Jelena Đukić-Pejić (Niš)  [ DW ]

04. 02. 2025. 10:30

Svuda protesti, a Vučić na jugu Srbije: „sigurna baza“ za predsjednika?

„U Novom Sadu je bilo odlično! Jedno baš emotivno i savršeno iskustvo“, priča nam Aleksa koji je sa dvodnevnog novosadskog protesta upravo stigao na početak protesta u svom gradu.

„Zaista je bio sjajan osjećaj, vide se i zajedništvo i solidarnost i energija. Nigdje nisam vidio osobu koja nije nasmijana“, pod utiskom je Aleksa. On studira mašinstvo, a samo s njegovog Mašinskog fakulteta u Nišu, kaže, u Novom Sadu bilo je 150 studenata.

Sada stoji uz kolege i sugrađane koji su se iz svih djelova Niša zaputili ka centralnom trgu. Svi mostovi na Nišavi blokirani su tačno u 16 časova, a kolone su se spajale hodajući nizvodno niz rijeku. To je bio najmasovniji protest do sada, ocijenio je i Arhiv javnih skupova prema čijim podacima je skupu u Nišu prisustvovalo 15.000 ljudi. Ekvivaletno broju građana, to je kao da u Beogradu na ulice izađe oko 114.000 ljudi.

Jedinstvo, zajedništvo i solidarnost

U Novom Sadu je bila i Neda Rajković, studentkinja Građevinskog fakulteta. Ona i njene koleginice ogrnute transparentom i pune energije đuskaju u samom epicentru niškog Trga oslobođenja.

„Taj osjećaj jedinstva, mi smo to doživjele i ovdje, ali da odete u grad koji je na 400 kilometara od vašeg, u ovakvoj situaciji da vas ljudi prihvate oberučke, nevjerovatan je osjećaj. I došle smo da energiju koju smo osjetile tamo, prenesemo ovdje“, objašnjava Neda negirajući umor, bez obzira na dug put i nespavanje.

„Zamislite tu energiju, posebno za nas TikTok i Instagram-generaciju koja nema mnogo interakcija uživo. Ali, kada smo krenuli iz njihovog kampusa, to je 12 fakulteta puta tri grada – vi ne znate, to je masa ljudi, a svi kao jedan. Zaista nevjerovatan osjećaj i nešto fenomenalno što smo mi uspjeli da izgradimo tokom ovih blokada. A sada čekamo prvi sledeći veliki protest, spremamo se za Kragujevac 15. februara. Nema umora. Ovo nas vuče, ovo nas vodi.“

Širom Srbije razbuktali su se protesti. U čak 200 mjesta bilo je protesta bar jednom od početka ove godine. Među njima i u planinskim selima, ali i u mjestima koja se računaju kao jaka uporišta Srpske napredne stranke (SNS), poput opštine Žitorađa. Čak i tamo su mještani nezadovoljni situacijom u Srbiji, pa svoju podršku daju studentima.

Podrška predsjedniku?

Podršku ovih dana želi i predsjednik Srbije Aleksandar Vučić. Zato je obišao Rasinski okrug – Ćićevac, Varvarin, Trstenik, Aleksandrovac i Brus.

Na pitanje kako vidi to što i predsjednik Srbije obilazi Srbiju, studentkinja Neda Rajković za DW kaže: „Loš pokušaj dominacije. On traži da bude dominantan, pokušava da odgovori na naša poluspontana okupljanja kontra-mitinzima i plaća ljude da budu tu. Ali, prema poslednjim podacima koje sam pročitala, ustalo je 154 od 174 gradova i opština u Srbiji i mislim da je to jasno – ispunite nam zahtjeve“, poručuje studentkinja Građevinskog fakulteta u Nišu.

Za sociologa Đokicu Jovanovića studentski protesti su „gigantski“ i predstavljaju mladalački poziv da se čuva njihova budućnost. Objašnjava da su studenti ustali prepadnuti količinom tragedija, za šta je, kaže, sasvim objektivno odgovorna vlast.

