Ralf Borhard (ARD, Vašington)  [ DW ]

03. 04. 2025. 10:32

Samit NATO u Briselu: Tragika Marka Rubija

Bilo je američkih šefova diplomatije koji su sami oblikovali svetsku politiku i koji su predsjednicima mogli da nametnu strateške odluke: Henri Kisindžer na primjer, koji je najprije kao savjetnik za nacionalnu bezbjednost, a zatim i kao ministar spoljnih poslova obilježio čak dvije američke administracije – jednu Ričarda Niksona i drugu Geralda Forda.

Marko Rubio, kao državni sekretar pod predsjednikom Donaldom Trampom, ne spada u tu kategoriju. To se može reći već nakon nešto više od dva mjeseca otkako je na funkciji ministra spoljnih poslova. Rubio jeste donjeo mnogo spoljnopolitičkog iskustva kao senator, ali njegova trenutna uloga zvuči ovako: „Zadatak američkog državnog sekretara je da sprovodi politiku koju određuje izabrani predsjednik Sjedinjenih Američkih Država.“

Na važne misije ide neko drugi

Rubio je, kako su pokazale njegove prve sedmice na funkciji, prije svega jedno: sluga svog gospodara. Pitanje je da li uopšte smije samostalno da djeluje.

Za posrednika između Izraela i Palestinaca Tramp je od početka odredio svog specijalnog izaslanika za Bliski istok Stiva Vitkofa. Na, iz Trampove perspektive, najvažniju misiju – pregovore s Vladimirom Putinom u Moskvi – predsjednik nije poslao Rubija, već opet Vitkofa, svog starog prijatelja i poslovnog partnera iz njujorških dana u sektoru nekretnina.

Rubio je ranije kao senator bio izrazito kritičan prema Rusiji i zalagao se za vojnu pomoć Ukrajini. Kada su Tramp i potpredsjednik Džej Di Vens tokom one ozloglašene scene u Beloj kući ponizili ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog, Rubio je sjedao pored Vensa na kauču u Ovalnom kabinetu i od stida se gotovo utapao u jastucima. Očigledno je saosjećao sa Zelenskim, osjetivši da se u tom trenutku dešava konačni zaokret, suprotan njegovim sopstvenim uvjerenjima – od podrške Kijevu, ka približavanju Moskvi.

Tramp ga ismijavao kao „malog Marka“

Danas kada govori o ratu u Ukrajini Rubio zvuči ovako: „Kako se ovaj rat može završiti? Jedini način je da se Vladimir Putin dovede za pregovarački sto. A predsjednik Tramp je jedini čovjek na svijetu koji može da ga dovede za taj sto, da sazna pod kojim uslovima je spreman da okonča rat.“

Tragedija Marka Rubija uključuje i njegovu ličnu prošlost u vezi s Donaldom Trampom.

Rubio je 2016. nakratko bio Trampov protivnik u predizbornoj kampanji za predsjedničkog kandidata Republikanaca. Tramp ga je tada ismijavao kao „malog Marka“.

Za Trampovu politiku nekad govorio da je „opasnom“

Osam godina kasnije, njih dvojica su saveznici. Tramp je Rubija, sina kubanskih imigranata, tokom kampanje izveo na binu. Ali, to je bilo moguće samo zato što je Rubio prošao kroz transformaciju, tipičnu za kompletnu Republikansku stranku.

Nekada je Rubio za Trampovu politiku govorio da je „opasna“, a danas ga brani govoreći da Tramp „stvari ne rešava kao tradicionalni političar ili diplomata, već kao neko ko dolazi iz biznisa“.

Za ostale ministre spoljnih poslova NATO to znači sledeće: ne mogu da se nadaju da će Rubio imati značajan uticaj na Trampa u njihovu korist. Ipak, mogu da se nadaju da će im Rubio bar donekle objasniti šta Tramp zaista želi – da li namjerava da brani Ukrajinu kao suverenu državu, da li želi da očuva NATO kao vojni savez – i ako da, pod kojim uslovima.

I Rubio traži više novca od Evrope

Jedan zahtjev će Rubio sigurno donjeti u Brisel, a on glasi: Evropljani moraju da troše više novca na odbranu. Znatno više.

„Naši NATO-partneri, a to su bogate, napredne ekonomije, moraju da učine više za sopstvenu odbranu, a time i za NATO-partnerstvo“ – to je jedna od Rubijevih ključnih rečenica.

Druga standardna rečenica odnosi se na Kinu. Za Rubija je ta zemlja „ekonomski rival, tehnološki rival i geopolitički rival“.

U te dvije tačke – više novca za odbranu i više kritičke distance prema Kini – Rubio se u potpunosti slaže sa svojim gospodarom i učiteljem Trampom.