Ivan Đerković (priredio izbor štampe) [ DW ]

17. 03. 2025.12:41

Štampa: „Sve više dokaza da je možda upotrebljen zvučni top“

„Odjednom se začula nekakva buka. Osetio sam kao da se nešto iznad nas prokotrljalo. Tišina je naglo prekinuta. Ljudi oko mene su se uspaničili. Mnogi su glasno vrisnuli i pobjegli sa ulice. Osjećao sam vrtoglavicu do kraja večeri."

Tako je za njemački tabloid Bild jedan očevidac opisao trenutak kada je, tokom demonstracija u Beogradu, prekinuto 15 minuta ćutanja za 15 žrtava urušavanja nadstrešnice na željezničkoj stanici u Novom Sadu prošlog novembra. S tim očevicem je, navodi list, u međuvremeno sve u redu.

Nešto slično opisala je i novinarka Velta Tatjana Om, koja je bila na licu mjesta. Na svom nalogu na platformi Iks, objavila je: „Poslije 12 minuta odjednom buka. Nisam mogla da shvatim šta je to. Bila sam pritisnuta uz ulazna vrata (hotela, prim. ur.) sa drugima".

Situacija je bila zbunjujuća, prenijela je. „Osećala sam izuzetnu vrtoglavicu oko pola sata, s nekim čudnim unutrašnjim nemirom", opisala je Om. U početku je, kaže, za te simptome krivila gomilu, ali to može biti i zbog upotrebe ko zna čega drugog. Jer: „Sve više ljudi prijavljuje slične simptome", navodi novinarka Velta.

Da hier in Belgrad heute vor allem über den möglichen Einsatz einer sogenannten Schallkanone, LRAD device, diskutiert wird, hier wie ich es erlebt habe: ich stand direkt am Eingang meines Hotels um die 15 Gedenkminuten zu beobachten. Stille. Unübersichtliche Menschenmasse vor…

— Tatjana Ohm (@OhmTatjana) March 16, 2025

Bild prenosi da je „vojni analitičar Aleksandar Radić za kanal N1 rekao da je buku očigledno izazvalo akustičko oružje. 'Vlasti već godinama posjeduju zvučni top', rekao je taj stručnjak."

Njemački list dodaje i da je „predsjednik Srbije Aleksandar Vučić ocijenio u nedjelju da su tvrdnje o zvučnim topovima 'laž'. Umjesto toga, navodno je u pitanju bila anti-dron puška. Vučić je zahtijevao: 'Neko mora krivično da odgovara za širenje ovako brutalnih dezinformacija'."

„Izvještaji o tome i dalje su nejasni i neuvjerljivi", piše Frankfurter algemajne cajtung, „međutim, sve je više dokaza da je srpska policija možda zaista upotrebila to oružje protiv svog stanovništva koje je mirno demonstriralo tokom vikenda."

„Smatra se da je izvjesno da Ministarstvo unutrašnjih poslova Srbije od 2022. posjeduje takvo oružje, na engleskom poznato i kao 'akustični uređaj velikog dometa', ili skraćeno LRAD", navodi frankfurtski list, dodajući da je u Srbiji zabranjena upotreba tog oružja.

„Do sada nije bilo poznato da je srpska policija ikada koristila takav uređaj, čiji izuzetno glasni zvuci ne samo da izazivaju bol u ušima, već mogu i da izazovu trajno oštećenje sluha. Ako se sumnja potvrdi u narednim danima, to bi bio novi pad u načinu na koji se režim predsjednika Aleksandra Vučića nosi sa demonstracijama u Srbiji, koje su sada u petom mjesecu."

Najveći izazov za Aleksandra Vučića

„Studenti i njihove pristalice uglavnom se ponašaju veoma disciplinovano i stalno pozivaju na odricanje od nasilja", navodi švajcarski Noje cirher cajtung i objašnjava da, „kada su se prije nekoliko nedjelja u Skupštini Srbije pobunili predstavnici političke opozicije, studenti su se odmah ogradili od njih. Pokret se namjerno kloni bilo kakvog prisvajanja unutrašnje ili spoljne politike", piše list.

„Masovni protesti su najveći izazov za Aleksandra Vučića, koji trinaest godina vlada zemljom", ocjenjuje se. „Kao i na prethodne protestne pokrete, predsjednik na nezadovoljstvo javnosti odgovara strategijom ustupaka i diskreditacije. Nekoliko ministara i premijer Miloš Vučević već su morali da podnesu ostavke zbog protesta, dok je Vučić istovremeno više puta govorio o pokušaju obojene revolucije u Srbiji, optužujući studente da ih kontrolišu strane sile. On, međutim, ne daje nikakve dokaze o tome", piše švajcarski list. I dodaje:

„Vučić je nedavno dobio podršku od Donalda Trampa Mlađeg, sina američkog predsjednika. U javno emitovanom razgovoru Trampa i Vučića, bilo je, između ostalog, riječi i o mogućoj podršci protestnom pokretu sredstvima američke razvojne agencije USAID. Slično kao i u Rumuniji, gdje se Vašington u značajnoj mjeri umiješao u kontroverzu oko poništenja predsjedničkih izbora, Srbija takođe postaje projekciona površina za debate i borbe za vlast koje imaju samo površnu vezu sa tom zemljom", zaključuje švajcarski list.

