Kristof Haselbah  [ DW ]

20. 03. 2025. 08:55

Osam najvećih spoljnopolitičkih izazova za Fridriha Merca

„Cijeli svijet ovih dana gleda u Njemačku. U Evropskoj uniji i u svijetu imamo zadatak koji prevazilazi granice naše zemlje i blagostanja našeg stanovništva“, rekao je nedavno za govornicom parlamenta lider njemačkih demohrišćana Fridrih Merc (CDU), kako bi opravdao ogromne nove dugove koji su odobreni u Bundestagu. Prema njegovom mišljenju, to zaduživanje je neophodno kako bi Njemačka mogla da odgovori prije svega na bezbjednosne i spoljnopolitičke izazove. A najvažniji od tih izazova su sljedeći:

Transatlantski odnosi

Fridrih Merc je zapravo veliki transatlantičar. Deset godina je bio predsjednik „Atlantskog mosta“ (Atlantikbrücke), nestranačke organizacije koja njeguje američko-njemačke odnose. Međutim, s početkom drugog mandata Donalda Trampa, Mercova vjera u blisko njemačko-američko partnerstvo ozbiljno je poljuljana.

„Šokiran sam Donaldom Trampom“, rekao je nakon što je Tramp Ukrajini pripisao djelimičnu krivicu za rat. Merc je bio zaprepašćen i kada su Tramp i potpredsjednik SAD Džej Di Vens javno ponizili ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog u Bijeloj kući.

Njemačka ima lošu reputaciju kod Trampa još od vremena kancelarke Angele Merkel (CDU), i to ne samo zbog njene politike otvorenih granica za izbjeglice, koju je Tramp mrzio. Iako se Merc često distancirao od politike Angele Merkel, lični susret njega i Trampa bio bi veoma težak. Za sada nije ni planiran.

Rat u Ukrajini

Napori Donalda Trampa za postizanje mira u Ukrajini sveli su Evropljane na obične posmatrače. On direktno pregovara s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom. Ukrajinski predsjednik Zelenski takođe nema direktan uticaj na pregovore. Ukoliko dođe do mirovnog sporazuma koji bi Ukrajini bio nametnut, Njemačka i drugi iz Evropske unije vjerovatno bi imali samo ulogu da obezbijede mir.

Vjerovatni budući njemački kancelar već sada se zalaže za dodatni paket podrške Ukrajini vredan najmanje tri milijarde eura. To ne bi trebalo da bude problem zahvaljujući popuštanju „dužničke kočnice“ o čemu je sada odlučeno u Bundestagu. Međutim, ako Evropa bude morala da nadoknadi smanjenje američke pomoći Ukrajini, Njemačka bi mogla da bude primorana da izdvoji znatno veće sume.

U međuvremenu, isporuka krstarećih raketa dugog dometa Taurus Ukrajini, za koju se zalaže Merc, ostaje kontroverzna. Socijaldemokratska partija (SPD), sa još uvijek aktuelnim kancelarom Olafom Šolcom, uvek je to odbijala. Biće zanimljivo vidjeti kako će SPD reagovati na to kao manji partner u koaliciji sa Mercovim Demohrišćanima (CDU/CSU) i kakvu će odluku donijeti buduća koalicija.

Odbrambena saradnja

Zbog sumnje u to da li će se SAD pod Trampom još uvijek pridržavati obaveza NATO o uzajamnoj pomoći, Merc je još u noći nakon izbora rekao da mu je „apsolutni prioritet“ da Evropljani što prije postignu „pravu nezavisnost od SAD“. U međuvremenu, Merc je od Bundestaga dobio „šta god je potrebno“ za nadogradnju Bundesvera.

Budući kancelar takođe teži bliskoj saradnji Evropljana u oblasti odbrane. Planira da razgovara s evropskim nuklearnim silama, Francuskom i Velikom Britanijom, o tome da li i kako Njemačka i EU mogu da imaju koristi od njihove nuklearne zaštite. To neće biti lako. Malo je vjerovatno da će te dvije države biti spremne tek tako da podijele svoje nuklearne arsenale.

Takođe, unutar EU postoji značajan otpor prema jačanju vojne saradnje. A i mađarski premijer Viktor Orban održava bliske odnose s Vladimirom Putinom i odbija da podrži Ukrajinu.

