Đamila Prange de Oliviera  [ DW ]

03. 04. 2025. 07:33

Serija „Adolescencija“: muškost u krizi?

Sterilni bolnički krevet čeka Džejmija Milera u sobi za preglede u policijskoj stanici. Osumnjičenom treba uzeti uzorak krvi. „Džejmi, hoćeš li molim te da sjedneš“, pita medicinska sestra. „Hm, ne volim baš igle“, muca dječak.

Džejmi ima samo 13 godina. Otac ga brani: „Boji se igle.“ Ono što Džejmijev otac ne zna jeste da se njegov sin boji igala, ali ne i noževa. Samo nekoliko sati ranije, Džejmi je sa sedam uboda nožem na obližnjem parkiralištu ubio svoju drugaricu iz razreda Kejti Leonard.

To je scena iz prve epizode britanske mini-serije „Adolescencija“ u produkciji Netfliksa koja obara rekorde: u prvih deset dana imala je 66 miliona pregleda. O njoj se raspravljalo čak i u britanskom parlamentu.

U svakom dječaku čuči jedan Džejmi?

Svaka od četiri epizode snimljena je u jednom kadru. Nema rezova. Gledalac kao da je na licu mjesta – u trenutku kada se Džejmi upiški u pidžamu prilikom hapšenja, kad plače od straha u policijskom pritvoru ili se razbjesni tokom psihološkog pregleda.

Gledaoci već u prvoj epizodi saznaju da je Džejmi kriv. Istražitelji mu pokazuju snimak nadzorne kamere na kojoj se vidi kako on nožem ubada Kejti s leđa. Serija ne postavlja pitanje da li je on to uradio, već zašto je to uradio.

Odgovor leži u unutrašnjim borbama koje bjesne u tinejdžeru. Između stalnog društvenog pritiska da „bude muško“, nesigurnosti zbog toga što misli da nije dovoljno privlačan i želje da se dopadne djevojkama, on se sve više radikalizuje.

Svaki dječak danas mogao bi da bude Džejmi – to je ono što serija želi da razjasni. Nakon škole nije odlazio na neka skrovita mjesta, niti se družio sa sumnjivim društvom. Odlazio bi u svoju sobu, zatvarao vrata i sjedio za računarom do kasno u noć. Tako je i upao u mrežu tzv. „incel-ideologije“.

Mržnja prema sebi i ženama

Incel je skraćenica za „nedobrovoljni celibat“ i opisuje mizoginu internet-zajednicu mladih heteroseksualnih muškaraca koji krive žene za svoju apstinenciju, a svoju frustraciju, često i mržnju, izražavaju u ponižavajućim videima i komentarima.

Incel-zajednica je dio „manosfere“, labave mreže antifeminističkih internet-foruma, knjiga, kreatora sadržaja i blogova za savjete u svakodnevnom životu muškaraca. Oni uče dječake i muškarce kako postati jak, uspješan i fizički spreman kako bi ih žene željele. Ali, oni tamo takođe razmjenjuju i svoje fantazije o nasilju, poniženju i savjete o tome kako manipulisati ženama. Najistaknutiji predstavnik te supkulture je samoprozvani ženomrzac Endru Tejt, koji se u posljednje vrijeme našao u centru pažnje medija zbog hapšenja.

„Adolescencija“ sugeriše da nije samo Džejmi upoznat s tom supkulturom, već i gotovo svi današnji mladi. To postaje jasno kad sin policijskog inspektora ocu objasni značenje različitih emotikona na društvenim mrežama. A u fokusu je i Kejti, jer i ona sama Džejmija naziva incelom.

Panika ili stvarna opasnost?

„Veliki dio onoga što se govori u mejnstrim diskursu o incel-zajednici predstavlja zastrašivanje i širenje panike“, kaže Šejn Saterli, koji na Univerzitetu Grifit istražuje muško nasilje. Ta supkultura nije primarno mizogina, u njoj ima i automržnje, a i suicidalna je. Mizoginija je, ocjenjuje Saterli, samo „površna“ interpretacija tog fenomena.

