Poljsku, Češku i Mađarsku. Tvrdnje NATO i zemalja-članica da je Alijansa isključivo odbrambeni savez, za Putina nisu bile dovoljne.

On je više puta opravdavao svoje nepovjerenje navodnim kršenjem obećanja od strane zapadnih sila, koje datira još iz pregovora o Sporazumu „Dva plus četiri“. Njime su se Njemačka Demokratska Republika i Savezna Republika Njemačka, uz posredovanje SAD, Sovjetskog Saveza, Velike Britanije i Francuske, 1990. godine obavezale na uslove za ponovno ujedinjenje Njemačke.

Prema Putinovim riječima, zapadne države su Sovjetskom Savezu tada obećale da neće širiti NATO na istok. NATO to negira.

Šta je NATO obećao Sovjetskom Savezu?

To šta je tačno u to vrijeme obećano, otada je predmet veoma kontroverzne debate – među političarima, laicima i akademicima. Nesporno je da Sporazum „Dva plus četiri“ samo navodi da strane trupe ne smiju biti stacionirane na teritoriji bivše DDR-a.

Stoga, na primjer, njemačko Savezno ministarstvo odbrane navodi da „ne postoje pravno obavezujuće izjave u vezi sa širenjem NATO na istok ili prijemom drugih članica“.

Međutim, brojne izjave zapadnih diplomata koje podržavaju Putinovu tezu podjednako su dobro dokumentovane, uključujući i onu o „neširenju NATO (...) uopšte“ njemačkog ministra spoljnih poslova Hansa-Ditriha Genšera ili frazu „ni centimetra na istok“ njegovog američkog kolege Džejmsa Bejkera. Međutim, neki istoričari tvrde da su oni ubrzo povukli to obećanje.

Drugi tvrde da se to obećanje odnosilo samo na Istočnu Njemačku – jednostavno zato što je u suprotnosti sa principom „slobodnog izbora saveza“ koji se propagira na Zapadu.

Među njima je i Džim Tauzend, koji je u to vrijeme radio u Odeljenju za evropsku i NATO-politiku Ministarstva odbrane SAD: „Sve se vrtjelo oko Njemačke i ponovnog ujedinjenja Njemačke“, kaže on za DW.

Gorbačov: „Kršenje duha 1990-ih“

Tadašnji predsjednik Sovjetskog Saveza, Mihail Gorbačov, takođe se navodi kao ključni svjedok za takav stav. U intervjuu iz 2014. godine, on je navodno povukao ranije izjave u kojima je isticao formulu „ni centimetra na istok“, rekavši: „Tema širenja NATO uopšte nije razmatrana“.

Ti argumenti nisu ubjedljivi za Džošuu Šifrinsona, profesora međunarodne politike na Univerzitetu u Merilendu. Gorbačovljevo navodno povlačenje izjave izvučeno je iz konteksta, objašnjava on za DW. Jer, kako naglašava, u istom tom intervjuu sovjetski predsjednik je o diskusiji koja je započeta 1993. godine o prijemu zemalja bivšeg Varšavskog pakta, rekao: „Od samog početka sam to nazvao velikom greškom. To je definitivno bilo kršenje duha deklaracija i uvjeravanja koja su nam data 1990. godine.“

To je takođe u suprotnosti i s javnom izjavom koju je u maju 1990. dao Manfred Verner, generalni sekretar NATO od 1988. do 1994, a koju je Vladimir Putin citirao na Minhenskoj konferenciji o bezbjednosti 2007: „Sama činjenica da smo spremni da ne stacioniramo snage NATO iza granica Savezne Republike Njemačke, daje Sovjetskom Savezu čvrste bezbjednosne garancije.“

Šifrinson je proučio brojne izvore o toj temi, uključujući i povjerljive zapisnike sa sastanka četvorice visokih diplomata NATO iz SAD, Velike Britanije, Francuske i Njemačke u martu 1991, o čemu je izvijestio i njemački magazin Špigel.

„Ne možemo da ponudimo članstvo Poljskoj“

Prema zapisniku sa sastanka četvorice visokih diplomata NATO iz SAD, Velike Britanije, Francuske i Njemačke, njemački predstavnik Jirgen Hrobog je rekao: „Jasno smo stavili do znanja da nećemo širiti NATO dalje od Elbe. Zato ne možemo da ponudimo članstvo u NATO Poljskoj i ostalima.“

Prema dokumentu – čije je fotografije DW dobio – to niko nije osporio. Francuz Rejmond Zajc čak je potvrdio: „Jasno smo stavili do znanja Sovjetskom Savezu – na razgovorima o ’Dva plus četiri’ i drugim pregovorima – da nećemo izvlačiti korist od povlačenja sovjetskih trupa iz Istočne Evrope.“

Šest mjeseci nakon potpisivanja sporazuma, to je bio konsenzus među vodećim diplomatama NATO, kaže Šifrinson: „Ljudi su se bavili razmišljanjima o budućnosti Istočne Evrope generalno.“

Bendžamin Fridman iz američkog trusta mozgova „Difens prajoritis“, koji istražuje odnose Rusije i NATO, kaže: „Sjedinjene Države možda nisu dale svečano obećanje da nikada nećemo proširiti NATO, ali smo svakako ostavili takav utisak na Ruse. I mislim da ih je to uznemirilo.“

Da li je NATO uveo Rusiju u rat?

Uprkos svim kontroverzama oko navodnih uvjeravanja, Šifrinson jasno stavlja do znanja: „Nesumnjivo je tačno da je Rusija izvršila invaziju na Ukrajinu.“ Ono što on ne razumije jeste „kako to da se ne može priznati da su uvjeravanja data, a kasnije opozvana, a da se pritom ne opravdava rusko ponašanje“.

Fridman to vidi veoma slično: „Postoji razlika između izjave o uzrocima i izjave o moralnoj odgovornosti.“ Ruska invazija na Ukrajinu jeste za moralnu osudu, ali „proširenje ili perspektiva proširenja [NATO] na Ukrajinu bio je važan razlog za rat“.

Ali za Tauzenda, koji je, nakon karijere u Pentagonu i NATO, prešao u istraživački centar Atlantskog saveta, Rusija je očigledno agresor. „Uvijek smo bili veoma oprezni i stalno smo razgovarali o tim stvarima s Rusima, a oni su nam tada dali zeleno svijetlo.“

To je, prema Tauzendu, trajalo sve dok Putin „iznenada nije pokrenuo problem“ na Minhenskoj bezbjednosnoj konferenciji. Tauzend zato smatra da postoji jedan drugi propust Alijanse: „Ako je NATO ikako destabilizovao evropsku bezbjednosnu arhitekturu, onda je to zato što nije bio dovoljno jak.“