Florijan Flade (WDR), Tamara Antoni (NDR), Rajko Pinkert (NDR)  [ DW ]

11. 04. 2025. 14:04

Lekcije iz Ukrajine: kako se pokazala njemačka vojna oprema?

Vojna podoficirska škola u Deliču u Saksoniji obučava podoficire Bundesvera. Oni tu uče osnove nacionalne i savezničke odbrane. A onda se 3. januara pred njih dvestotinak pojavio neobičan gost: zamjenik vojnog atašea njemačke ambasade u Kijevu održao je predavanje o iskustvima Ukrajine u borbi protiv ruskih oružanih snaga.

Diplomata Bundesvera prenjeo je ono što je naučio u Ukrajini o stilu borbe Rusa. Govorio je o „nezamislivom žrtvovanju“ ruskih vojnika, sveprisutnom ratu bespilotnih letelica i izazovima logističke i medicinske službe na ukrajinskom frontu. Iznenađujuće jasno i prilično nediplomatski, vojni ataše je opisao i iskustva koja su Ukrajinci imali s njemačkom vojnom opremom poslednjih godina.

Tehnička osjetljivost, nedostatak municije

To proizilazi iz povjerljivog zapisnika predavanja, u koji su imali uvid novinari njemačkih javnih servisa WDR i NDR, kao i lista Zidojče cajtung. To je dokument koji nije namijenjen javnosti, a u njemu se govori o osam sistema naoružanja koje je Njemačka isporučila Ukrajini.

Na primjer, samohodna oklopna haubica 2000 ima „toliko visoku tehničku osjetljivost da je njena upotrebljivost u ratu ozbiljno dovedena u pitanje“. Tenku Leopard 1A5 priznaje se da je „pouzdan“, ali zbog slabe oklopne zaštite često se koristi samo kao pomoćna artiljerija. Kod novijeg modela, Leopard 2A6, održavanje je složeno, a popravke na terenu su često nemoguće.

Sistem protivvazdušne odbrane IRIS-T je efikasan, ali je cijena municije previsoka, a količine nedovoljne. Sistem PATRIOT jeste „odličan sistem“, ali je „neupotrebljiv za borbenu upotrebu, jer su nosači zastareli, a proizvođač više ne isporučuje rezervne djelove“.

Prema zapisniku, zaključak vojnog atašea je prilično razočaravajući: „Gotovo nijedno njemačko teško vojno naoružanje nije bez nekih ograničenja spremno za rat“. Komplikovana oprema ostaje neiskorišćena, jer „moderna i kompleksna oprema ima nizak operativni potencijal ako jedinica ne može da je popravi na licu mjesta“.

Posledice za nabavku oružja?

Šta znači ovako jasan zaključak za njemačke vojne planove? Da li iskustva iz rata u Ukrajini utiču dovoljno brzo na planiranje novih nabavki i razvoj oružja za Bundesver?

Portparol Ministarstva odbrane nije želio da komentariše interni dokument. Rekao je samo da je stalna komunikacija s ukrajinskom stranom u toku, kako o isporučenim sistemima, tako i o održavanju, rezervnim djelovima i municiji.

Poslanica Zelenih Sara Nani, kaže: „Potrebno je da se sa Ukrajinom vodi partnerski dijalog o tim manjkavostima i da se one uzmu u obzir kod buduće nabavke oružja.“

Iz izvora u Bundesveru navodi se da je situacija u Ukrajini specifična: zbog raznovrsnosti zapadne opreme, ukrajinske trupe moraju mnogo da improvizuju. Nedostaje im iskustva s tim sistemima, a obuka je često kratka. Takođe, oružje se koristi na drugačiji način nego što bi to Bundesver radio u ratu.

Ali je očigledno: u Ukrajini se sada dešava praktičan test za oružane sisteme koji su ranije korišćeni samo na vježbama i koji su dizajnirani za starije scenarije, bez uzimanja u obzir, recimo, masovne upotrebe dronova.

Pavlo Palisa, zamjenik šefa kabineta predsjednika Ukrajine, kaže: „Ovo je prilika za partnerske zemlje, uključujući i Njemačku, da testiraju realne borbene kapacitete svoje opreme i da je prilagode modernom bojnom polju“.

To znači proizvoditi takve sisteme naoružavanja i opreme koji će biti relevantni kako na sadašnjem bojištu, tako i u bliskoj budućnosti, smatra Palisa.

