Rut Kirhner (ARD)  [ DW ]

25. 03. 2025. 12:10

Protesti u Turskoj: kako reaguje Njemačka?

U Turskoj je i ovoga ponedeljka (24. mart), šesti dan za redom, desetine hiljada građana protestovalo protiv hapšenja i smjenjivanja istanbulskog gradonačelnika Ekrema Imamoglua. On se smatra najozbiljnijim konkurentom predsjednika Redžepa Tajipa Erdogana. Opoziciona Republikanska narodna stranka (CHP) imenovala je prošle nedelje Imamoglua za svog predsjedničkog kandidata, uprkos tome što se on nalazi u istražnom zatvoru zbog optužbi za korupciju i terorizam.

Događaji u Turskoj već danima nailaze na oštre kritike u Njemačkoj. „Napad na demokraciju“, „neprihvatljivo“, znak „političke samovolje“ – neke su od ocjena hapšenja i smjenjivanja gradonačelnika Istanbula Ekrema Imamoglua. Portparol njemačke vlade Štefen Hebeštrajt takođe izražava zabrinutost, traži brzo i transparentno razjašnjenje optužbi za korupciju protiv popularnog opozicionog političara i govori o „lošem signalu“ za demokratiju i odnose s Turskom.

Upadljivo je da portparol vlade, uprkos više puta postavljenim pitanjima novinara, ne traži puštanje Imamoglua na slobodu. „Rekao sam šta sam imao da kažem“, bila je njegova kratka izjava na redovnoj konferenciji za novinare.

SPD i Zeleni traže oslobađanje Imamoglua

Stranke još uvjek vladajuće crveno-zelene koalicije mnogo su direktnije. One hapšenje vide kao politički manevar predsjednika Erdogana s ciljem eliminacije protivnika. „Turska mora da slijedi put vladavine prava i demokratije“, naglašava kopredsjednik Zelenih Felik Banačak i zahtjeva brzo oslobađanje Imamoglua.

Predsjedništvo Socijaldemokratske partije Njemačke (SPD) takođe traži oslobađanje. Njihova ocjena je da se pritvaranje Imamoglua uklapa u „seriju politički motivisanih presuda i predstavlja napad na slobodne izbore u Turskoj“. Opoziciona CHP, kojoj Imamoglu pripada, partnerska je stranka njemačkog SPD-a.

Međutim, portparol SPD-a za spoljnu politiku u Bundestagu Nils Šmid u razgovoru za njemački javni servis ARD priznaje da su „njemačke mogućnosti uticaja na situaciju u Turskoj ograničene“.

„Turska je ključni stub naše odbrane“

Odnosi s Turskom i Erdoganove autoritarne tendencije već dugo su izazov za njemačku politiku. Ta zemlja je jednostavno suviše važna kao članica NATO, u kontekstu rata u Ukrajini i prijetnje iz Rusije.

Stručnjak za spoljnu politiku CDU Roderih Kizeveter smatra da je kritika turskog rukovodstva opravdana, ali upozorava da se ne smiju narušavati odnosi sa Ankarom. „Moramo da gledamo unaprijed“, naglašava on. „Sledećih deset godina biće presudno za Evropu, jer se Rusija priprema za rat protiv Evrope“, kaže.

Kizeveter ujedno dodaje da je Turska „jedan od ključnih stubova naše odbrane“, misleći na jugoistočno krilo NATO. Zbog toga, kako smatra, Tursku treba čvrsto integrisati. Udaljavanje Ankare od NATO moglo bi da ima ozbiljne posledice za evropsku bezbjednost, ističe političar CDU.

Važan, ali težak partner

Nils Šmid takođe ukazuje na međunarodnu ulogu Turske – u stabilizaciji Sirije, unutar NATO, kod pitanja migracija i u obezbjeđivanju istočnog Mediterana.

Dodatni izazov je Kipar: sjeverni dio ostrva je pod turskom kontrolom, dok je jug članica EU. U poslednje vrijeme Turska i EU su se politički i ekonomski ponovo približavali, podsjeća Šmid i upozorava da bi to sada moglo da bude ugroženo. „Obim saradnje sada je svakako pod znakom pitanja“, smatra Šmid i zalaže se za pragmatičan i realističan pristup Turskoj. „Ona jeste i ostaje važan, ali težak partner.“

Prije samo godinu dana lideri EU dogovorili su se da ojačaju odnose s Turskom. Ali, nakon hapšenja Imamoglua planirani sastanci na visokom nivou mogli bi da budu odloženi, navode izvori iz Brisela.

Levica traži obustavljanje isporuka oružja

U Berlinu, opoziciona Levica ide korak dalje. „Erdogan je autokrata“, kritikuje kopredsjednik stranke Jan van Aken i traži prekid svih isporuka oružja Turskoj.

Slične zahtjeve iznose i pojedini članovi stranke Zeleni, ali stranačko rukovodstvo ih ne podržava. Kopredsjednik stranke Banačak ističe da sada treba biti oprezan s takvim zahtjevima i istovremeno naglašava da vrata za demokratsku Tursku moraju da ostanu otvorena. Barem oko toga se skoro svi slažu.