Sabine Kinkarc  [ DW ]

12. 06. 2025. 11:09

Dio njemačkog SPD-a traži približavanje Rusiji

Ključa u redovima Socijaldemokratske partije Njemačke (SPD) – a to nije dobra vijest za još uvijek mladu vladajuću koaliciju u kojoj je ta stranka s Demohrišćanima (CDU/CSU). U javnosti se pojavio programski dokument, kojeg potpisnici nazivaju „Manifest“, a koji donosi prilične probleme za stranačko rukovodstvo sa šefom stranke i vicekancelarom Larsom Klingbajlom na čelu. Više od sto potpisnika, većinom s lijevog krila stranke, traži promjenu u pogledu podrške Ukrajini, planiranog naoružavanja njemačke vojske Bundesvera i NATO, kao i oštrog stava prema Rusiji.

Dokument nosi naslov „Očuvanje mira u Evropi kroz sposobnost odbrane, kontrolu naoružanja i razumijevanje“, a potpisali su ga, između ostalih, poslanici SPD-a u Bundestagu Rolf Micenih i Ralf Štegner, bivši šef SPD-a Norbert Valter-Borjans, kao i bivši savezni ministar finansija Hans Ajhel. Micenih je dugo bio predsjednik poslaničke grupe SPD-a u Bundestagu.

Ponovno uspostaviti dijalog s Rusijom

„U Njemačkoj i većini evropskih država prevladale su snage koje budućnost vide prvenstveno u strategiji vojne konfrontacije i stotinama milijardi evra za naoružanje“, stoji u tekstu. Tvrdi se da se „doziva nužnost sve većeg naoružanja i priprema za rat koji navodno preti“. Autori traže da se „potrebna sposobnost odbrane“ poveže s politikom kontrole naoružanja i politikom razoružanja, „kako bi se postigla uzajamna bezbjednost i međusobna sposobnost za mir“.

Zalažu se za razgovore s Rusijom kao alternativu masivnom vojnom naoružavanju. Potrebno je „pokušati, koliko god to bilo teško, ponovo uspostaviti dijalog s Rusijom nakon što oružje utihne“, stoji u tekstu. A govori se i o „postupnom povratku ka smirivanju odnosa i saradnji s Rusijom“.

Cilj NATO od pet odsto BDP je „iracionalan“

Trebalo bi, tvrdi se, zaustaviti stacioniranje novih američkih raketa srednjeg dometa u Njemačkoj. Takvo postavljanje dalekometnih, hipersoničnih sistema američkih raketa „učinilo bi našu zemlju prvim ciljem napada“, navodi se u dokumentu. Nadalje, planovi NATO da se do pet odsto ekonomske snage ulaže u odbranu nazivaju se „iracionalnim“.

U intervjuu za radio Dojčlandfunk, koautor Ralf Štegner izjavio je da bi „Manifest“ trebalo da podstakne raspravu o spoljnopolitičkom kursu mimo opcije sve većeg naoružanja. Njemačka  doduše mora da poveća svoju odbrambenu sposobnost i spremnost unutar NATO, ali „ne možemo samo da posmatramo kako se broj ratova sve više povećava“. Kad je riječ  o Ukrajini, „sama vojna logika neće pomoći protiv nuklearne sile Rusije“. Potrebni su dodatni diplomatski napori, „čak i s državama čije nam se vlade ne sviđaju“.

Samit NATO i stranački kongres SPD

Autori upozoravaju da se u aktualnoj debati olako govori o narednom kopnenom ratu i o obaveznom vojnom roku u Njemačkoj – a oni su mišljenja da Socijaldemokrate moraju da se suprotstave takvom obliku militarizacije. Cilj „Manifesta“ je i pokretanje rasprave unutar same SPD. Potpisnici su uvjereni da stranka mora da ostane dio mirovnog pokreta.

Za šefa SPD-a Klingbajla, debata dolazi u nezgodnom trenutku. Samit NATO održaće se 24. i 25. juna u Hagu, a tamo će se sigurno raspravljati o povećanju izdvajanja za odbranu. Neposredno nakon toga, održaće se trodnevni savezni stranački kongres SPD-a na kojem će se birati novo stranačko rukovodstvo. Klingbajl će se ponovno kandidovati.