Pojačani uslovi

U Ukrajini je stanje loše, jer se isporuka oružja, održavanje i popravka organizuju različito u odnosu na zemalja koje pružaju podršku pa popravka oštećene ili neispravne teške vojne opreme i dalje predstavlja ogroman izazov.

Tenkovi, na primjer, ne mogu da se popravljaju u blizini fronta, prije svega zbog prijetnje od dronova. Postrojenja za popravku, tzv. „Repair Hub“, koje sada u Ukrajini vode i zapadne firme iz odbrambene industrije, poput njemačkog Rajnmetala, nalaze se na zapadu zemlje, daleko od linije fronta. Ili u susjednim državama poput Poljske.

U krugovima Bundesvera smatra se da bi i Njemačka, u slučaju rata, mogla da se suoči sa sličnim problemima kao Ukrajina: doduše, osnovni uslovi za održavanje su znatno bolji i barem teorijski planovi pretpostavljaju kraće vrijeme za popravke, dovoljan broj rezervnih djelova i nesmetanu logistiku. Ipak, realnost bi mogla veoma brzo da postane drugačije, upozoravaju insajderi iz Bundesvera – naročito u slučaju da ruski napad na Baltik izazove aktiviranje klauzule NATO o kolektivnoj odbrani i da jedinice Bundesvera tamo moraju da krenu u rat.

Ni Rajnmetal, a ni druge firme iz oblasti vojne industrije nisu željele da se izjasne na upit njemačkih novinara o teškoćama u upotrebi tih sistema naoružanja.

Problemi s birokratijom

Iako se ukrajinsko osoblje takođe obučava za popravke, često prođu mjeseci dok se neki sistemi naoružanja, poput haubica, ne osposobe za upotrebu. Bundesverovi predstavnici izvještavaju da često nedostaju rezervni djelovi, a sve dodatno otežava njemačka birokratija sa složenim i ponekad veoma dugim postupcima za izdavanje izvoznih dozvola za vojnu opremu.

Za samohodne oklopne haubice 2000 se već duže vrijeme zna da je njihov sistem sklon kvarovima: u Ukrajini navode da brzo dolazi do softverskih problema ili da se cijev pregrije i mora da se zamijeni. Ipak, haubica se generalno smatra moćnim i preciznim oružjem.

Iz internog zapisnika predavanja zamjenika njemačkog vojnog atašea u Kijevu vidi se da se u Ukrajini, paradoksalno, najviše cijene stariji njemački sistemi naoružanja – upravo oni koje je Bundesver već povukao iz upotrebe. Protivavionski tenk Gepard, koji se koristi pretežno protiv ruskih dronova i krstarećih raketa, navodno važi za „najpopularniji, najefikasniji i najpouzdaniji sistem naoružanja“, stoji u dokumentu. Za oklopno borbeno vozilo Marder, ataše je rekao: „Veoma popularno borbeno vozilo bez ograničenja.“

Potrebni su i kvantitet i visokotehnološka oprema

Ipak, iz ovoga se ne može izvući generalan zaključak da bi ubuduće trebalo odustati od modernih, visoko tehnoloških sistema, smatra bivši general Hans-Lotar Domreze. Stariji sistemi jesu često pouzdaniji u realnim borbenim uslovima, ali se i dalje mora raditi na modernizaciji za buduće ratne scenarije.

„Potrebni su nam i kvantitet i visokotehnološka oprema", kaže Domreze. „Rat u Ukrajini jasno pokazuje koliko će ubuduće biti važna upotreba i odbrana od dronova, kao i izviđanje u elektromagnetnom spektru – dakle, u domenu radio-signala i komunikacije.“

Jedan od ključnih zaključaka iz Ukrajine, upozorava i poslanica Zelenih Sara Nani, jeste da zbog visoke stope otkazivanja opreme, mora jednostavno da postoji više dostupnih sistema naoružanja: „Ali jasno je i to da više ne možemo razmišljati u kategorijama malih količina, već moramo pretpostaviti da će vozila nakon oštećenja duže vrijeme stajati i morati da budu servisirana“, kaže Nani.

Ovog petka u Briselu se ponovo sastaje Ukrajinska kontakt-grupa za odbranu (UDCG) u okviru NATO – grupa zemalja koje Ukrajini obezbjeđuju oružje, opremu i pomoć u obuci. Tada će se ponovo razmatrati koja oružja se mogu isporučiti. Kontakt-grupa se do sada najčešće sastajala na poziv SAD u američkoj vojnoj bazi Ramštajn u Nemačkoj. Poslednji sastanak je u februaru organizovala Velika Britanija.