Jelena Đukić-Pejić  [ DW ]

02. 03. 2025. 11:18

Niško majanje i „Studentski edikt“

Hodanjem, trčanjem, biciklom, kolima, autobusom, na sve raspoložive načine studenti iz cijele Srbije stigli su posljednjeg dana februara u Niš. Jer za 01. mart najavljeno je „majanje po Niš". Najavljena je i kiša, ali kiša se tog dana nije usudila da padne.

„Kada se saniramo, u Niš će marširamo", pjevali su studenti u ritmu koračnice posljednju noć pred doček u Nišu. A na dočeku, uz vatromet i obojeni dim od baklji, probijali su se biciklisti, maratonci i marširali pješaci. Transparenti u rukama poručuju da za njih nema stajanja.

Cio grad izašao je da pozdravi studente iz svih krajeva Srbije – Novog Sada, Beograda, Novog Pazara, Stare i Nove Pazove, Vršca, Užica, Čačka, Bora, Knjaževca i svih drugih usputnih mjesta. Nude ruku u znak čestitki, i zagrljaj u znak dobrodošlice.

Umorni studenti izdržali su doček do kraja, makar sjedeći na trotoarima ispred Narodnog pozorišta u centru grada, a onda otišli na novo previjanje rana. U srednju školu u kojoj je bio trijažni centar, po dvoje su unosili one najpovrjeđenije, uz gromoglasne aplauze.

Pod tabanima više od 500 km

Mnogima od njih ovo je već treća šetnja, pa pod svojim tabanima imaju i više od 500 kilometara puta.

Bojan Mirković sa Saobraćajnog fakulteta u Beogradu je jedan od njih. Nakon Novog Sada i Kragujevca u koje je išao pješke, sa svojim kolegama je ovog puta pješke krenuo iz Bora. Pun utisaka ne pokazuje znake nikakvog umora.

„Ovo je stvarno fenomenalna emocija koju smo probudili kod ljudi", kaže Bojan. „Posebno u mjestima između koja su mahom zaboravljena, to je stvarno nevjerovatno. Ništa ne bih mogao da izdvojim, zaista je sve, sve je nevjerovatno. Ti ljudi koji nas dočekuju, to nam daje novu snagu da idemo dalje. Sve šetnje su bile fenomenalne", kaže on, ali ipak izdvaja maleno selo Čumić nedaleko od Kragujevca u kome su se okupili mještani okolnih sela da dočekaju studente. To ga je kaže, najviše ganulo, ne govoreći samo o dočeku studenata već zajedništvu više malih sredina okupljenih oko studenata i njihove odlučnosti.

Gotovo nevidljiv među velikim brojem ljudi na trotoaru sedi Ognjen. Potpuno promukao bez glasa se šali „Ja sam mnogo pumpao i zato sam promukao". Ipak, to mu nije najveći problem.

„Imam ogromne žuljeve, ne možemo više. Zaista smo puno povrijeđeni i iscrpljeni, i 'ovi naši' iz prve pomoći su fenomenalni, puno su nam pomogli, hvala im", kaže on jedva čujnim glasom, ali sa osmjehom na licu.

Svi dijalekti Srbije i strani jezici na protestu

Srednjoškolci su noć proveli u srednjim školama, a studenti na fakultetima i niškoj hali Čair koju im je ustupio grad. Međutim, ogroman broj ljudi spavao je kod prijatelja ili je našao smještaj, ko se kako snašao – neko je platio, ali znatno veći broj ljudi bili su gosti kod sasvim nepoznatih domaćina. Prvog marta, novi dan za sve njih. Kiše opet nema, iako je bila najavljena. Ali gužva koja je najavljena, premašila je očekivanja.

