Ralf Bozen  [ DW ]

26. 05. 2025. 08:57

Slučaj Zolingen: Gdje je zakazala izbjeglička politika?

Napad na gradsku proslavu u Zolingenu dobija sudski epilog pred Višim pokrajinskim sudom u Diseldorfu. Tužilaštvo tereti Sirijca Isu Al H. za trostruko ubistvo, deset pokušaja ubistva i članstvo u terorističkoj organizaciji Islamska država (IS).

Za glavni postupak, koji počinje u utorak (27. maj) i trajaće do 24. septembra, zakazana su 22 ročišta.

Proces je i političko pitanje. Simbolizuje izazove u suočavanju s islamistički motivisanim nasiljem, ali otvara i temeljna pitanja njemačke politike azila i migracija, a očigledno je bilo i propusta u unutrašnjoj bezbjednosti.

Šta se dogodilo u Zolingenu?

Uveče 23. avgusta prošle godine jedan muškarac napao je posjetioce proslave 650. godišnjice grada Zolingena.

Neposredno ispred bine je nasumično zadao ubode u vrat osobama oko sebe. Troje je ljudi poginulo, a deset je ranjeno, neki i životno ugroženi. Optuženi Isa Al H. se dan nakon napada predao.

Napad je izazvao zgražavanje širom Njemačke. „Ovaj napad je trebalo da širi teror“, rekao je premijer pokrajine Sjeverna Rajna-Vestfalija Hendrik Vist iz konzervativne CDU.

Šta se zna o optuženom?

Sirijac, tada star 26 godina, ušao je u Njemačku u decembru 2022. kao tražilac azila preko Bugarske i Balkanske rute.

Isprva je bio smješten u prihvatilištu u Paderbornu, a zatim u Zolingenu. U postupku, prema medijskim izvještajima, naveo je da je napustio Siriju kako bi izbjegao regrutaciju – posebno jer nije želio da ratuje protiv kurdskih paravojski.

Iako je trebalo da bude vraćen u Bugarsku, deportacija nije uspjela. Prije napada, njemačke bezbjednosne službe nisu ga registrovale kao islamistu.

Zašto je Isa Al H. uopšte ostao u Njemačkoj?

Planirana deportacija 2023. godine nije uspjela zbog propusta nadležnih tijela i organizacionih prepreka. Al H. je u decembru 2022. bio registrovan u Bugarskoj.

Prema Dablinskoj uredbi EU, za njegov zahtjev za azil trebalo je da bude odgovorna Bugarska. Njemačka je zatražila preuzimanje, Bugarska je pristala, ali nije ispoštovan rok od šest mjeseci za transfer – kada je 5. juna 2023. trebalo da bude deportovan, nije bio u smještaju u Paderbornu.

Ubrzo se vratio, ali uprava doma nije obavijestila nadležni ured za strance. Nikad nije bio organizovan novi let za deportaciju. Nakon isteka roka, Njemačka je prema Dablinskoj uredbi postala nadležna za njegov postupak azila.

Ima li i drugih neuspješnih deportacija?

Logističke poteškoće dodatno su otežavale povratak u Bugarsku. Transferi su mogli da se sprovode samo određenim danima u nedjelji i u tačno određenim terminima redovnih letova za Sofiju.

Zbog toga se u čitavoj Njemačkoj nedjeljno sprovodilo tek desetak deportacija u Bugarsku.

Ovaj slučaj ponovo skreće pažnju na problem „neuspješnih deportacija“. Mnogi odbijeni tražioci azila ne mogu se vratiti zbog pravnih ili praktičnih razloga – na primjer, ako matične zemlje ne izdaju putne isprave ili nema sporazuma o povratku.

Prema podacima njemačkog ureda za migraciju BAMF, više od 250.000 osoba bi trebalo da napusti zemlju, ali su i dalje tu.

Da li je to bio islamistički teror?

Njemački tužilac optužuje Al H. da je pristalica Islamske države te da se iz tog uvjerenja odlučio da izvede napad na „nevjernike“. Žrtve je, prema optužnici, doživljavao kao predstavnike zapadnog društva koje odbacuje, a na njima je želio da se osveti za vojne akcije zapadnih država protiv IS-a.