Napad na rukovodstvo stranke

S tim programskim dokumentom, potpisnici se jasno suprotstavljaju Klingbajlu i ministru odbrane iz redova SPD Borisu Pistorijusu. Njih dvojica i podržavaju i učestvuju u oblikovanju spoljne i bezbjednosne politike savezne njemačke vlade. To važi i za najnovije predloge kancelara Fridriha Merca (CDU). On je nedavno najavio da bi Bundesver trebalo da postane najjača konvencionalna vojska u Evropi, te je izjavio da „više ne postoje nikakva ograničenja dometa za oružje“ koje se isporučuje Ukrajini.

S lijevog krila SPD-a na te izjave odmah su stigli protesti, koje sada podržavaju i potpisnici „Manifesta“. Pojam „Manifest“ autori pritom sigurno nisu slučajno izabrali. Riječ je o programskom oglašavanju namijenjenom javnosti. Od poslednjih izbora za Bundestag, na kojima je SPD ostvarila katastrofalan rezultat i osvojila samo 16 odsto glasova, unutar stranke otvoreno se raspravlja o programskom zaokretu. Na kongresu stranke trebalo bi da započne proces izrade novog stranačkog programa.

Simpatizeri Rusije

Lijevo krilo stranke želi da raspravu usmjeri u pravcu koji u SPD-u ima dugu tradiciju. Decenijama se ta stranka smatrala ne samo dijelom mirovnog pokreta, već je i težila bliskim odnosima Njemačke i Rusije. Ta strategija se zvala „promjena kroz trgovinu“ ili „promjena kroz međusobnu povezanost“, a cilj joj je bio partnerstvo za modernizaciju sa Rusijom.

U središtu te politike bilo je energetsko partnerstvo: Rusija je isporučivala jeftin gas Njemačkoj. Bivši šef poslaničke grupe SPD-a Micenih tada je tražio da Njemačka ima isto tako dobre odnose sa Rusijom, kao što ih ima sa SAD. Između Gerharda Šredera, koji je 1998. postao kancelar iz redova SPD-a, i ruskog predsjednika Vladimira Putina, razvilo se blisko prijateljstvo. Ono je nadilazilo politički odnos.

SPD je dugo zatvarala oči

Današnji savezni predsjednik   Frank-Valter Štajnmajer, bliski Šrederov saradnik i tadašnji šef kabineta kancelara, još je 2016. – dvije godine nakon aneksije Krima – kritikovao „zveckanje oružjem i ratne pokliče“, kad je 10.000 vojnika NATO održavalo manevre u Poljskoj i baltičkim državama kako bi uvježbavali odbranu nekog poluostrva poput Krima.

Ali, Štajnmajer je javno obznanio da je uvidio svoju grešku i danas govori o „neuspjehu“ ondašnje politike: „Vjerovali smo u mostove u koje Rusija više nije vjerovala – na što su nas naši partneri upozoravali“, rekao je nakon napada Rusije na Ukrajinu 2022.

Otpor „Manifestu“ iz redova SPD-a

Mnoge socijaldemokrate ljutito reaguju na „Manifest“. „Saradnja s ratnim zločincem koji se već priprema za sljedeće ciljeve? Laku noć!“, napisao je poslanik SPD-a Sebastijan Fidler na mreži Iks. Njegov bivši kolega iz poslaničke grupe, Mihael Rot, napisao je: „Ovaj ’Manifest’ nije zanimljiv doprinos debati, već cmizdrava mješavina umišljenosti, iskrivljavanja istorije i intelektualne lenjosti onih koji su se navikli na blagostanje .“

Šef poslaničke grupe SPD-a Matijas Mirš takođe se distancirao, iako manje radikalno: dokument je doprinos raspravi, rekao je za. „To je legitimno, iako izričito ne dijelim ključne, osnovne pretpostavke.“ Diplomatija ostaje najvažnije pravilo, rekao je Mirš, ali i dodao da Putin do sada nije bio spreman na razgovore, što su pokazali brojni odbijeni pregovarački predlozi.

Čak se i zamjenik portparola vlade oglasio – što kod unutarstranačkih rasprava obično nije slučaj. Štefen Mejer je poručio: „Ovdje ne govorimo o diskusiji u vakuumu, u kojoj se savezna vlada iz zabave odlučila da osnaži oružane snage i odbrambenu sposobnost naše zemlje. To proizlazi iz potpuno promijenjene prijetnje koju vidimo u Njemačkoj i Evropi.“