Kolone vozila došle su na dan protesta iz svih krajeva Vojvodine, Istočne, Zapadne i Južne Srbije, čuju se svi dijalekti. Čuju se i drugi jezici. Iako je građanima Bugarske država savjetovala da ne idu 01. marta u Niš jer oni tu vole da provode vikende, na ulici su se ipak čuli ne samo bugarski jezik, već i makedonski, hrvatski, čak i mađarski. Tu su i mještani Loznice, Rume, Belegiša, Sombora, Bogatića i mnogih drugih mjesta da podrže protest. Mnogima nije smetalo da čekaju na naplatnoj rampi kako bi ušli u Niš, makar na par sati.

„Došli smo na nekoliko sati iz Užica, jer samo toliko smo mogli da izdvojimo, ali moramo ovu revoluciju da dignemo kako treba", kaže nam jedna Užičanka. Tu su i bajkeri, 1000 njih samo ih Beograda.

Ovu gužvu je komentarisao i predsjednik Srbije koji je imao miting u Zaječaru dan ranije. Rekao je da je u Niš ušlo 6.000 automobila, a odmah potom dodao da je u odnosu na Kragujevac, na jug došao manji broj ljudi. Ipak, društvene mreže odaju nepregledne kolone automobila koje ni poslije podneva nisu uspjele da uđu u grad. Toliko veliki broj ljudi na niškim ulicama odaju i medijske ekipe CNN i CNBC koje su protest prenosile uživo.

Na ulicama je čak i srpska dijaspora – građani Nemačke, Švajcarske, Švedske, a jedan stanovnik Čikaga je došao da kuva ovog dana za okupljene građane. Mapa Srbije sa šarenim čiodama stoji oko vrata jednom Nišliji. Prilazi ljudima da „bocnu" mjesto odakle su došli. Da je znao da će biti i više od toga, nosio bi bar kartu Evrope.

Hrana na svakom koraku, obezbijeđen iftar za studente iz Novog Pazara

Fluktuacija na ulicama je izuzetno velika, i teško je procijeniti i približan broj. Nišlije su ipak spremno dočekale sve goste. Svuda se neško kuva, sprema, prži, i razni mirisi probijaju se kroz masu ljudi. Donirano je meso za pasulje, gulaše, niški roštilj, hot dogove.

Pravljena su i posebna jela za iftar za studente iz Novog Pazara, jer upravo je počeo Ramazan. Mnogi su se i sami snalazili za sirovine. „Čajanka kod Sneže" stoji na natpisu pored Snežane Milenković, a odmah ispod njega piše „grijanje za majanje". Ona na svom malom štandu ima sve vrste čajeva, kafa i drugih toplih napitaka.

„Imam sve što je potrebno da se ljudi zagriju, osvježe i da uživaju ovdje kod nas i da mogu da se 'maju', šetaju cio dan", kaže Snežana i dodaje da je srećna što su se ljudi probudili ocjenjujući da je je bilo vrijeme za to.

Nekome je vrijeme i za šišanje, i to na gradskom trgu, a novac od ove usluge ide u donacije za studente. Sa Trga Oslobođenja muzika tjera na đuskanje. Čuje se pjesma „Kad se neko nečem dobrom nada" Obojenog programa i nosi transparent „Sloboda ili NIŠta" buntovnih Partibrejkersa.

Nenad Paravinja dok pije kafu koju mu je Sneža spremila kaže da je iz Stare Pazove došao sa vrlo šarenolikom ekipom. I on je redovan na studentskim protestima.

„Gdje god da smo išli, dočekani smo onako kao što smo i mi iz Pazove dočekivali. Atmosfera je zaista sjajna. Meni je to najbitnije, najbitnija je nada, jedinstvo, nada u bolje sjutra i da nas ima više", kaže Nenad Paravinja.

„Majanje" – nova riječ i novi Studentski edikt

Mladi par iz Belegiša kaže da šetnja niškim ulicama daje nevjerovatnu energiju i emotivni naboj. Prvi put su čuli za riječ 'majanje' i shvatili da su Nišlije na svoj govor veoma ponosne. „Mi znamo da smo na protestu, ali ovo je i više od protesta. Kao da je neka praznična atmosfera. U našoj ekipi prijatelja imamo foru „baš volem što sam doš'o'. E tako i mi, baš volemo što smo došli", kažu nam Gordana i Dušan.