Navodi se da je u avgustu 2024. putem jedne aplikacije za poruke stupio u kontakt s pripadnicima terorističke organizacije. Oni su mu navodno obećali da će IS preuzeti odgovornost za napad i iskoristiti ga za propagandu. Nakon napada, IS je objavio da je napad izveo jedan njihov „vojnik“.

Koje su bile političke posljedice napada?

Taj teroristički čin dodatno je zaoštrio ionako žestoke rasprave o azilu i migraciji te obilježio predizbornu kampanju za Bundestag. Posebno je Alternativa za Njemačku (AfD), čiji su djelovi ekstremno desni, iskoristila krvavi napad za antimigrantsku retoriku.

Istraživači ekstremizma upozorili su na opasnost instrumentalizacije napada i porast netrpeljivosti prema muslimanima.

„Ne treba nam jačanje stereotipa, predrasuda, rasizma, sumnjičenja i mržnje prema ljudima s migrantskom pozadinom. Upravo to je cilj terora – uzdrmati društvo, bez obzira na političke posljedice“, rekao je Andreas Cik sa Univerziteta u Bilefeldu.

Šta je učinila tadašnja vlada kancelara Šolca?

Tadašnji kancelar Olaf Šolc tada je govorio o „strašnom zločinu“. Naglasio je da treba delovati „s punom snagom zakona“.

Nekoliko nedjelja kasnije, ondašnja vladajuća koalicija dogovorila je paket mera bezbjednosti koji uključuje brže deportacije, pojačan nadzor opasnih osoba i više mjesta u pritvorima za deportaciju.

Takođe je pooštren zakon o oružju kako bi se otežalo nošenje noževa i drugih opasnih predmeta.

Šta čini nova vlada kancelara Merca?

Nakon promjene vlasti početkom maja, koalicija Demohrišćana i Socijaldemokrata pod kancelarom Fridrihom Mercom pooštrila je azilnu politiku.

Faktički je uvedena zabrana ulaska za migrante bez važećih dokumenata, proširena je mogućnost pritvora za deportaciju te su pojačane granične kontrole kako bi se smanjila neregularna migracija.

U prvom govoru u Bundestagu, kancelar Merc branio je stroži kurs i istakao nužnost mjera za zaštitu unutrašnje bezbjednosti. Zeleni su vladi prebacili manjak koordinacije s evropskim partnerima, dok je AfD kritikovao mjere kao nedovoljno oštre.

Šta Njemačka čini protiv islamističkog terora?

Njemačka koristi sve instrumente pravne države za gonjenje islamistički motivisanih krivičnih djela. Za posebno teške slučajeve poput planiranih ili izvršenih terorističkih napada nadležni su tzv. senati za zaštitu države pri višim pokrajinskim sudovima.

Te specijalizovane jedinice bave se isključivo politički ili ideološki motivisanim krivičnim djelima te blisko sarađuju s njemačkim Saveznim kriminalističkim uredom (BKA) i Službom za zaštitu ustavnog poretka kako bi identifikovali počinioce, razotkrili mreže i krivično ih gonili.

Ključna mjera u prevenciji opasnosti jeste praćenje tzv. opasnih osoba – onih za koje bezbjednosne službe vjeruju da bi mogle počiniti teška krivična djela protiv države, iako još nisu prekršile zakon.

Policija i obavještajne službe vode zajedničke baze podataka i oslanjaju se na preventivni nadzor.

Zašto se „opasne osobe“ ne spriječe na vrijeme?

Iako ih je moguće nadzirati i ograničiti im kretanje, bez konkretnog krivičnog djela njemačko pravo ne dopušta dugotrajan preventivni pritvor.

Uz to, potpuno i cjelodnevno praćenje svih osumnjičenih nije izvodljivo zbog nedostatka osoblja – upravo je to, prema BKA, jedna od najvećih prepreka u sprečavanju napada. Prema podacima iz 2024, u Njemačkoj se oko 590 osoba vodilo kao moguća islamistička prijetnja.