Kao što ne vjeruju Vučiću, tako ne vjeruju ni Briselu

Cajt iz Beograda izvještava ovako: „Onaj ko se zagledao u lica tih ljudi, od kojih su neki veoma mladi, ko je vidio koliko se hrabro i uporno bore za svoju budućnost – i ko onda mora da je shvatio da Evropska unija za njih nema nikakvu ulogu u tome, već da samo pominjanje EU u najboljem slučaju izaziva slijeganje ramenima, taj može da procijeni koliko je duboko EU pala. To nije iznenađujuće", piše autor članka Ulrih Ladurner.

„Evropska unija već godinama se udvara Aleksandru Vučiću. Gledala je dokono i ćutke kako on postepeno uspostavlja autoritarni režim u Srbiji. Srbija je, naravno, kandidat za ulazak u EU. Ali EU ipak je pustila Vučića da tera po svom. Još gore, Angela Merkel, Ursula fon der Lajen, a i drugi političari, bili su puni hvale za predsjednika. Njihov argument je da se s njim može poslovati. On bi trebalo da Srbiju uvede u EU, ali uradio je suprotno, udaljio je svoju državu od EU i ne može a da se ne stekne utisak da to u priličnoj mjeri i odgovara raznoraznim funkcionerima u Briselu. Oni nisu u toj mjeri ozbiljni u pogledu širenja EU da bi se potrudili da se upuste u dijalog sa srpskim narodom i da ga podrže onda kada ih njihov autoritarni vladar tlači", navodi Cajt.

I zaključuje: „Ako se Ukrajinci pitaju kakav je zaista osjećaj biti kandidat za članstvo u EU, mogli bi da pitaju Srbe. Odgovor bi bio poražavajući. Srbija ima jedno od najvećih nalazišta litijuma u Evropi – ta sirovina ključna je za elektrifikaciju privrede. U julu 2024. godine, EU i Vlada Srbije potpisale su sporazum o vađenju sirovina. Kancelar Olaf Šolc gostovao je u Beogradu i naravno, bio pun riječi hvale za predsjednika. Kao što Srbi ne vjeruju svom predsjedniku, tako ne vjeruju ni Briselu. A kojim argumentima bi neko i mogao da im protivriječi? Ako se srpski narod bude oslobodio svog vladara, uradiće to potpuno samostalno. To je tragično, jer su vremena u kojima živimo vremena polarizacije i nasilja. A u regionu koji je doživio užasan rat 1990-ih, stotine hiljada ljudi izlaze na ulice da se bore za suprotno: za pravedan, pošten i miran suživot. Evropa dotle zatvara oči."

Nedostatak međunarodnog pritiska

I šta sad, pita se autor Krsto Lazarević u komentaru za berlinski Tagescajtung. „Srbija nije demokratija u kojoj bi se mogli raspisati fer i slobodni novi izbori. Vučić vlada zaobilazeći parlament, kontroliše medije i pravosuđe, a protiv opozicije se bori kriminalnim sredstvima. Prema međunarodnim posmatračima izbora, na prošlim izborima bilo je velikih nepravilnosti. Slobodni i pošteni izbori zahtijevaju demokratski okvir. Za to bi bila potrebna prelazna vlada, ali Vučić to odbija."

Istovremeno, navodi njemački komentator, „postoji nedostatak međunarodnog pritiska. Umjesto kritika, evropski političari udvarali su se Vučiću: Olaf Šolc obezbijedio je litijum za njemačku automobilsku industriju, Emanuel Makron prodavao je borbene avione, Ursula fon der Lajen hvalila je put Srbije ka EU, a Markus Zeder dobio orden iz Vučićevih ruku. Vučićeva Srpska napredna stranka ostaje dio političke porodice CDU i CSU. S obzirom na taj vjetar u leđa Vučićevom sistemu, ne čudi što se na protestima ne vide zastave EU."

„Njemačka s pravom na lošem glasu"

Pod naslovom „Vučić gubi državu", novinar Florijan Hasel za Zidojče cajtung ocjenjuje: „Velika je nesreća Srba što svijet u ovom trenutku jedva da obraća pažnju na Beograd." I dodaje:

„Suprotno onome što bi Vučić želio da vjerujemo, srpski protesti nemaju za cilj revoluciju, već pravu demokratiju. Međutim, da bi se to postiglo, predsjednik i njemu lojalni ljudi morali bi da se odreknu svoje često nedemokratske kontrole nad državnim aparatom – policijom i tajnom službom, javnim tužiocima i sudovima, kao i nad medijima."

„U Srbiji se često kritikuje da nema jake opozicije. Takva opozicija i ne može da postoji, jer joj se, kao i u Rusiji, ne daje šansa da se razvija. A među mnogim Srbima sve više jačaju propaganda i bajke o zavjerama i 'revolucijama' navodno planiranim iz inostranstva. Državna televizija i tabloidna štampa rade svoj posao", navodi njemački novinar i zaključuje:

„Vučić dakle može da vlada kako mu odgovara i zato što ga podržavaju EU i Njemačka – prvo preko Angele Merkel, pa poslije preko Olafa Šolca. Srbima ostaje samo da se nadaju da će buduća savezna njemačka vlada odustati od te pogrešne politike, koja je s pravom dovela Njemačku na loš glas u očima mnogih Srba."