„I ko će da zavapi prvi nego mladi? Mi smo već izbrušeni životom, ogrubjeli. Ja ovo čujem kao njihov jauk. I zato je meni to toliko duboko humano, toliko duboko ljudsko to što oni rade“, kaže Jovanović za DW, objašnjavajući da svaka generacija gradi svoj svijet i traži svoje mjesto u poretku spram svoje generacije.

Zašto sada predsjednik obilazi baš jug Srbije? Jovanović smatra da Vučić misli da tamo ima širu bazu koja podržava njegovu politiku.

„Jugoistok Srbije ipak jeste izdvojen. Do Novog Sada i Beograda je lakše doći, ravnica je, a ovdje je malo daleko, slabo stižu vijesti“, kaže Jovanović. „Malo je to što se naziva elitom takođe uticalo da ovdje bude okovano pseudo tradicionalizmom i vjerovatno mu njegovi savjetnici kažu da ovdje ima sigurniju bazu od one koju ima gore“, kaže sociolog.

„Unutrašnja nekultura“

Međutim, i u toj ’sigurnoj bazi’ bilo je puno neprijatnih situacija za predsjednika Srbije. O njegovom ponašanju i vikanju na čovjeka u invalidskoj penziji koji pokušava da mu objasni da povećanje penzija uopšte nije veliko, sociolog Jovanović kaže da je riječ o „unutrašnjoj nekulturi“.

„Potpuno odsustvo svijesti da ima ljudi koji jedva sastavljaju kraj sa krajem, da ima ljudi kojima je sam život težak. Tom čovjeku je svaki dan težina, 300 dinara je njemu mnogo, to je pet-šest vekni hleba. Obrni-okreni, to je nedelju dana hrane.“

Jovanović o predsjedniku kaže: „On se ponaša kao uličar i svađa se s čovjekom. I još ovo: predsjednik države se svom građaninu obraća sa ’ti’. Šta to znači? Sociološki gledano, to znači da ne podnosi siromašne klase, a hoće od njih glas. Smatra da taj glas što su oni siromašni poklonjen, da su oni dužni da mu daju glas, a on će ih omalovažavati kao sirotinju. To je nedopustivo.“

Đokica Jovanović ipak strahuje da će ovakva situacija potrajati, najviše zbog, kako kaže, „njegove inherentne unutrašnje nesposobnosti, vezanosti za sivu ekonomiju, njegove nedosledne politike prema Istoku i prema Zapadu“.

Strateški misliti na duži rok

Preokrenuće se sve onda kada većina odluči, tj. kada se stvori većinski konsenzus, smatra Jovanović. Za sada, taj većinski konsenzus nije vidljiv, kaže. On ipak vjeruje da studenti tačno znaju šta rade, jer tri mjeseca ne mijenjaju zahtjeve.

„To je meni dobar potez. Malo je zahtjeva, jasni su, precizni su, i to je jedan vid političkog racija, jedan vid političke kulture koji oni ispoljavaju. Bitno je da oni idu sada za tim političkim stavom koji ne menjaju. To je u političkoj borbi izuzetno važno.“

Ipak, na kraju će predsjednik sigurno uraditi onako kako ga savjetuju prijatelji iz Evrope, smatra Jovanović, pitajući se pritom i sam da li studenti mogu da dovedu do razrešenja situacije.

„E sad, ja to ne znam, oni prilaze srcem i žarom, ali ne znam koliko su spremni da misle strateški na duži rok i da grade jednu političku platformu, jer sad nijedna politička partija u Srbiji nema platformu. Ali za sada baš to ne vidim. Meni bi bilo ohrabrujuće kada bi oni posle ovoga napravili neki sveplenumski kongres. To bi meni bio znak da oni dublje promišljaju političko stanje zemlje“.