Zoran Arbutina (po agencijama)  [ DW ]

22. 06. 2025. 11:50

Pet činjenica o američkoj superbombi GBU-57 za razaranje bunkera

GBU-57, poznata i kao „Massive Ordnance Penetrator“ (MOP), jeste bomba američkog ratnog vazduhoplovstva za probijanje bunkera. Smatra se najjačim konvencionalnim (dakle nenuklearnim) oružjem te vrste na svijetu i specijalno je razvijena za uništavanje duboko ukopanih podzemnih ciljeva. Jedino je ona dovoljno snažna da uništi zaštićena iranska nuklearna postrojenja.

Prema riječima predsjednika Donalda Trampa, u noći sa subote na nedjelju SAD su izvele napade na iranska nuklearna postrojenja, između ostalog koristeći B-2 bombardere naoružane bombama GBU-57. Tramp tvrdi da je to bio „veoma uspješan napad“ na tri postrojenja – uključujući i podzemni pogon za obogaćivanje urana u Fordou.

Kako je konstruisana GBU-57?

GBU-57 je dugačka oko šest metara i teška više od 13 tona. Njeno kućište izrađeno je od ojačanog čelika visoke gustine, koji može da izdrži ekstremna opterećenja prilikom probijanja betona, stijena ili tla bez pucanja. U unutrašnjosti se nalazi visokorazorni eksploziv mase oko 2,4 tone. To znači da je ona jedno od najvećih konvencionalnih oružja u arsenalu američke vojske, uz GBU-43 „Massive Ordnance Air Blast“ (MOAB), dugu oko devet metara i tešku gotovo deset tona.

GBU-43, poznata i kao „Majka svih bombi“ (Mother of All Bombs), ima još veću eksplozivnu snagu s 8,5 tona eksploziva i radijusom uništenja od 150 metara, ali za razliku od GBU-57 nije namijenjena probijanju bunkera, već širokopojasnom uništavanju.

Kako bomba funkcioniše?

Bomba se iz velike visine izbacuje iz bombardera B-2 Spirit s tehnologijom smanjenog radarskog odraza. Upravljive površine na repu i moderni GPS-sistem omogućavaju visoku preciznost pogotka. Zbog svoje velike mase i brzine koju razvije tokom leta, bomba pogađa metu ogromnom silinom i probija se duboko u tlo. Zahvaljujući tzv. „pametnom upaljaču“ (Smart Fuze), koji uzima u obzir dubinu i strukturu cilja, bomba eksplodira tek kada je dovoljno duboko prodrla kako bi izazvala maksimalnu štetu.

Kolika je probojna moć i eksplozivna snaga GBU-57?

GBU-57 prije nego što se detonira može da probije do 60 metara armiranog betona, osam metara visokootpornog betona ili 40 metara stijene. Poređenja radi, najjača bomba za probijanje bunkera u izraelskom arsenalu, GBU-28, kao i njemačko-švedski krstareći projektil Taurus, mogu da probiju samo do šest metara armiranog betona.

Trenutno GBU-57 može da preveze i izbaci isključivo američki nevidljivi bombarder B-2 Spirit. Jedan B-2 može da ponese do dvije takve bombe. Očekuje se da će i njegov nasljednik, B-21 Raider, koji je još u fazi testiranja, imati sposobnost nošenja GBU-57.

B-2 Spirit posjeduje tzv. stelt-tehnologiju, koja ga čini gotovo nevidljivim za radare.

Koliki su troškovi – i koliko ih ima?

Jedan od glavnih nedostataka GBU-57 jeste to što njena proizvodnja i upotreba uključuju visoke troškove i složenu logistiku. Cijena jedne bombe iznosi 3,5 miliona američkih dolara. Trenutno američko ratno vazduhoplovstvo posjeduje samo 20 takvih bombi i 19 bombardera B-2 koji mogu da ih koriste. Zbog toga se GBU-57 koristi isključivo za strateški najvažnije ciljeve.

Zašto je GBU-57 toliko važna za izraelski rat protiv Irana?

Jedan od glavnih ciljeva Izraela u aktuelnom ratu protiv Irana jeste spriječiti razvoj iranskog nuklearnog oružja. Zbog toga su izraelski napadi proteklih dana bili usmjereni ne samo na vojne ciljeve, već i na postrojenja u kojima se uranijum obogaćuje do nivoa potrebnog za oružje.

Jedno od najvažnijih meta je nuklearno postrojenje Fordo, koje se, prema procjenama, nalazi 60 do 90 metara ispod površine, u podnožju planine. GBU-57 je jedina konvencionalna bomba koja može da prodre dovoljno duboko da uništi tu lokaciju.

Nju ima samo američko ratno vazduhoplovstvo. Izraelske bombe za probijanje bunkera nemaju dovoljnu probojnu snagu da unište najdublja iranska nuklearna postrojenja poput Fordoa. Osim toga, Izrael ne posjeduje B-2 bombardere potrebne za korišćenje GBU-57. Stoga je zemlja u potpunosti zavisna od podrške SAD kako bi ostvarila svoje ratne ciljeve.

Kontradiktorni izvještaji o obimu uništenja

Dok Tramp tvrdi da su nuklearna postrojenja „potpuno uništena“, iranska državna novinska agencija IRNA izvijestila je da je dio područja oko postrojenja za obogaćivanje uranijuma Fordo oštećen. Citirala je portparola tima za upravljanje krizama u pogođenoj provinciji Kom koji je rekao da je situacija u tim područjima sada ponovo mirna.

Visoki zvaničnik u provinciji Isfahan zadužen za bezbjednost takođe je potvrdio napade „u blizini“ nuklearnih postrojenja u Isfahanu i Natanzu, navodi novinska agencija Tasnim, bliska iranskoj Revolucionarnoj gardi.

Prema dosjlednim izvještajima američkih medija, američka vojska koristila je dvije bombe za uništavanje bunkera u napadu na nuklearno postrojenje u Natanzu. One su bačene iz nevidljivog bombardera B-2. Osim toga, Natanz je napadnut i krstarećim raketama lansiranim iz podmornica.

Istovremeno je objavljeno da je šest nevidljivih bombardera bacilo ukupno dvanaest najvećih bombi američke vojske za uništavanje bunkera na podzemno nuklearno postrojenje Fordo. Treća američka meta u Isfahanu navodno je napadnuta samo krstarećim raketama.

Prema američkim navodima, svi avioni koji su učestvovali u napadu bezbjedno su napustili iranski vazdušni prostor.

Američki predsjednik Donald Tramp je u govoru naciji upozorio Iran da ne odgovara na te napade, jer, rekao je, postoje i drugi ciljevi koji bi mogli da budu napadnuti ako Iran nije spreman na mir. Budući napadi biće daleko teži, rekao je Tramp i naglasio da se Iran se suočava s izborom između mira i tragedije.