Praznična atmosfera i nije daleko od istine, jer u Nišu je upravo usvojen „Studentski edikt". To je bio glavni dio protesta:

„Donijet u Nišu, 01. marta 2025. godine", počeli su pred masovnom publikom. „Mi studenti i slobodni građani Srbije, sabrani u gradu Nišu, u gradu koji je svjedok novih ideja i promjena, u gradu koji je kroz vjekove raskrsrcnica istorije, a gdje je sloboda uvijek nalazila svoj put, donosimo ovaj edikt kojim proglašavamo vrijednosti za koje se borimo, kao zavjet budućnosti i državi u kojoj želimo da živimo", nastavljaju, ističući odredbe edikta o slobodi, državi, pravdi, mladosti, dostojanstvu, znanju, solidarnosti i budućnosti.

„Zalaženo se za društvo u kojem se poštuje dostojanstvo svakog pojedinca. Dostojanstvo podrazumijeva da nijedna osoba ne bude dovedena u položaj poniženja zbog svojih stavova i mišljenja, Srbija u kojoj stručnjaci nisu potcijenjeni i gdje se znanje vrednuje više od poslušnosti, gdje mladi vide nadu u svojoj zemlji", stoji u odredbi o dostojastvu.

„Neka ovaj edikt bude naša obaveza, naše obećanje jedni drugima – da ćemo graditi državi koja će pripadati svima, u kojoj će svako dijete moći da sanja velike snove. Država u kojoj će pravda i sloboda biti jače od bilo kog pojedinca, u kojoj se vlast neće služiti narodom, već će ona služiti narodu", uz ovacije se čuje odredba o budućnosti.

Protest u Beogradu 15. marta

Čini se da svi prisutni vjeruju u bolju budućnost. Nišlije ponosne što nikada prije nisu doživjele u svom gradu ovakve emocije, ali i Danilo Vlahović iz Vršca kome je takođe ova šetnja već treća po redu. Utisci sa ovog puta ipak, u potpunosti ga uvjeravaju da je bolja budućnost izvjesna.

„To šetanje je fenomenalno iskustvo. Ja sam krenuo bez ideje gdje ću da spavam, jer sam zbog protesta u Vršcu krenuo dan kasnije u odnosu na kolege iz Beograda, ali ljudi se maksimalno nude da pomognu. Desilo nam se da nam je čovjek u Knjaževcu čak našao smještaj za sutradan u Svrljigu, a odmah potom i smještaj u Nišu. Pa to je nevjerovatno", kaže ovaj mladić i dodaje da su u prethodnim šetnjama nailazili na ljude koji negoduju, vrijeđaju ili čak psuju kada studenti prolaze.

„Ali, toga je na sreću sve manje. Mislim da ljudi polako počinju da se stide svega toga, i da više ne izlaze sa tim komentarima iako su za to, da se samo sklone sa strane. Mislim da je to opet vrlo dobro, stidjeti se nečega što nije za pohvalu", kaže nam Danilo Vlahović.

Punih 18 sati protesta, studentski edikt, pumpadžijsko kolo, i „Tamo daleko", a na jaknama glumaca koji su otpjevali ovu pjesmu stoji crvenom bojom 11:52 – vrijeme kada je 01. novembra prošle godine pala nadstrešnica u Novom Sadu.

Potom tišina u ponoć i potpuno očišćen grad. Građani kažu da dok nisu počeli studentski protesti, gradovi u Srbiji niikada nisu bili čistiji. To je još jedna od pojedinosti po kojoj su studenti postali poznati. Poziv na sljedeće proteste je „uručen". Crvenom bojom na glavnoj ulici u Nišu stoji: 15.3. BG, dan kada se u Beograd pozivaju svi da uprliče skup.