Jens Turau  [ DW ]

25. 03. 2025. 07:31

„Frakcija Crvene Armije“ – posljednje suđenje?

Sasvim je moguće da će ovo biti jedan od posljednjih velikih sudskih postupaka u koje su umiješani bivši njemački ljevičarski teroristi „Frakcije Crvene armije“ (RAF). Suđenje navodnoj bivšoj teroristkinji Danijeli Klete počinje ovog utorka (25. mart) u gradu Celeu u Donjoj Saksoniji – uz veliku medijsku pažnju, kao i uvijek kada je RAF u pitanju.

RAF je nekadašnju Zapadnu Njemačku dugo držao u strahu, još od 1970-ih, a prema istražnim organima, odgovorni su za više od 30 ubistava.

Tokom ere RAF-a, Klete je možda bila umiješana u bombaške napade na zatvor u pokrajini Hesenu i napade na američku ambasadu u Bonu 1980-ih i 1990-ih – ali to će morati da se razjasni u nekom drugom postupku. Zločini počinjeni tokom ere RAF-a nisu predmet ovog suđenja.

Pljačkali da bi se izdržavali

Zajedno sa svojim prijateljima i istomišljenicima, Ernst-Folkerom Štaubom i Burkhardom Garvegom, Danijela Klete, danas stara 66 godina, navodno je između 1999. i 2016. godine učestvovala u napadima na blindirane automobile za prevoz novca i pljačkama supermarketa, prije svega u sjevernoj Njemačkoj. Zbog toga joj se sada tamo i sudi. A pošto je tokom pljački upotrebljavano i vatreno oružje, Klete se tereti i za pokušaj ubistva.

Štaub i Garveg i dalje su na slobodi, a Klete je uhapšena u Berlinu u februaru prošle godine, nakon što je godinama mirno živjela pod lažnim identitetom u okrugu Krojcberg.

RAF je zvanično raspušten 1998. nakon pisma koje su s takvom objavom poslali i za koje su vlasti ocijenile da je autentično. Trinaest pljački koje je trojac u kojem je bila Klete počinio nakon toga, prema optužnici više nije imalo za cilj finansiranje priprema terorističkih napada, već je očigledno služilo tome da troje ostarjelih revolucionara imaju od čega da se izdržavaju. Ipak, kada je u pitanju RAF, njemački istražni i pravosudni organi i dalje su veoma oprezni.

Suđenje je prvobitno trebalo da se održi u gradu Verdenu u Donjoj Saksoniji, ali je tamošnji okružni sud procijenjen kao suviše mali i nedovoljno bezbjedan. Zbog toga se za suđenje adaptira jedna bivša konjička hala, a do njenog završetka proces će se voditi u Celeu.

Ubistva političara, sudija, biznismena

Sve ovo podsjeća na vrijeme kada je RAF šokirao bivšu Zapadnu Njemačku, posebno 1977. Tada je u Štutgart-Štamhajmu izgrađena sudnica specijalno za proces protiv vođa te grupe. Ta sala nalazila se u krugu zatvora u kojem su bili zatvoreni optuženi.

RAF je sebe opisivao kao komunističku i antiimperijalističku urbanu gerilu. Otvoreno je napadao vodeće predstavnike države, biznisa i pravosuđa od ranih 1970-ih. Ubili su, na primjer, generalnog tužioca Zigfrida Bubaka, kao i direktora Drezdner-banke Jirgena Ponta. Ukupno 27 pripadnika RAF-a osuđeno je na doživotni zatvor tokom nekoliko decenija.

„Njemačka jesen“

Sukobi s državom dostigli su vrhunac u jesen 1977. godine, tokom takozvane „Njemačke jeseni“. Tada je grupa prvi put kidnapovala tadašnjeg šefa udruženja njemačkih poslodavaca Hans-Martina Šlajera, kako bi iznudila oslobađanje uhapšenih pripadnika RAF-a.

Kada je njemačka vlada, s tadašnjim kancelarom Helmutom Šmitom (SPD) na čelu, to odbila, palestinski simpatizeri RAF-a su na Majorci oteli njemački putnički avion. On je, nakon više dana lutanja kroz Bliski istok, konačno sletio u Mogadišu u Somaliji. Tamo je antiteroristička jedinica njemačke Savezne granične policije uspjela da spasi sve turiste, ali su pilota aviona teroristi prethodno ubili.

Nakon toga su zatvoreni pripadnici RAF-a u zatvoru u Štutgart-Štamhajmu izvršili samoubistvo, među njima i jedan od osnivača grupe Andreas Bader. Šlejer je kasnije pronađen ubijen.

Ipak, država je pobijedila u borbi protiv RAF-a, koristeći pritom krajnje oštre mjere. Iako je RAF nastavio da ubija, nikada nije povratio svoju nekadašnju snagu.

Međutim, priličan broj mladih zapadnih Njemaca je 1970-ih imao simpatije za tu grupu – javno ili tajno. U javnosti je istovremeno, posebno kroz medije, stvarana slika prijetnje, koja možda i nije postojala u tolikom obimu. Tako je na primjer dobitnik Nobelove nagrade za književnost Hajnrih Bel govorio o „borbi šestoro protiv 60 miliona“.

Tokom svih tih godina, tvrdokornih i aktivnih članova RAF-a zapravo je bilo samo osamdesetak.

RAF i dalje ima mnogo simpatizera

Ni Danijela Klete očigledno nije promijenila svoje stavove i ni na koji način se nije odrekla revolucionarne borbe. Ne očekuje se će ona na suđenju davati bilo kakve izjave ili priznanja. Neposredno prije hapšenja uspjela je čak da upozori jednog od svojih prijatelja. Uprkos intenzivnim potragama, Garvegu i Štaubu od tada nema ni traga ni glasa.

Na ljevičarsko-ekstremističkoj sceni u Njemačkoj i dalje postoje simpatije za RAF, čiji se preživjeli članovi veličaju kao mit. Ispred zatvora u Vehti, u Donjoj Sakosniji, gdje je Klete zatvorena već više od godinu, povremeno se organizuju mali protesti podrške – iako je RAF odavno nestao i sigurno više ne predstavlja prijetnju.

Očekuje se da će proces protiv Danijele Klete trajati oko dvije godine.

*ovaj članak je najprije objavljen na njemačkom jeziku