Šabnam fon Hajn  [ DW ]

07. 03. 2025. 07:22

Iran: „Smrtna kazna kao sredstvo ugnjetavanja“

Prema najnovijem izvještaju Iranske organizacije za ljudska prava (IHR) i francuske nevladine organizacije „Zajedno protiv smrtne kazne“ (ECPM), u Iranu je pogubljeno najmanje 975 ljudi. To je najveći broj za više od 20 godina.

Visoki komesar UN za ljudska prava Folker Tirk, rekao je krajem januara da je prema podacima njegove kancelarije, u decembru 2024. - samo u jednoj sedmici pogubljeno je oko 40 ljudi.

Broj pogubljenja žena takođe je dosegao najviši nivo još od 2007. godine, s 31 registrovanim slučajem. Neke od pogubljenih žena ubile su svoje muževe kako bi se odbranile od silovanja ili nakon što su bile prisiljene na brak. „Jedna žena ubila je svog supruga kako bi zaštitila svoju ćerku od seksualnog zlostavljanja“, kaže Liz Trosel, portparolka Komesarijata UN za ljudska prava.

Posebnu zabrinutost izaziva velik broj pogubljenja zbog krivičnih djela povezanih s drogom: od 975 pogubljenja u 2024. godini, 503, dakle više od polovine, odnosi se na osobe osuđene za zločine povezane s drogom. Uprkos tom alarmantnom trendu, Kancelarija UN za droge i kriminal (UNODC) nastavlja da sarađuje s iranskim vlastima.

Organizacije za ljudska prava zahtjevaju da UNODC poveća svoje napore kako zločini povezani s drogom više ne bi bili kažnjavani smrću. Ili da prekine saradnju s Iranom.

Smrtna kazna kao sredstvo represije

„Smrtna kazna je temelj mnogih kršenja ljudskih prava u Iranu. Ona služi kao instrument represije i zastrašivanja društva“, kaže za DW Mahmud Amiri-Moghadam, direktor IHR, organizacije sa sjedištem u Norveškoj. Smrtna kazna ne izriče se samo za teška krivična djela poput ubistva, pa čak i onda kada su počinjena u samoodbrani, već se sve češće koristi i protiv političkih aktivista.

„Režim koristi nedostatak međunarodne pažnje kako bi izvršio što veći broj pogubljenja“, kaže Amiri-Moghadam. To je bilo posebno očigledno u poslednja tri mjeseca prošle godine, kada su napetosti između Irana i Izraela porasle: u tom periodu bilo je pogubljeno i do šest ljudi dnevno.

Iranska i francuska nevladina organizacija pozivaju međunarodnu zajednicu da pogubljenja u Iranu postavi kao prioritetnu temu diplomatskih razgovora.

„Demokratske države moraju da osude ovaj talas pogubljenja i da podrže sve veći otpor unutar Irana protiv smrtne kazne. Treba pronaći kratkoročne i dugoročne načine za vršenje pritiska na iransku vladu kako bi došlo do promjena u zakonodavstvu“, zahtjeva Amiri-Moghadam.

Zatvorenici svakog utorka protestuju protiv smrtne kazne

Poznati borci za ljudska prava, uključujući i iransku dobitnicu Nobelove nagrade za mir Narges Mohamadi, koja je trenutno privremeno puštena iz zatvora iz zdravstvenih razloga, neprestano protestuju protiv sve većeg broja pogubljenja. U videu u koji ima uvid Dojče vele, vidi se kako su se aktivisti 19. februara okupili ispred zloglasnog zatvora Evin u Teheranu.

Na taj način solidarisali su se sa zatvorenicima koji jednom sedmično protestuju protiv smrtne kazne: prije nekoliko mjeseci pokrenuli su kampanju „Utorak bez pogubljenja“.Mahmud Amiri-Moghadam ocjenjuje da to predstavlja značajnu društvenu promjenu: „Prvi put u istoriji Irana zatvorenici predvode protestni pokret protiv smrtne kazne. To bi mogao da bude početak šireg društvenog pokreta.“

Osim Narges Mohamadi, u protestima su učestvovale i druge istaknute osobe, poput pravnice i teološkinje Sedige Vasmagi. U zajedničkoj izjavi s advokatkinjom za ljudska prava Nasrin Sotudeh, Vasmagi je oštro osudila smrtne kazne za političke zatvorenice: „Te presude su jasna osveta protestnom pokretu pod sloganom ’Žene, život, sloboda’.“

Takođe, 228 iranskih advokata kritikovalo je u otvorenom pismu upućenom predsjedniku Vrhovnog suda Golamhoseinu Mohseni-Ejeiju sudske postupke protiv najmanje tri aktivistkinje: Pahsan Azizi, Varisheh Moradi (Mirzaei) i Šarifeh Mohamadi. Ocjenjuju da su suđenja izrazito nepravedna. Te tri žene uhapšene zbog učešća u političkim protestima i u hitnim postupcima osuđene na smrt.

U pismu, u koje uvid ima i Dojče vele, potpisnici naglašavaju da ne djeluju samo kao pravnici, već i iz moralne odgovornosti: „Te presude ne samo da krše islamske i humane vrijednosti, već i međunarodne obaveze Irana o pravu na život i pravično suđenje.“

*ovaj članak je najpre objavljen na njemačkom jeziku