Metju Vard Agius  [ DW ]

15. 05. 2025. 08:02

Uoči susreta u Istanbulu – hronika neuspješnih pregovora

Ruski predsjednik Vladimir Putin ne putuje u Istanbul na pregovore o okončanju rata protiv Ukrajine, saopšteno je iz Kremlja. Umjesto toga, rusku delegaciju predvodiće njegov savjetnik, Vladimir Medinski, koji je nekada bio i ministar kulture i smatra se politički „lakim igračem“.

Medinski je već bio uključen u pregovore o okončanju rata 2022, takođe u Turskoj, koji su tada završeni bez rezultata. I nisu bili jedini. Nakon što je Rusija 2014. nezakonito anektirala Krim, Ukrajina, njeni evropski saveznici i Sjedinjene Američke Države već više od decenije pokreću inicijative za rješavanje krize – do sada bez uspjeha.

Koji je najnoviji predlog za primirje?

Sada je Putin predložio novu rundu pregovora o prekidu vatre ovog četvrtka 15. maja u Istanbulu. Njegova najava uslijedila je istovremeno s novim napadom dronovima na Kijev, koji je Rusija izvela nakon isteka jednostrano proglašenog trodnevnog „primirja“.

Evropski lideri odbacivali su ideju o direktnim razgovorima, ukoliko se prethodno ne dogovori bezuslovni prekid vatre između Rusije i Ukrajine. Taj stav je zastupao i ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski, ali je u međuvremenu izjavio da je spreman na sastanak sa Putinom u Istanbulu i bez tog preduslova.

Najnoviji događaji rezultat su višemjesečnih pregovora između SAD i Ukrajine i, odvojeno, između američkih i ruskih diplomata. Prije nego što je izabran za predsjednika SAD, Donald Tramp obećao je da će okončati sukob između Rusije i Ukrajine već prvog dana svog mandata. Iako se to nije dogodilo, njegova administracija više puta je pokušala da posreduje u postizanju dogovora o okončanju rata – i to bez ravnopravnog uključivanja evropskih partnera. Sam Tramp izjavljivao je da je spreman da i on dođe u Istanbul, ukoliko tamo budu i predsjednici Rusije i Ukrajine – do čega sada ipak neće doći.

Istorija prekršenih primirja

Od ruske invazije na Ukrajinu 22. februara 2022. godine, nikada nije postignuto trajno primirje. Ipak, postignuto je nekoliko kratkoročnih dogovora. Obje strane više puta su optuživale jedna drugu za kršenje tih sporazuma. Čak su i primirja koja je proglasila samo jedna strana prekršena.

Kao agresor u tom sukobu, Rusija je prekršila i više sporazuma koji su trebalo da garantuju teritorijalni integritet Ukrajine nakon raspada Sovjetskog Saveza.

Budimpeštanski memorandum i Sporazum o prijateljstvu iz 1997.

Budimpeštanski memorandum je sporazum između Rusije i Ukrajine zaključen 5. decembra 1994. godine, koji su potpisale i SAD i Velika Britanija.

Memorandum je stupio na snagu nakon što je Ukrajina pristala da preda Rusiji svoje nuklearno oružje naslijeđeno od SSSR-a. Zauzvrat, Rusija, SAD i Velika Britanija su se obavezale da će „poštovati nezavisnost, suverenitet i postojeće granice Ukrajine“ i „uzdržati se od prijetnji ili upotrebe sile protiv teritorijalnog integriteta ili političke nezavisnosti Ukrajine“.

To nije jedini sporazum koji je trebalo da zaštitu Ukrajinu. Sporazum o prijateljstvu, saradnji i partnerstvu iz 1997. godine između Rusije i Ukrajine obavezuje obje strane na „međusobno poštovanje i povjerenje i poštovanje teritorijalnog integriteta druge strane“.

Iako ta dva dokumenta nisu sporazumi o primirju, njihov cilj je bio da spriječe sukobe između dvije države. Aneksijom Krima 2014. godine, kao i invazijom i kontinuiranim napadima na ukrajinsku teritoriju od 2022. godine, Rusija je višestruko prekršila svoje obaveze iz tih sporazuma.

Sporazumi iz Minska

Dva sporazuma, oba potpisana u Belorusiji, koja je saveznik Rusije, i podržana od strane evropskih sila, nisu bila dovoljna da obezbijede mir.

Sporazumi nazvani po bjeloruskoj prijestonici sklopljeni su 5. septembra 2014. („Minsk I“) i 12. februara 2015. godine („Minsk II“). Minsk I sadržao je dvanaest tačaka za deeskalaciju sukoba u istočnoj Ukrajini, koji je izbio u februaru te godine, ali je propao u roku od nekoliko dana.

Potpisivanjem Minskog sporazuma II, Ukrajina, Rusija, separatističke snage u Donjeckoj i Luganskoj oblasti i Organizacija za evropsku bezbjednost i saradnju (OEBS) dogovorili su se o 13 tačaka, među kojima je prva bila trenutno primirje. Međutim, samo nekoliko sati nakon stupanja na snagu primirja u ponoć, obje strane su se međusobno optuživale za njegovo kršenje.

Eskalacija 2022. godine i kršenje primirja

Od ruske invazije 24. februara 2022. godine, više puta su dogovoreni kratkotrajni prekidi vatre – i svaki put prekršeni.

6. mart 2022: Kratkoročni humanitarni prekid vatre nakon početka ruske invazije propao je zbog izvještaja o granatiranju grada Marijupolja.

8. mart 2022: Pokušaji uspostavljanja humanitarnih koridora za evakuaciju u Marijupolju doveli su do optužbi da ruske snage sprječavaju civile da pobjegnu.

7. januar 2023: Rusija proglašava jednostrano primirje povodom pravoslavnog Božića. Nekoliko sati nakon početka primirja, ukrajinske vlasti izvještavaju da je rusko granatiranje nastavljeno, dok ruski državni mediji izvještavaju o napadima dronovima na njihove linije.

18. mart 2025: Tokom razgovora između SAD i Rusije u Saudijskoj Arabiji, nakon telefonskog razgovora Trampa i Putina, dogovoreno je 30-dnevno primirje za „energetiku i infrastrukturu“. Zelenski se složio sa djelimičnim prekidom vatre u skladu sa tim razgovorima. Međutim, samo nekoliko dana kasnije, obje strane se međusobno optužuju za nepoštovanje dogovora.

25. mart 2025: U pregovorima pod vođstvom SAD, Ukrajina i Rusija su se dogovorile da se međusobno ne napadaju u Crnom moru, kroz koje prolaze važne brodske rute.

19. april 2025: Putin proglašava „Uskršnji mir“ od 18:00 časova 19. aprila do ponoći 21. aprila, navodno iz humanitarnih razloga. Ukrajina izražava sumnju, a Zelenski najavljuje nastavak napada dronovima. Kasnije je optužio Rusiju da je počinila hiljade kršenja primirja tokom planiranog prekida vatre.

10. maj 2025: Rusija proglašava jednostrano primirje povodom 80. godišnjice poraza nacističke Njemačke u Drugom svjetskom ratu. Međutim, Ukrajina ponovo optužuje Rusiju da je prekršila sopstveno primirje — i to 734 puta.

*ovaj članak je najprije objavljen na engleskom, adaptiran je sa njemačkog i aktuelizovan uoči susreta u Istanbulu