Aleksander Frojnd  [ DW ]

21. 04. 2025. 14:04

Stranci kod ljekara u Njemačkoj - još uvjek neshvaćeni

Medicinski nazivi zvuče ozbiljno i bezazleno, ali su nedvosmisleno diskriminatorni. Dijagnoze poput „Morbus Mediterraneus", „Morbus Bosforus" ili „mama-mia sindrom" opisuju u Njemačkojnavodno preuveličan doživljaj bola bez medicinskog osnova kod osoba migrantskog porijekla. Na primjer „Morbus" znači bolest, a „Mediterraneus" označava područje Mediterana.

Svi ovi izrazi nastali su krajem 1950-ih i tokom 1960-ih godina, kada je veliki broj „gastarbajtera" iz Italije, Turske, Španije, Grčke i Jugoslavije dolazio u Njemačku.

„To su zapravo pomoćne dijagnoze", kaže Merijam Šuler-Odžak, glavna ljekarka u Psihijatrijskoj ambulanti berlinske klinike Šarite. „Tegobe prvih radnih migranata bile su ovdašnjim ljekarima strane."

Doživljaj bola nema veze sa polom i porijeklom

Iz biološke perspektive ne postoje genetski niti hormonski razlozi zbog kojih bi ljudi različitog porijekla trebalo da bol osjećaju na različit način. Doživljaj bola se ne može svijesti ni na etničko porijeklo niti na pol.

Presudnu ulogu u doživljaju i izražavanju bola imaju kulturni i društveni uticaji. Tako su ljekarke i ljekari morali tek da nauče da opis tegoba kod iste bolesti može da bude veoma različit, kaže Šuler-Odžak. Da bol može da se osjeća svuda po tijelu i da ne može precizno da se lokalizuje. Ili da osobe sa depresivnim poremećajem mogu da pokažu sasvim drugačije držanje tijela, kao i vrlo ograničenu mimiku ili gestikulaciju.

„Takav pogled i takvo razumjevanje tada nismo imali. Nedostajale su nam informacije o kulturama različitih grupa u našem društvu", kaže profesorka interkulturalne psihijatrije.

Fenomen iz starih vremena?

Danas se diskriminatorni izrazi poput „Morbus Mediterraneus" koriste još samo veoma rijetko. U Njemačkoj danas gotovo 30 procenata stanovništva ima migrantsko porijeklo: ovdje živi više od pet miliona muslimana, više od milion ljudi crne boje kože i više od tri miliona Azijata. U skladu s tim, i medicinsko osoblje se u međuvremenu znatno diverzifikovalo.

Uprkos tome, diskriminacija u medicini i dalje igra određenu ulogu, kaže Merijam Šuler-Odžak. Posebno kada ljudi ne mogu da se jasno izraze ili da precizno opišu svoje tegobe, često im se ne pruži odgovarajuća pomoć.

„Ko ne može da opiše šta ga muči, taj više nije dobro shvaćen", kaže profesorka.

Upotreba tumača medicinskom osoblju često predstavlja suviše veliki napor i trošak – tim prije što se dodatni trud uopšte ne nadoknađuje iz zdravstvenog sistema, objašnjava Šuler-Odžak. „To je ogromna dilema."

Predrasude utiču na dijagnozu

Posebno su pogođene žene, muslimani, kao i osobe crne i ljudi iz Azije. I dalje, djelimično, ne dobijaju adekvatnu ili dobijaju pogrešnu terapiju – čak ni u slučaju jakih bolova oni ne dobijaju nikakve ili nedovoljne količine ljekova.

To predstavlja jasan prekršaj važećeg zakona, jer medicinsko osoblje mora svaku prijavu bola da shvati ozbiljno. Niko ne smije da bude diskriminisan zbog svog porijekla – tako stoji, između ostalog, i u njemačkom Ustavu i u Opštem zakonu o jednakom postupanju.

Njemački centar za istraživanje integracije i migracija (DeZIM) je na tu temu anketirao 21.000 ljudi migrantskog porekla. Prema rezultatima iz novembra 2023, otprilike svaka treća anketirana osoba je već promijenila ljekarsku ordinaciju ili kliniku jer se nije osjećala shvaćeno u vezi sa svojim tegobama.

I anketa među studentima medicine u Njemačkoj iz ist 2023. pokazuje da pol, društveni sloj, obrazovanje, religija i migrantsko porijeklo i dalje mogu imati značajan uticaj na medicinski tretman.

Tokom studija, studenti su ukazali na ozbiljne nedostatke u interkulturnom znanju, rasistička ponašanja i diskriminatorske strukture, za koje su prvenstveno okrivili osnovne principe medicinske edukacije.

Žene su posebno diskriminisane

Posebno loše tretman su osjetile žene migrantskog porijekla: oko 39 odsto ispitanih crnih žena, 35 odsto muslimanki i 29 odsto žena azijskog porijekla izvijestile su o negativnim iskustvima u ordinacijama i klinikama.

Prema Nacionalnom akcionom planu protiv rasizma njemačke vlade iz 2017. godine, žene migrantskog porijekla češće pate od teških psihičkih bolesti i imaju višu stopu samoubistava.

Istovremeno, te žene ređe traže pomoć. To može biti povezano i sa osjećajem stida ili krivice, navodi Šuler-Odžak. Često im, međutim, nedostaje i znanje jezika da bi mogle da opišu svoje probleme ili tegobe.

Problematično medicinsko obrazovanje

U medicinskoj literaturi postoji vrlo malo podataka o osobama migrantskog porijekla. U starijim medicinskim udžbenicima, ljudi iz drugih kulturnih krugova često su dovođeni u vezu s problematičnim stereotipima – na primjer, s povećanim rizikom od polno prenosivih bolesti ili s prekomjernom upotrebom alkohola i droga, podsjeća doktorka Šuler-Odžak.

Najčešće nije u pitanju otvoreni rasizam, već neznanje ili nedostatak kulturne senzibilnosti koji dovode do diskriminatorskog postupanja prema osobama migrantskog porijekla.

Dugo vremena je i samo medicinsko obrazovanje snosilo dio odgovornosti: od uspostavljanja kontakta, preko dijagnostike i terapije, pa do određivanja doze ljekova – bilo je zasnovano na „prototipu" koji podrazumjeva da je pacijent muškarac, bjelac, mlad, iz sjeverozpadne Evrope i bez invaliditeta. Svi koji odstupaju od tog prototipa – ne uklapaju se u šablon.

U međuvremenu se, međutim, mnogo toga promijenilo, i prenošenje interkulturnih kompetencija postalo je obavezan dio medicinskog obrazovanja, kaže Šuler-Odžak.

„To je dobro i važno – i to što je interkulturno otvaranje i raznolikost društva sada vidljiva i u institucijama. Time zdravstveni sistem pokazuje da je tu za sve pacijente, a ne samo za domaće stanovništvo. Time se snižava i prag za korišćenje tih usluga." Ipak, još mnogo toga mora da se uradi na ovom polju.