Dijana Roščić (priredila izbor iz štampe)  [ DW ]

15. 02. 2025. 10:09

USAID i opasnost od novog talasa migracije: tri scenarija

„Sredinom 1999, kada je rat na Kosovu konačno završen, iz aluminijumskih konzervi sa natpisom USAID već su rasle prve cvećke“, pišu Georg Hesler i Forest Rodžers na početku teksta za Noje cirher cajtung.

„Ta Američka agencija za međunarodni razvoj hranila je kosovske izbjeglice dok su bježali kroz šume i boravili u prenatrpanim izbjegličkim kampovima s druge strane granice, u Albaniji i Makedoniji, a srpske snage bezbjednosti još vodile borbe protiv kosovske gerile, ubijale i palile. Tek je NATO bombardovanje zaustavilo nasilje. Po povratku, ljudi u posebno pogođenim oblastima Kosova zatekli su pustoš. Poklon američkog naroda, stajalo je na konzervama, koje su tada služile kao saksije za cvijeće. Tako je započelo američko-kosovsko prijateljstvo."

Tramp i Mask preuzeli ruski narativ?

Ovaj švajcarski list potom navodi da predsjednik SAD Donald Tramp i njegov izvršilac Ilon Mask, sada „hoće da unište USAID, to snažno sredstvo američke meke moći" i obrazlažu to time da „američka industrija i birokratija za razvojnu pomoć doprinose destabilizaciji svjetskog mira tako što u drugim zemljama promovišu ideje koje su u direktnoj suprotnosti sa harmoničnim i stabilnim odnosima unutar i između država".

„Time Trampova administracija direktno preuzima rusku optužbu da USAID stoji iza prodemokratskih pokreta u istočnoj Evropi i na Bliskom istoku“, primjećuju autori. Potom navode:

„Vašington je zaista često povezivao humanitarnu pomoć sa političkim porukama, čiji su se naglasci blago mijenjali u zavisnosti od administracije. Ipak, Demokrate i Republikanci do sada su se slagali u osnovnoj misiji Amerike – stvaranju boljeg, demokratskijeg svijeta.“

Rubio: Humanitarna i medicinska pomoć ostaju

No, USAID je sada direktno podređen novom državnom sekretaru Marku Rubiu, a on je krajem januara odobrio izuzeće od suspendovanja aktivnosti te agencije na tri mjeseca - ali isključivo kako bi SAD mogle da nastave sa „neophodnim medicinskim uslugama, humanitarnom pomoći, isporukom hrane i obezbjeđivanjem skloništa“ širom svijeta. Međutim, to izuzeće ne važi za bilo kakve aktivnosti povezane sa rodnom ideologijom ili planiranjem porodice.

Za sada ostaje neizvjesno da li će se Sjedinjene Američke Države dugoročno nastaviti humanitarno angažovanje. A kriza američke razvojne pomoći ima direktne posledice na strateško okruženje Evrope – posebno na zemlje Afrike južno od Sahare u regionu Sahela.

Švajcarski list navodi da u Sahel „godišnje stiže milijarda dolara pomoći iz zapadnih zemalja. EU i USAID ulažu približno isti iznos, što je iznenađujuće s obzirom na visok migracioni pritisak ka Evropi i političke promjene u regionu. U isto vrijeme, Rusija je vojno prisutna u Sahelu i centralnoj Africi, dok Kina ulaže u infrastrukturne projekte širom kontinenta, ali gotovo da ne pruža humanitarnu pomoć.“

„Drugim riječima“, piše dalje švajcarski list, „ako bi USAID potpuno obustavio svoje aktivnosti južno od Sahare, Kremlj bi mogao da iskoristi tu situaciju kako bi podstakao migracioni talas preko Sredozemlja – čime bi dodatno produbio političke podjele unutar evropskih država“.

Tri scenarija

S tim u vezi autori navode tri osnovna moguća scenarija:

„EU se budi: Brisel preuzima značajan dio dosadašnjih američkih troškova u strateški važnim regionima od zapadne Afrike do Pakistana. EU bi time dobila veću kredibilnost kao međunarodni akter, mogla bi jače da podržava demokratiju i imala bi veći uticaj na regulisanje migracionih tokova iz zemalja porijekla. Već nakon ruskog napada na Ukrajinu, EU je povećala humanitarno angažovanje južno od Sahare.

Kina napreduje: Peking popunjava prazninu koju ostavlja USAID. Kinesko angažovanje moglo bi smanjiti migracioni pritisak, ali bi ujedno ojačalo globalni uticaj ’komunističkog kapitalizma’. To bi bio suštinski preokret, koji bi EU ideološki i finansijski stavio pred ozbiljan izazov.

Ucjena EU: Ni Peking ni Brisel ne reaguju aktivno na američko povlačenje. Rusija i SAD koriste EU kao polugu u političkim i ekonomskim pitanjima, uz prijetnju izazivanja novog talasa izbjeglica. Kremlj već kontroliše veliki dio Malija, Burkine Faso i Nigera. Pored toga, ima saveznika u libijskom generalu Haftaru, koji bi teritoriju pod svojom kontrolom oko Bengazija mogao koristiti kao logistički centar za ciničnu trgovinu ljudima u bjekstvu.“

Pomoć u razvoju i vojna sila - ruku pod ruku

Noje cirher cajtung konstatuje da se „u oblasti razvojne saradnje EU suočava s izazovom sličnim onom u NATO: SAD prijete da više ne budu pouzdan partner. To bi trebalo da bude alarm za evropsku politiku: meka moć pomoći stranim zemljama i zaštita sopstvenog suvereniteta su neraskidivo povezani. Integralna  bezbjednosna politika obuhvata i humanitarno angažovanje, a ne samo vojne kapacitete.“

I na kraju, autori se vraćaju na priču s početka priloga i kažu: „Ni na Kosovu, vojna snaga NATO, sama po sebi, nije bila dovoljna da stvori trajni savez između stanovništva i Zapada: obroci za goli opstanak predstavljali su obećanje koje je prevazilazilo oslobođenje – nadu u pravi mir i prosperitet.“