Ivica Petrović (Beograd)  [ DW ]

25. 02. 2025. 09:58

Studentski protesti se nastavljaju, vlast kupuje vrijeme

Studentski protesti u Srbiji traju već skoro četiri mjeseca, ali se kraj i epilog ne naziru. Vlasti u Srbiji i dalje tvrde da su svi studentski zahtjevi ispunjeni i pozivaju akademsku zajednicu na dijalog. Međutim, i ti pozivi na dijalog proteklih dana su utihnuli. Stiče se utisak da se vrh režima ponovo odlučio na omiljenu taktiku: kupovinu vremena i iscrpljivanje protivnika.

Ostavka premijera još nije konstatovana u parlamentu, a kako stvari stoje to neće ni biti prva tačka dnevnog reda narednog zasijedanja skupštine 4. marta, što u praksi znači da vlast ima još par mjeseci do odluke nova vlada ili novi izbori. Pretpostavka je da će do tada studentski protesti ili prestati, ili opasti do nebitnosti.

Istovremeno je kao način za smirivanje javnosti pokrenuta i navodna borba protiv korupcije, u kojoj se uglavnom hapse bivši direktori javnih preduzeća, i to za krivična djela od prije više godina.

Hapšenja s dogovorenim ishodom

Profesor Filozofskog fakulteta u Beogradu Ognjen Radonjić skreće pažnju na činjenicu da je „tužilaštvo pokrenulo istragu za korupciju povodom pada nadstrešnice zbog, kako kažu, pritiska javnosti. Zašto im je bio potreban pritisak javnosti da to urade? Upravo zato sada imamo narativ vlasti da tu nije riječ o korupciji nego o grešci struke. Ostala hapšenja za pronevjere koja se dešavaju nemaju veze sa studentskim zahtjevima, tako da ja mislim da je sve to zajedno bacanje prašine u oči i da je to sa unaprijed dogovorenim ishodom“, kaže naš sagovornik za DW.

Takozvana borba protiv korupcije je pokušaj Srpske napredne stranke da reaktivno pokrije te događaje i da vrši jednu vrstu kriznog menadžmenta, ocjenjuje za DW politikolog Dejan Bursać.

„Ako ste vi stranka koja ima brojne probleme sa korupcijom, a glavna tema u društvu je sada korupcija, vi onda imate problem na koji nekako morate da reagujete. Nisam siguran da će SNS ovim hapšenjima uspjeti nešto da postigne, jer reakcija ljudi na sve to može biti: za sve to ste znali, zašto prethodnih godina niste ništa radili tim povodom i sada hapsite silne ljude za nekoliko nedjelja. Kao što bi reakcija mogla da bude da su to samo sitne ribe i, ako su se one toliko obogatile, koliko tek kradu neki na mnogo višim pozicijama“, smatra Bursać.

Nova vlada – isti ritam

Čelnici vlasti trenutno najavljuju da će se rješenje političke krize tražiti u formiranju nove vlade i da od novih izbora navodno neće biti ništa.

„Nova vlada svakako suštinski ništa ne mijenja“, navodi Ognjen Radonjić. „Ona će nastaviti u starom ritmu i vrlo je neizvjesno kako će se ovo završiti. Jer, ako studenti ne odustaju od svojih zahtjeva, a ja mislim da oni neće biti ispunjeni zato što bi to vodilo do samog vrha vlasti, onda imamo jednu neizvjesnu završnicu. Ne znamo koliko će ona trajati i da li će biti manje ili više nasilna. Ali, to je tako sa diktaturama koje su duboko umiješane u korupciju i kriminal“, napominje Radonjić.

Očekivalo bi se da SNS ide na izbore u nekoj regularnoj situaciji, jer bi to smanjilo neki pritisak u narednih šest mjeseci, navodi Dejan Bursać i kaže da je „sada drugačija situacija, jer su s druge strane studenti. Studenti mogu da pozovu na bojkot izbora i da se tom bojkotu pridruže mnoge društvene grupe i opozicija. Cijela ova farsa sa kršenjem ustavnog roka od 30 dana za konstatovanje ostavke premijera služi Vučiću da osmotri situaciju i odluči da li će praviti novu vladu ili će ipak ići na izbore“, ističe Bursać za DW.

Vlast živi paralelni život

Najavljuje se čitava serija novih protesta u Srbiji, od kojih bi najveći trebalo da bude u Nišu 1. marta. Međutim, nakon mnogo manjih i većih već održanih protesta, počela su da se u javnosti pojavljuju i pitanja koliko sve to ima efekta i koliko se sve može završiti samo na protestima i šetnjama. To naročito postaje aktuelno poslije izbora novog gradonačelnika Novog Sada, koji je pod policijskom opsadom i bez opozicije postavljen na to mjesto.

Ognjen Radonjić primjećuje „kako je tačno da vlast pokušava da nastavi s nekim svojim paralelnim životom, a s druge strane studentski protesti su ipak značajno mobilisali ljude. Ali, po mom mišljenju, širenje protesta je negde i stalo, jer su u nekoj vrsti obustave rada samo obrazovanje i advokati. To nije dovoljno. Mislim da je glavno oružje delegitimizacija ove vlasti i generalni štrajk, ali ne smijemo naravno zaboraviti odnos Evrope prema ovoj vlasti, koji je na žalost, vrlo povoljan“, smatra Radonjić.

Zavisi šta je cilj da bi svi ovi protesti imali efekta, dodaje Dejan Bursać i kaže da „studenti imaju svoja četiri zahtjeva i nisu imali neke u užem smislu političke zahtjeve. Ostala pitanja, poput novog gradonačelnika Novog Sada, izbora premijera ili potencijalnog pada režima, pitanja su za neke druge društvene snage. Studenti su značajno ugrozili ovaj režim svojim djelovanjem i doveli do pada Vlade poslije 17 godina. Ali, sada govorimo o nekoj političkoj artikulaciji protesta i za to moraju biti odgovorne neke opozicione stranke, bilo postojeće ili nove na talasu ovog nezadovoljstva“, ocjenjuje Bursać.

Politička artikulacija bunta

Kao jedna od dilema koja je takođe donekle podijelila demokratsku javnost jeste dosljedno ograđivanje studenata od političkih stranaka. I dok je to u početnoj fazi naišlo na jednodušno odobravanje, kako se situacija zaoštravala i vlast postajala sve nervoznija, krenule su i primjedbe da je to ograđivanje možda otišlo predaleko.

„Razumijem zašto se oni ograđuju od političkih stranaka i mislim da im je to do sada koristilo. Oni jesu vjerovatno najznačajniji politički faktor danas u Srbiji i sasvim je legitimno da i sa njihove strane može da dođe neki predlog političke platforme, koji bi mogao, a možda i ne, da uključuje i neke opozicione partije. Poruka je da će ovaj bunt u jednom trenutku morati da se politički artikuliše“, skreće pažnju Radonjić.

Problem je što opozicija nije našla svoje mjesto u ovom duelu vlasti i studenata, ocjenjuje Dejan Bursać, „jer nakon protesta studenata javnost sada ima velika očekivanja, koja dobar dio opozicije ne može da ispuni. Postoje razni načini na koje opozicija može da se uključi, jer studentski protesti ne znače da je opozicija isključena iz političkog djelovanja i da ne može da pritiska vlast i radi na njenom padu“, zaključuje Bursać za DW.