Aleksej Streljnikov  [ DW ]

17. 04. 2025. 14:52

Talibani za Rusiju više nisu teroristi

Vrhovni sud Ruske Federacije „privremeno“ je ukinuo je zabranu djelovanja talibana u Rusiji. To je učinjeno 17. aprila na sjednici zatvorenoj za javnost. Predlog za to podnijelo je Državno tužilaštvo.

Zahtjev se zasniva na dekretu koji je predsjednik Vladimir Putin donio prije godinu dana, a kojim je omogućeno da se talibani uklone s liste terorista. Talibani – radikalni islamistički pokret iz Avganistana – 2021. ponovo su preuzeli vlast u Kabulu, nakon povlačenja snaga međunarodne koalicije.

Prema važećem ruskom zakonu, član talibana bi po dolasku u Rusiju morao da bude uhapšen – prijetila bi mu kazna do 20 godina zatvora zbog optužbi za terorističke aktivnosti.

Međutim, od 2016. u praksi nijedan taliban nije bio uhapšen pri ulasku u Rusiju. Upravo tada Kremlj je započeo neformalne pregovore s talibanima. Njihovi predstavnici su potom više puta dolazili u Moskvu i Sankt Peterburg, gdje su čak viđani i na marginama Međunarodnog ekonomskog foruma.

Ruski mediji ipak su nastavili talibane da nazivaju „u Rusiji zabranjenom terorističkom organizacijom“. No, to se promijenilo 2024. Putin je tada počeo da ih naziva „saveznicima u borbi protiv terorizma“.

Talibani su podržavali čečenske borce

Tokom Drugog čečenskog rata, koji je trajao od 1999. do 2009, talibani su uspostavili diplomatske odnose sa vladom Čečenije s Aslanom Mašadovim na čelu, i priznali deklaraciju o nezavisnosti ove ruske autonomne republike. Oni su pomagali čečenske borce u borbi protiv Moskve, kako finansijski, tako i oružjem.

Poslije terorističkih napada 11. septembra 2001. u SAD – u okviru misije ISAF, snage međunarodne antiterorističke koalicije pod komandom NATO, uz podršku nove avganistanske vlade, vodile su borbu protiv talibana, koji su do tada kontrolisali veći dio zemlje.

Talibani su u početku očekivali pomoć iz Moskve. Tadašnji šef ruske predsjedničke administracije, Sergej Ivanov, izjavio je u intervjuu za BBC da je duhovni vođa Avganistana, mula Omar, 2001. predložio Rusiji da zajedno „ratuju protiv američke agresije“. Kremlj je, prema njegovim riječima, na taj predlog odgovorio na engleskom: „Fuck-off“ (odjebi).

Potom je 2003. Rusija stavila talibane na listu terorističkih organizacija.

Međutim, 2015. Kremlj je počeo da uspostavlja „kanale komunikacije“ s talibanima. Konačno, 2024. Putin je potpisao dekret kojim se omogućava da talibani budu uklonjeni sa liste terorista.

Ovaj pravni okvir mogao bi u budućnosti da omogući Moskvi da sa iste liste ukloni i grupu Hajat Tahrir aš-Šam, koja trenutno kontroliše prelaznu vladu u Siriji.

Šta se mijenja s pravne tačke gledišta?

Odluka Vrhovnog suda očigledno treba da omogući Rusiji da direktno sklapa sveobuhvatne sporazume sa Avganistanom.

Jevgenij Smirnov, advokat iz udruženja nezavisnih boraca za ljudska prava „Prvi odsjek“ (Pervyj otdel) ukazuje u razgovoru za DW da ruski krivični zakon predviđa različite zatvorske kazne za saradnju sa organizacijama koje su označene kao terorističke.

Ipak, i prije zvanične odluke, 2024. potpisani su ugovori o isporuci naftnih derivata, pšenice i brašna. Prema riječima advokata, ti ugovori su možda sklopljeni preko poslovnih struktura koje nisu uključivale direktno učešće predstavnika talibana.

Smirnov naglašava da u ruskom zakonodavstvu zapravo ne postoji jasan postupak kojim bi se ukidala oznaka terorističke organizacije. „Privremeno brisanje znači da je organizacija faktički uklonjena sa liste. Od tog trenutka više ne postoje krivične posljedice za saradnju sa talibanima. Međutim, presude koje su već izrečene ne mogu biti poništene“, objašnjava on.

Rusija dodjeljuje politički imunitet

Do sada nijedna država nije zvanično priznala talibane kao legitimnu vlast u Avganistanu, kaže za DW orijentalista Ruslan Sulejmanov. Prema njegovim riječima, pokret pokušava da izađe iz međunarodne izolacije. Tako su, na primjer, uspjeli da ubijede i Kazahstan i Kirgistan da ih uklone sa svojih nacionalnih lista terorističkih organizacija.

„Riječ je zasad samo o indirektnom priznanju. Tako je Kina, na primjer, pristala da prihvati ambasadora kojeg su talibani imenovali, dok je Rusija prihvatila samo privremenog otpravnika poslova“, objašnjava Sulejmanov.

Prema njegovom mišljenju, skepticizam međunarodne zajednice prema talibanima povezan je s povratkom strogih, restriktivnih zakona u Avganistanu, sličnim onima koji su bili na snazi tokom prve talibanske vlasti od 1996. do 2001. Ljudska prava u zemlji su se drastično pogoršala, naročito za žene i djevojčice.

U svijetlu pogoršanih odnosa sa Zapadom, Moskva je, prema riječima Sulejmanova, počela da uspostavlja kontakte s umjerenim predstavnicima talibana, jer sebe vidi kao važnog aktera u regionu. To je povezano s političkim imunitetom koji je talibanima dodijeljen za putovanja u Rusiju.

Kremlj je 2021. želio da pokaže da su Amerikanci doživjeli neuspjeh u svojoj spoljnoj politici. „Ruska propaganda tada je aplaudirala talibanima, i to uglavnom traje sve do danas, u kontekstu neprekidne antizapadne retorike u Rusiji“, kaže taj stručnjak.

Šta talibane očekuje nakon legalizacije u Rusiji?

Sulejmanov ne očekuje da će posle odluke Vrhovnog suda uticaj talibana u Rusiji porasti. On ukazuje da, iako su većina muslimana u Rusiji – kao i talibani – suniti, između regiona postoje značajne ideološke razlike.

„Talibani su im strani i nerazumljivi“, naglašava on. Tako je, na primjer, muftija Duhovne skupštine muslimana Rusije, Albir Krganov, još 2021. izrazio „zabrinutost“ zbog približavanja talibanima. Po njegovom mišljenju, predstavnici naroda iz Centralne Azije koji pripadaju talibanima, mogli bi da destabilizuju situaciju u ruskim regionima s muslimanskim stanovništvom.

Takođe, ruska privreda nije zainteresovana za jače angažovanje u Avganistanu, jer je region i dalje opasan i nestabilan, primjećuje Sulejmanov. „Čak ni sporazum iz 2022. između Moskve i Kabula o isporuci goriva i pšenice iz Rusije nije u potpunosti sproveden“, podsjeća taj stručnjak. Istovremeno, Iran, Kina i Pakistan i dalje ostaju glavni trgovinski partneri Avganistana.

*ovaj članak je najpre objavljen na nemačkom jeziku