Oliver Piper  [ DW ]

06. 02. 2025. 07:48

Njemačka – premalo brige za mentalno zdravlje izbjeglica

Nakon smrtonosnog napada nožem u bavarskom Ašafenburgu, u kojem su ubijeni dvogodišnje dijete i jedan muškarac, migracija je postala glavna tema predizborne kampanje u Njemačkoj.

Navodni počinilac je, kako se pretpostavlja, psihički oboljeli izbjeglica iz Avganistana. Situaciju dodatno podgrijava pet tačaka plana Unije za pooštravanje azilantske politike, koji je Bundestag usvojio uz glasove djelimično desno-ekstremne AfD.

Svaki treći izbjeglica je mentalno obolio

Njemački ministar zdravlja Karl Lauterbah (SPD) navodi da je 30 odsto, odnosno svaki treći izbjeglica - psihički obolio.

Prema podacima Saveznog udruženja psihosocijalnih centara za izbjeglice i žrtve torture (BAfF) krovne organizacije za 51 centar u Njemačkoj koji se bavi terapeutskom podrškom izbjeglicama – 2022. je podršku dobilo skoro 26.000 ljudi, što odgovara tek 3,1 odsto stvarnih potreba.

To su podaci koji se gotovo gube u užarenoj debati o postupanju prema izbjeglicama.

Dženi Baron: Ogromna većina mentalno oboljelih nije nasilna

Dženi Baron, psihološkinja u BAfF, kaže da je centar odmah nakon napada u Ašafenburgu primio mnogo upita o tome kako je moglo doći do tog zločina i da li mentalno oboljeli predstavljaju posebnu opasnost.

Debata ju je duboko uznemirila, jer, kako kaže Baron za DW, podstiče strahove i vodi ka daljoj društvenoj podjeli: „Mi kao krovna organizacija primjećujemo da je atmosfera postala mnogo više neprijateljska. Sve je manje priznanja za ljude koji se s puno predanosti, u lošim uslovima, brinu o izbjeglicama i obezbjeđuju visok nivo usluge. Osjećamo to i kroz smanjenje finansijskih sredstava, jer politika više ne vidi tu potrebu.“

Baron apeluje da se mentalno oboljeli ljudi ne stavljaju pod kolektivnu sumnju: „Oni čine ogroman dio stanovništva u Njemačkoj. Znamo da će trećina populacije tokom života razviti neku mentalnu bolest. Ali, velika većina tih ljudi nije nasilna, bez obzira na porijeklo.“

Psihološkinje: Situacija u Njemačkoj dodatno opterećuje izbjeglice

Psihološkinja Milena Pajcman svakodnevno doživljava kako aktuelna situacija u Njemačkoj utiče na izbjeglice: „Vidim da moji klijenti nakon Ašafenburga osjećaju ekstreman strah – bilo zbog pooštravanja zakona, strožih pravila deportacije ili mogućnosti dolaska nove vlade. Svi prate ove debate i to ih dodatno opterećuje. S jedne strane, tu je ta neizvjesnost, a s druge, osjećaj da su kolektivno kažnjeni za nešto što je uradila jedna osoba.“

Gabrijela Al-Barghuti je direktorka Psihosocijalnog centra Mondijal Bon. Kada se postavi pitanje šta je osnovni zadatak njenog malog tima – četiri psihologa i jedan socijalni radnik – često se čuje rečenica: najprije stabilizovati ljude nakon bjekstva i čestih iskustava nasilja. Ali to je sve samo ne jednostavno.

Jer, kako Al-Barghuti kaže za DW, mnogi najviše pate zbog okolnosti u Njemačkoj. „To vječno čekanje na postupak dobijanja azila, ta nesigurnost, smještaj u ogromnim prihvatilištima bez ikakve privatnosti. Mnogi prate i aktuelnu političku situaciju, doživljavaju rasizam u svakodnevnom životu i isključenost. Sve su to stvari koje bi teško podnijeli i zdravi ljudi.“

Mentalna oboljenja se na početku uopšte ne registruju

Pajcman i Al-Barghuti nabrajaju šta bi, umjesto pooštravanja, zaista bilo potrebno u migracionoj politici: sistematska procjena potreba za podrškom u prihvatnim centrima i kolektivnim smještajima, gdje izbjeglice prvo dolaze. U formularu kojim se bilježe potencijalne bolesti izbjeglica, na primjer, nedostaje jedno ključno pitanje – ono o mentalnim oboljenjima. Potrebna je i politika koja ne prijeti stalnim budžetskim rezovima. Na kraju, potrebna je i bolja dalja briga kroz privatne psihoterapeute. Tako to vide stručnjaci.

„Prije dvije godine smo za jedan projekat kontaktirali svih 300 psihoterapeuta u Bonu i okolini, kako bismo im predstavili naše klijente. Dobili smo odgovore samo od troje. Vjerovatno idealisti“, kaže Gabrijela Al-Barghuti s gorkim osmjehom. Mnogima je liječenje izbjeglica previše naporno: „Najprije mora da se pronađe prevodilac, zatim da se potpiše ugovor, a na kraju troškove često niko ne pokriva.“

Psihološkinja Dženi Baron, iz BAfF-a, takođe kritikuje ogroman nedostatak u dostupnosti terapeutske pomoći. Psihosocijalni centri trenutno moraju da odbijaju mnoge ljude zbog nedostatka kapaciteta. Ako se odobri mjesto za psihoterapiju, osobe ponekad čekaju duže od godinu dana. Pritom često mnoga mentalna oboljenja izbjeglica ostaju neprepoznata – ljudi se povlače, nekad danima ili nedjeljama ne izlaze iz svojih soba.

Samoubistvo je glavni problem, a ne nasilje nad drugima

Briga o hitnim slučajevima još je jedno područje u kojem je hitno potrebna akcija. Klasičan scenario: pacijenti završe u bolnici, ali budu otpušteni već sljedećeg jutra i bez objašnjenja dobiju kutiju tableta. Dešava se da ih potom uzmu previše.

Socijalni radnik Madžid Ibrahim kaže za DW: „Radim u Psihosocijalnom centru od 2020. i za sve te godine imali smo tačno jedan slučaj u kojem je osoba ozbiljno prijetila nasiljem. Samo jedan, i odmah smo pozvali policiju. Uglavnom se radi o tome da ljudi žele da povrijede sami sebe.“

U osnovi, suicid je dominantna tema u liječenju, više od polovine pacijenata ima suicidalne misli, kažu psihološkinje iz Bona. A ne kao što bi se moglo pomisliti s obzirom na žestoku debatu u Njemačkoj, izbjeglice koje predstavljaju prijetnju za društvo.

*ovaj članak je najpre objavljen na nemačkom jeziku