Evropska unija

Fridrih Merc je optužio sadašnju vladu sa kancelarom Olafom Šolcom (SPD) na čelu da je zapostavila evropsku saradnju. Posebno je naveo da su oslabili odnosi s najbližim partnerima, Francuskom i Poljskom. On to želi da promijeni. Ali ni to neće biti lako.

Francuski predsjednik Emanuel Makron suočava se s problemima na unutrašnjem planu. Poljska je, nakon godina vladavine desničarske stranke Pravo i pravda (PiS), ponovo dobila proevropsku vladu s bivšim predsjednikom Saveta EU Donaldom Tuskom na čelu. Međutim, trenutno nema bliskih odnosa Berlina ni sa Parizom, ni sa Varšavom.

Takođe, u ostatku Evropske unije nedostaje bivši zamah. Desničarski populisti su gotovo svuda u usponu, a evropska integracija više nije sama po sebi razumljiva.

Trgovinska politika

Trampove prijetnje uvođenjem carina na evropske proizvode još uvijek nisu povučene. On ih povremeno odlaže, a ponekad ih ponovo ističe.

Evropa ne zna šta da očekuje. Ono što je sigurno, jeste da su vremena za transatlantsku trgovinu sve teža. A Njemačka, kao zemlja orijentisana na izvoz posebno je pogođena, jer je njena privreda već dvije godine u recesiji.

Za transatlantsku trgovinu zadužena je EU, Njemačka ne može da djeluje sama. Međutim, Brisel će vjerovatno insistirati na tome da trgovinski spor ne eskalira u trgovinski rat u kojem bi svi izgubili.

Kina

Kao izlaz iz trgovinskog sukoba s Trampom, neki političari u Berlinu i Briselu ponovo žele da se više fokusiraju na poslove sa Kinom. Ali, to više ne ide tako dobro kao prije, kada su njemački izvoznici pravili sjajne poslove u Kini.

Njemački automobili, koji su dugo bili izvozni hit u Kini, sada se tamo sporo prodaju. Sama Kina nudi jeftine električne automobile i uspješno ih prodaje u EU. Evropska unija, s druge strane, sve više zatvara svoje tržište za kineske električne automobile.

Takođe, Njemačka kao zemlja orijentisana na izvoz, pokušaće da se potrudi da tržišne restrikcije u trgovini s Kinom ne odu predaleko.

Dodatni izazov biće to što će Donald Tramp pokušati da pridobije Evropljane na svoju stranu u obračunu s rivalskom Kinom. To Evropljanima možda daje polugu protiv Trampa.

Bliskoistočni sukob

Njemačka vlada je po tom pitanju u posebno teškom položaju: kao posljedica nacionalsocijalističke istorije s ubistvom miliona Jevreja, bezbjednost Izraela je posebno važna za svaku njemačku vladu.

S druge strane, njemački političari više puta su kritikovali oštre akcije Izraela protiv Hamasa u Pojasu Gaze, ocjenjujući da su nesrazmjerne.

Njemačka vlada je takođe u nedoumici zbog naloga Međunarodnog krivičnog suda za hapšenje izraelskog premijera Benjamina Netanjahua, zbog sumnje da je počinio ratne zločine u Pojasu Gaze. Njemačka podržava Međunarodni krivični sud i trebalo bi da uhapsi Netanjahua kada posjeti Njemačku. Međutim, Fridrih Merc je potvrdio da se to ni pod kojim okolnostima neće dogoditi dok je on kancelar.

Zaštita klime

Zeleni su uspjeli da obezbijede značajna ulaganja u klimatsku politiku i ustavnu obavezu o postizanju klimatske neutralnosti do 2045. godine. Međutim, globalno gledano, situacija je drugačija.

Ne samo da je Donald Tramp, odmah po preuzimanju dužnosti, povukao svoju zemlju iz svih međunarodnih sporazuma o zaštiti klime, već su mu se pridružile i velike američke kompanije, investicione kuće kao što su Blekrok, Džej Pi Morgan i Goldman Saks povukle su se iz klimatski prihvatljivih projekata.

Zbog toga će njemačkoj vladi, koja ostaje posvećena zaštiti klime, biti mnogo teže da svoje klimatske ciljeve progura na međunarodnom nivou.

*ovaj članak je najprije objavljen na njemačkom jeziku