David El  [ DW ]

10. 03. 2025. 08:13

Grenlanđani glasaju: Odjednom u globalnoj igri

Najveće ostrvo na svijetu jeste dio države Danske, ali uživa široku autonomiju. Jedino spoljnu politiku, bezbjednost i finansije Grenland još dijeli s Danskom, ali čak i to uz posebnosti.

Grenland je naime još 1985. odlučio da ne želi da bude članica Evropske ekonomske zajednice, odnosno Evropske unije kao što je Danska.

Ranije jedva da su ikoga u svijetu zanimali ishodi regionalnih izbora gdje oko šezdeset hiljada stanovnika Grenlanda bira 31 poslanika Inatsisartuta, lokalnog parlamenta.

Ali, pred nove izbore u utorak (11. mart) interesovanje je ogromno, već i zbog teritorijalnih pretenzija američkog predsjednika Donalda Trampa da „dobije“ i Grenland kao područje Sjedinjenih Država.

Vojno i strateški, Grenland odavno nije tek ledena pustoš u blizini Sjevernog pola.

Preko njegovog područja je najmanja udaljenost između SAD i današnje Rusije, tako da je još pedesetih godina Danska, kao članica NATO-a, dozvolila SAD da na sjeverozapadu Grenlanda uspostavi vazdušnu bazu Tule – danas se ona zove Pitufik Space Base i služi za elektronsko izviđanje i rano otkrivanje mogućih sovjetskih projektila usmjerenih na Sjedinjene Države.

Od nafte do uranijuma

Grenland je postao zanimljiv i zbog rudnih bogatstava. Prije svega na jugu se pretpostavlja da ima nafte i prirodnog gasa, ali i metala poput zlata, uranijuma ili cinka.

I u prvom mandatu Tramp je ponudio Danskoj da „otkupi“ Grenland – što je Kopenhagen glatko odbio.

Ne sasvim različito od ruskog predsjednika, ni Tramp nema posebno poštovanje prema državnim granicama. Nije samo riječ o „povratku“ nadležnosti nad Panamskim kanalom ili njegovim idejama šta bi se moglo učiniti s Palestincima u Pojasu Gaze, već pretenzije postoje i prema Kanadi – i posebno prema Grenlandu.

Još prije nego što je ponovo dospio u Bijelu kuću, Tramp je u svom avionu na Grenland poslao sina Donalda Mlađeg u navodno „turističko putovanje“.

Početkom marta Tramp je pred američkim Kongresom doduše poručio građanima Grenlanda da „podržava njihovo pravo da sami odrede svoju budućnost“, ali ubrzo nakon toga dodao: „Mislim da ćemo dobiti Grenland. Ovako ili onako, dobićemo ga.“

Građani Grenlanda imaju drugačije mišljenje. Još nakon provokativnog „izleta“ sina američkog predsjednika objavljeno je istraživanje javnog mnjenja prema kojem samo šest odsto Grenlanđana može da zamisli da pripajanje SAD, dok je 85 odsto protiv.

Mnogo izraženije je mišljenje da bi Grenland – tačnije, Kalaallit Nunaat, jer naziv „Zelena zemlja“ ostrvu su dali stranci, Vikinzi – trebalo da postane potpuno suverena država.

Strani influenseri nemaju previše šansi

Ali u težnji za nezavisnošću, tamošnja rudna bogatstva predstavljaju ključni faktor. Trenutno se oko trećine budžeta Grenlanda puni novcem iz Danske, jer je Grenland, prema savremenim kriterijumima, izrazito nerazvijen.

Puteva gotovo da i nema, jer se ne mogu ni graditi preko leda, a do velikog dijela Grenlanda tokom dugih zimskih mjeseci ne može se stići čak ni brodom.

Mnogi mladi stanovnici ne vide nikakvu perspektivu, pa je, ako ne odlazak, onda alkohol – u posljednje vrijeme i narkotici – naizgled jedini izlaz i ogroman problem.

Rudna bogatstva su velika šansa da se mladima pruži nada u bolju budućnost, ali Grenland želi sam da odluči ko će dobiti koncesije: američke kompanije, Rusi ili Kina, koja se takođe nada da će tamo stvoriti uporište.

Kako upozorava i danska tajna služba PET, strane obavještajne službe su očigledno aktivne i uoči izbora na Grenlandu. Kao što je tipično za ruske službe, primijiećeni su „brojni slučajevi sumnjivih bankovnih računa na internetu“ koji se povezuju sa osobama koje se „predstavljaju kao danski i grenlandski političari i doprinose polarizaciji javnog mnjenja“.

Ni Amerikanci nisu besposleni. Prema dostupnim informacijama, influenseri bliski Trampu su u glavnom gradu Grenlanda, Nuku, dijelili novčanice od sto dolara, a grenlandski poslanik Kuno Fenker se u Vašingtonu sastao s Trampovim republikancima koji zagovaraju pripajanje Grenlanda.

Izbori će proći, ali ne i opasnost

Johan Farkas, profesor na Univerzitetu u Kopenhagenu, ne vjeruje da takve akcije, posebno anonimne preko društvenih mreža, imaju značajan uticaj:

„Grenland je veoma mala zajednica s bliskim međusobnim vezama. Po mom mišljenju, na njih nije lako uticati kroz lažne naloge ili slične metode“, kaže Farkas.

Ipak, grenlandske političare zabrinjava mogućnost stranog uticaja, slično kao što Ilon Mask neumorno podržava ekstremističke populiste u evropskim zemljama.

Zato je početkom februara grenlandski parlament usvojio zakon kojim se potpuno zabranjuju strane ili anonimne finansijske donacije političkim partijama, uz izuzetak onih iz Danske.

Profesor Farkas smatra da je to pravi odgovor i upozorava da „opasnost još nije prošla“, ali i da je „prije mjesec dana bio više zabrinut nego što je danas“.

Jer, nakon Trampovih izjava, na društvenim mrežama se oglasio i predsjednik grenlandske vlade Mute Egede jasnom porukom: „Mi ne želimo biti ni Amerikanci, ni Danci, mi smo Kalaaliti. Amerikanci i njihov vođa to moraju da razumiju.“

Egede je vođa stranke Zajednica Inuita koja, zajedno sa socijaldemokratskom strankom Napredak, ima ubjedljivu većinu u regionalnom parlamentu.

Ali iako ne izgleda da će na izborima doći do većih promena u političkim odnosima snaga na Grenlandu, profesor Farkas upozorava: „Važno je i dalje pažljivo pratiti situaciju i shvatiti da ova prijetnja neće jednostavno nestati nakon izbora. Sve dok SAD imaju cilj da preuzmu Grenland, postoji rizik od različitih kampanja širenja uticaja.“