Karola Grose-Vilde (dpa)  [ DW ]

08. 04. 2025. 07:36

Četvrt vijeka prozora koji spasavaju bebe

Na svijetlećem stubu velikim slovima piše „Babyklappe“. Dolje na dnu stepenica su staklena vrata na kojima piše „Projekat Napuštena beba“.

Na sredini vrata je čelični poklopac s ručkom. Iza je topli krevetac, u koji beba može anonimno da se položi. Iznad je vrteška za krevetac sa šarenim životinjama, a spreman je i topli kombinezon s bodijem, ručno pletene čarapice i kapica, dvije cucle i plišani zeka. I senzor. Tu je i pismo za majku, u kojem joj se nudi pomoć.

Pored obdaništa u hamburškoj četvrti Altona nalazi se prvi „prozor za bebe“ (Babyklappe) u Njemačkoj, koji je prije 25 godina, 8. aprila 2000, pokrenula privatna ustanova za brigu o djeci Šternipark.

„Riječ je o spasavanju života. Ako samo jedna žena pronađe put do nas umjesto da napusti svoje dijete, naš trud se već isplatio“, kaže direktorka Lejla Mojzih.

Službenici odmah prihvataju novorođenče

Čim neko položi bebu u topli krevetac, aktivira se alarm i službenici se odmah pobrinu za novorođenče. Nakon toga, beba je do osam nedjelja u hraniteljskoj porodici. Ako se majka za to vrijeme ne javi, dijete se daje na usvajanje. Usvajanje je moguće najranije nakon godinu, uz odobrenje suda. Majka ili otac do tada imaju mogućnost da uzmu dijete.

Ideja je nastala 1999. godine, kada su u Hamburgu u kratkom periodu napuštene četiri bebe, od kojih su dvije pronađene mrtve. „Tada smo razmišljali kako da pomognemo majkama u nevolji“, priča Mojzih.

Od tada je 60 novorođenčadi ostavljeno u prozorima za bebe Šterniparka. Uz onaj u Altoni, udruženje je postavila još jednu takvu konstrukciju u Hamburg-Vilhelmsburgu i jednu u Satrupholmu, u susjednoj pokrajini Šlezvig-Holštajn.

„U prvoj godini primili smo sedmoro djece. Danas su ti brojevi znatno manji“, kaže Mojzih. Trenutno se godišnje ostavlja samo jedna beba u prozorima za bebe te ustanove.

Razlog za to je s jedne strane povećanje broja takvih konstrukcija – danas ih u Njemačkoj ima oko stotinu. S druge strane, životni uslovi za majke su se poboljšali, zahvaljujući porodiljskom odsustvu, roditeljskom dodatku i zakonskom pravu na mjesto u vrtiću.

„Mnogo se toga promijenilo u Njemačkoj, tako da je opet lakše donositi djecu na svijet“, kaže Mojzeh.

Takođe, mogućnost tzv. povjerljivog ili anonimnog porođaja, koja postoji od 2014. godine, značajno je poboljšala situaciju za majke u kriznim situacijama. U takvim slučajevima majka ostavlja svoje lične podatke u koverti, a dijete može te podatke da vidi nakon svog 16. rođendana – ako to želi.

Za ljude iz Šterniparka od početka je bilo jasno da, uz prozore za bebe, mora da postoji i pomoć za majke u nevolji još prije porođaja. „Nijedna majka ne donosi olako odluku da preda svoje dijete“, kaže Mojzih.

Zato je udruženje otvorilo i telefonski broj za pomoć i otada je ispratilo više od 850 anonimnih porođaja, od kojih je samo 27 majki zaista ostalo anonimno.

„Oko 60 odsto majki kasnije se ipak odlučilo na život sa svojim djetetom“, kaže Mojzeh. Ostala djeca su data na usvajanje.

Etički savjet preporučio zatvaranje prozora za bebe

Uprkos svemu, prozori za bebe i dalje su kontroverzna stvar. U saopštenju iz 2009. godine, Njemački etički savjet preporučio je njihovo zatvaranje. Ponuditi da se dijete anonimno ostavi je, kako su naveli iz tog nezavisnog savjetodavnog tijela, etički i pravno veoma problematično, posebno zato što krše pravo djeteta da zna svoje porijeklo i pravo na odnos sa roditeljima.

Takvo mišljenje ima i njemački Savez za zaštitu djece. „Djeca imaju osnovno pravo da znaju svoje porijeklo, a ako su anonimno ostavljena u prozor za bebe, ona više nemaju mogućnost da saznaju odakle zapravo potiču“, kaže zamjenica direktorke tog saveza Martina Huksol fon An.

A prvi prozor za bebe u nekoj bolnici u Njemačkoj postavljen je na inicijativu pastorke i dušebrižnice Gabrijele Štangl. To ima veze i s njemačkom mračnom poslijeratnom istorijom.

Ona se prisjeća razgovora s jednom starijom Berlinkom koja joj je sa suzama u očima ispričala kako je po završetku rata silovana, nakon čega je zatrudnjela. Kada je dijete došlo na svijet, ostavila ga je u jednoj šumi. „Nikada sebi nije mogla da oprosti to što je uradila“, kaže Štengl.