Dragoslav Dedović (preuzeo sa ARD)  [ DW ]

18. 06. 2025. 10:18

Sve manje Njemaca naručuje karivurst

Zvanično je karivurst pronalazak Herte Hojver koja je tvrdila da je njemačku kobasicu obogatila specijalnim prelivom, sačinjenim od paradajza i mješavine začina septembra 1949. i ponudila u svojoj berlinskoj radnji.

Drugi gradovi poput Duisburga ili Hamburga imaju svoje verzije priče, svoje gradske legende, prema kojima je čuveno njemačko jelo – pržena ili ošurena kobasica prelivena sosom od paradajza i karijem – nastala upravo kod njih. Kako god, karivurst posle rata osvaja njemačka srca i stomake i postaje nacionalno jelo broj jedan. Ima otprilike rang pljeskavice u Srbiji. Decenijama je karivurst i neprikosnoveni šampion radničkih menzi.

Veliki snabdijevač njemačkih menzi i proizvođač gotovih jela Apetito od 1992. sastavlja na osnovu podataka o prodaji listu omiljenih njemačkih jela. U 28 od 33 godine najomiljeniji ručak je bila kobasica sa karijem – karivurst. Ali onda je polako počela da opada popularnost. Trenutno je karivurst na četvrtom mjestu.

„U našim podacima iz prodaje pokazuje se trend prema internacionalnim jelima ali i prema svjesnijoj ishrani", kaže predsjednik Upravnog odbora firme Apetito Jan-Per Labs. Na prvom mjestu je italijanski hit špageti bolonjeze, a već na drugom mjestu je „čiken korma“ sa pirinčem, dok je na trećem jelo iz Indonezije „bami goreng“. Jelo na radnom mjestu postaje internacionalnije.

Povećava se i broj vegetarijanskih jela. Među prvih 10 su njemačko jelo od tijesta i sira „kezešpecle“, ali i „čili sin karne“ – crni pasulj bez mesa.

Kuvanje sopstvenih jela – zastario model

Doduše, postoje još menze u preduzećima koje same spremaju svoja jela i u kojima pored upotrebe polugotovih prehrambenih proizvoda kuvari donose svoje ideje i kuvaju u sopstvenoj režiji. Takva je menza BMW-a u Minhenu, koja je sa osam miliona posjetilaca godišnje najposjećenija u Njemačkoj.

Generalno gledano, sopstveno kuvanje je zastarjelo. Sve više preduzeća angažuju ketering. U jednoj studiji Njemačkog instituta za zajedničku gastronomiju (DIG) kaže se da se „samo tako mogu savladati sve veći izazovi“.

Marsel Klinge sa Instituta smatra da je nedostatak stručne radne snage prouzrokovao ovakav trend: „Jedan dio ponude su smrznuta gotova jela koja se dopremaju u kantinu, i pomoćni radnici mogu da ih pripreme, pa se tako nadoknađuje ono što nedostaje – kuvari“. U njemačkoj gastronomiji nedostaje 40.000 kuvara.

Najveći dio obuhvata velike menze. U njemačkim restoranima pri preduzećima i firmama dnevno se izda 17 miliona obroka.

Apetito ima sve veći obrt

Labs, prvi čovjek firme Apetito naglašava da je njihova prednost u tome što mogu da odgovore ponudom upravo u oblastima u kojima je sve veća potražnja. Navodi da snabdijevaju milon ljudi u devet njemačkih pokrajina. Prošle godine je ova firma sa sjedištem u gradu Rajne u Sjevernoj Rajni-Vestfaliji imala promet od 1, 35 milijardi evra, što je rast od 8,5 odsto u odnosu na pretprošlu godinu. Oko 55 odsto prometa otpada na Njemačku. Labs je siguran da će se rast nastaviti.

Kakva sudbina čeka karivurst?

U život menzi umiješala se i Evropska unija. U Briselu je osnovana radna grupa koja će se pozabaviti bezbjednošću, higijenom, održivošću i označavanjem prehrambenih proizvoda. Do sada je to bilo regulisano opštim gastronomskim propisima.

Na stolu radne grupe je i regulisanje „raznolikosti ukusa u menzama“. Namjera je da se regulišu ukus i izgled začina, kao i veličina porcija. Briselski stručnjaci su pritom uzeli u razmatranje i karivurst. Postavili su pitanje kolika mora da bude buduća kobasica. Da li je vrsta žute boje karija po standardima EU? Koja količina majoneza usrećuje radnika u menzi?

Radnički savjeti bi trebalo da kontrolišu karivurst

Marsel Klinge je bio poslanik Bundestaga. On smatra da takva najava može da bude samo prvoaprilska šala. Šef firme Apetito Jan-Per Labs se nasmijao kada je pročitao tu vijest. Kaže da naposljetku već postoji „strategija ishrane njemačke Vlade“ koja nije baš uspješna u praksi. On se boji da će i evropska regulativa završiti tako.

Kontrolu proizvoda kao što je karivurst trebalo bi da preuzmu radnički savjeti. U Briselu smatraju da to spada u njihovu nadležnost, pored regulisanja radnog vremena i zdravstvene zaštite na radu. Hose Martinas, iz Radničkog savjeta Apetito smatra da je to zaista pretjerivanje. On smatra da nije nadležan za kontrolu prehrambenih proizvoda i pažljivo proučavanje plana ishrane u menzi. On nije jedini koji se nada da će briselska radna grupa ipak odustati od takvih planova. „Zaista imamo druge probleme pored priče o tome koliko majoneza ide na pomfrit.“