Samir Huseinović (Sarajevo)  [ DW ]

06. 04. 2025. 09:41

Novi vojni savezi u regionu: BiH nije za stolom

Strateško opredeljenje Bosne i Hercegovine je pristupanje NATO – tako je barem predviđeno Zakonom o odbrani.

No, Republika Srpska već duže osporava ono na šta je i sama svojevremeno pristala. Stav Banjaluke, koji odražava duboku institucionalnu i bezbjednosnu blokadu unutar države, uslovljava izostanak BiH iz aktuelnih regionalnih inicijativa.

Iako je BiH članica Partnerstva za mir i ima profesionalne Oružane snage pod državnom komandom, faktički je paralizovana.

Unutrašnja podijeljenost onemogućava napredak i sve češće stavlja BiH u nezahvalnu regionalnu poziciju – države koja je teritorijalno u središtu Zapadnog Balkana, ali izvan ozbiljnih bezbjednosnih dijaloga.

BiH izvan novih aranžmana

U tom kontekstu, čini se da ni političke inicijative koje dolaze iz okruženja ne računaju ozbiljno na BiH kao pouzdanog ili funkcionalnog partnera.

Nedavna deklaracija o vojnoj saradnji između Hrvatske, Albanije i Kosova, kao i dogovor Srbije i Mađarske o međusobnoj vojnoj pomoći – predstavljaju novu bezbjednosnu dinamiku u regionu. BiH, međutim, u tim procesima nema jasnu ulogu.

Dodatnu složenost donose i postojeći mehanizmi poput Sporazuma o subregionalnoj kontroli naoružanja iz 1996. godine.

Vojni analitičar Nedžad Ahatović za DW kaže da je taj sporazum postao tehnološki prevaziđen: „Vojni balans na Zapadnom Balkanu ne postoji već celu deceniju. Srbija i Hrvatska vode trku u naoružanju sve u okviru tog sporazuma, jer ne prelaze dozvoljene kvote po rodovima vojske.“

„Ali danas vam je za rat potrebno daleko manje sredstava – bespilotne letelice, na primjer, uopšte nisu obuhvaćene sporazumom. Zato bi ga trebalo ili napustiti kao koncept vojnog balansa ili obnoviti s jasnijim i strožim kriterijumima.“

Dodikove ambicije i opasna retorika

Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik otvoreno najavljuje mogućnost da se taj entitet, kao da je zaseban međunarodni subjekt, priključi vojnom savezu Srbije i Mađarske.

Iako je riječ o političkoj retorici bez pravne osnove, takve izjave nisu bez posledica. „To predstavlja grubo kršenje Ustava BiH“, upozorava Ahatović, podsjećajući da je Dodik već osumnjičen zbog napada na ustavni poredak i da njegove izjave izazivaju dodatne tenzije u BiH i regionu.

Vojnopolitički analitičar Vladimir Vučković smatra da pokušaji savezništava u regionu izvan postojećih struktura, poput NATO-a ili ODKB-a (ruska Organizacija ugovora o kolektivnoj bezbjednosti), djeluju neodrživo:

„Dva novonastala saveza više govore o želji za regionalnom dominacijom nego o stvarnoj koheziji. Odnos Srbije i Mađarske ima ekonomsku logiku – Mađarska želi da se reši starog naoružanja koje ne ispunjava standarde NATO. Ali kohezija u tim savezima ne proizlazi iz zajedničke vizije, već iz međusobnih animoziteta prema protivničkim blokovima“, smatra Vučković.

On smatra da bi bolji bio alternativni pristup: „Umjesto učestvovanja u takvim strukturama, pametnije bi bilo ugledati se na Austriju – zemlju koja svoju neutralnost koristi za ekonomsku stabilnost i nije članica nijedne vojne alijanse.“

Globalni kontekst i regionalne posledice

Vojnopolitički komentator Antonio Prlenda upozorava da geopolitičke promjene, uključujući povratak Donalda Trampa na američku političku scenu, dodatno utiču na bezbjednosne kalkulacije u regionu:

„Iskustvo Ukrajine pokazuje da SAD više nisu toliko pouzdan saveznik dok god je Tramp na vlasti. Njegova politika preusmjerena ka Indopacifiku i rivalstvu s Kinom može značiti smanjenje američkog angažmana u Evropi – uključujući i eventualno povlačenje trupa s Kosova.“

U tom kontekstu, Prlenda vidi logiku u savezništvu Hrvatske, Albanije i Kosova: „To je način da se zemlje regiona same pripreme za moguće bezbjednosne vakuume. Nedavna posjeta hrvatskog ministra odbrane Turskoj nije slučajna – Turska je ključni partner i na Kosovu i u BiH. Sve to ima odvraćajući efekat, posebno prema Srbiji.“

Kosovo kao katalizator

On dodaje da bi se u slučaju krize na Kosovu, savezništva tih zemalja mogla prenjeti i na BiH. „Ako su Bošnjaci i Hrvati u BiH na istoj strani, za BiH se ne treba bojati. A čini se da Dodik u Republici Srpskoj više nema podršku koju je očekivao – građani BiH, bez obzira na nacionalnost, sve češće biraju mir i stabilnost umjesto političkih avantura“, kaže sagovornik DW.

Što se tiče dogovora Srbije i Mađarske, Prlenda je jasan: „To je Vučićev populistički odgovor na deklaraciju iz Zagreba – za internu upotrebu. Orban pomaže Vučiću kao Putinov igrač drugom Putinovom igraču. Sve to potvrđuje da EU i region moraju biti dodatno oprezni.“

U svemu tome, BiH ostaje zarobljena između unutrašnjih podjela i spoljnog nepovjerenja.

Prlenda ocjenjuje da je teško govoriti o BiH kao pouzdanom međunarodnom partneru „kad u entitetu Republici Srpskoj od početka imate velikosrpskog trojanskog konja koji minira sve međunarodne inicijative“.

Jedini put za BiH je približavanje Evropskoj uniji – tako bi se prirodno otvorila i vrata NATO, uvjeren je Prlenda.

Regionalne sporazume komentarisao je na pitanje DW i generalni skeretar NATO Mark Rute. „U regionu vidimo više bilateralnih i trilateralnih sporazuma. Videli smo Albaniju sa Kosovom i Hrvatskom, a sada i ovaj sporazum (Srbije i Mađarske). NATO nije dio toga, to se ne tiče Alijanse“, kazao je on.