„Iza svega toga se kriju izolacija, nedostatak muških uzora, gubitak oca i apstinencija od seksa“, objašnjava Saterli. Osim toga, kako dodaje, društvo je muškarcima postupno oduzimalo sve više „muških prostora“, zbog čega oni sada pronalaze prostore na internetu za sebe.

Saterli procjenjuje da seksualno frustrirani mladići nisu u toj mjeri opasni za druge, koliko su opasni za sebe. Prema studiji britanske vlade, inceli zaista obično pate od depresije i suicidalnih misli, i potrebno je da im se pomogne, a ne da se stigmatizuju.

Stope samoubistava među muškarcima širom svijeta rastu, samo u SAD su se od 2000. godine povećale za čak 37 odsto. „Manosfera nije opasna, upravo suprotno“, kaže Saterli.

Ali s tim se ne slaže Liza Sugiura, profesorka sa Univerziteta u Portsmutu. „Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, svaka treća žena će biti seksualno zlostavljana barem jednom u životu. To se ne događa u nekoj vrsti vakuuma“, kaže Sugiura, koja se bavi kibernetičkim kriminalom i kriminalom povezanim s rodom

Muškarci u ulozi žrtve

Na incel-forumima muškarci raspravljaju o tome zašto je silovanje „etično“. „Silovanje je jednostavno pravo na seks, koje je incelima uskraćeno“, piše jedan korisnik.

„Ne morate dugo da tragate da biste pronašli takav sadržaj", kaže Lisa Sugiura. „Ne morate da idete na dark-veb da biste pronašli takav sadržaj. Ima ga svuda, ne samo na incel-forumima, nego i na TikToku i Instagramu.“

U „manosferi“ vlada mišljenje da muškarci imaju pravo na seks, a da im žene to uskraćuju. Pitanje je da li su ti muškarci sada oni koje treba žaliti, jer su seksualno frustrirani i žude za ženskom potvrdom. Da li je mizoginija u redu ako je „samo“ površni simptom krize muškosti?

Prema istraživanju Kraljevskog koledža u Londonu, danas svaki četvrti muškarac između 16 i 29 godina vjeruje da je teže biti muškarac nego žena. „Manosfera se vrti oko retorike žrtve i tvrdnje da su muškarci zapravo ti koje žene u našem društvu zlostavljaju. I da moraju da se bore kako bi preživjeli“, objašnjava Sugiura.

Najveći problem s ulogom žrtve jeste to što se ona koristi za opravdavanje mržnje prema ženama. U seriji „Adolescencija“ Kejti je morala da umre, jer Džejmiju nije dala potvrdu za kojom je toliko žudio.

Mizoginija je institucionalni problem

„Incel-zajednica i manosfera samo su dio većeg mizoginog kompleksa“, ukazuje Sugiura. Pravi problemi leže dublje. Osim razočaranja kod mladih muškaraca i njihovih mentalnih problema, postoji i duboko nepovjerenje među polovima. Nedavno istraživanje britanskog trusta mozgova Centar za društvenu pravdu pokazalo je da se gotovo dvije trećine žena između 16 i 24 godine boji muškaraca.

Šta je rješenje? „Jednostavna zabrana društvenih medija za mlade, kako je to zahtijevao scenarista serije ’Adolescencija’ Džek Torn (i što je već usvojeno kao zakon u Australiji), ne bi bilo održivo rješenje“, smatra Sugiura. Potrebna je sveobuhvatna institucionalna i kulturološka promjena.

„Džejmi ima samo 13 godina. Prije nego što razgovaramo o incel-zajednici, trebalo bi da se pozabavimo društvenim pritiscima hetero-normativnog pola i očekivanjima uspjeha i popularnosti među polovima. Jer da ta očekivanja nisu postavljena na našu djecu u tako ranom uzrastu, manosfera ne bi mogla da ih iskoristi“, kaže Sugiura.

Prema autorima serije, „Adolescencija“ je prvenstveno poziv na buđenje. Torn je za BBC rekao: „Moramo da razgovaramo o tome i nadam se da serija u tome može da pomogne.“

*ovaj članak je najprije objavljen na njemačkom jeziku