Aleksej Streljnikov  [ DW ]

27. 01. 2025. 10:04

Naftna mrlja kod Krima: Volonteri rade posao države

Najviše je pogođeno područje oko ruskog odmarališta Anape. Otkazuju se rezervacije u tamošnjim sanatorijumima i dječijim kampovima, ne samo za zimu, već ljudi ne vjeruju da će se zagađenje obuzdati ni ovog ljeta.

„Roditelji ne žele da šalju svoju djecu na opasnu obalu“, piše na mreži Telegram „Kub Maš“, a kompanije koje su uplatile odmore za svoje zaposlene sada traže povraćaj novca.

Kod Crnog mora i Kerčkog moreuza kod Krima prvo bi se moglo pomisliti na ratni sukob s Ukrajinom, ali razlog havarije dva ruska tankera, Volgonjeft 212 i Volgonjeft 239, daleko je banalniji.

Oba dotrajala broda isplovila su sredinom decembra iako je bilo očigledno da se sprema nevrijeme, a talasi visine od dva do tri metra bili su dovoljni da ove starudije stradaju.

Sredinom decembra jedan je pukao na dva dijela i potonuo, dok je drugi potražio spas nasukavši se na obalu. Posada je spašena, ali jedan član je preminuo od hipotermije.

Oba tankera bila su natovarena mazutom, koji ističe u more: iz potonulog tankera, koji je prevozio 9.200 tona mazuta, već je iscurilo oko 5.000 tona. Kako se radi o mazutu tipa M100, on će potonuti na dno – kada je hladno.

Ipak, mrlja nafte neprestano izbija na površinu, a već sada se prostire na preko 50 kilometara. Kada vrijeme postane toplije, to će biti još izraženije.

Ekološka katastrofa

Rusija ionako nije poznata po brizi za svoj ekosistem, a blizina ratnog fronta ne čini situaciju boljom. Fascinantno je objašnjenje ruskog Ministarstva za vanredne situacije koje tvrdi da se ta teška nafta ne može izvući iz oštećenih brodova.

To jednostavno nije tačno: 2002. godine tanker Prestiž sa sličnim teretom doživio je havariju kod obale Španije, a njegov teret je uspješno izvađen. Međutim, možda je potrebna tehnologija i pomoć sa Zapada koju Rusija u ovom trenutku nije spremna da traži.

Iako ovi tankeri nisu stradali u ratnom sukobu, posljedicama se bavi Grupa za ekološke posljedice rata u Ukrajini (UWEC). Prema procjeni njenog člana Ojtena Simonova, prirodi će biti potrebno najmanje deset godina da se oporavi od ovog zagađenja.

„Za određene životinjske vrste, ova naftna havarija mogla bi imati katastrofalne posljedice“, smatra ovaj stručnjak za ekologiju.

Organizacija Grinpis navodi da su do početka januara od mazuta iz tih tankera uginulo 32 delfina, dok je prijavljeno i 1.355 uginulih ptica.

Ana Jerzak, ekspertkinja za ekosisteme srednje i istočne Evrope, upozorava da će ovo ozbiljno ugroziti riblji fond, ali i druge vrste: „Dugoročno, ovakve naftne mrlje truju morsku travu, čime uništavaju osnovu za opstanak mnogih organizama.“

Dobrovoljci preuzimaju stvari u svoje ruke

Kako vrijeme postaje toplije, posljedice će postati još ozbiljnije: „Najprije će se osjetiti neprijatan miris, što može izazvati respiratorne probleme, a u dužem periodu može povećati rizik od karcinoma“, smatra Simonov.

Ana Jerzak dodaje i opasnost od otrovnih isparenja, alergijskih reakcija i upala kože.

Bez obzira na opasnosti, gotovo deset hiljada dobrovoljaca spontano se organizovalo kako bi spasili šta se može spasiti. Uglavnom imaju zaštitnu opremu, a ekolog Jevgenij Vitiško tvrdi da je oko 2.500 ptica spašeno.

„To je otprilike polovina ptica koje su dospjele u mazut, što je više nego obično. Uobičajeno je da se spasi 10-12 odsto.“

Dobrovoljci navode da je njihova organizacija finansirana donacijama, a od tog novca kupljena je oprema. Lokalni hoteli, kojima je turizam od presudne važnosti, obezbjeđuju smještaj i hranu.

Državne institucije obećale su pomoć, ali sa tim se oteže, zbog čega su dobrovoljci uvjereni da oni obavljaju najveći dio posla.

Državne „predstave“ za kamere

Učestvovanje državnih službi najčešće se svodi na predstave. Početkom januara predstavnici Ministarstva za zaštitu životne sredine uzeli su oko 160 očišćenih ptica, bez konsultacije sa dobrovoljcima, i pred kamerama ih pustili na „slobodu“.

Ptice su se vratile na zagađenu obalu i uginule.

Ministarstvo tvrdi da su na taj potez bili primorani od strane njihovih stručnjaka za odnose s javnošću.

Nakon toga, u koordinacionom centru dobrovoljaca jedna osoba je zadužena isključivo za komunikaciju s državnim službama i sprječavanje da politički interesi ometaju proces čišćenja.

Dobrovoljci vjeruju da državne službe više odmažu nego što pomažu: „Kada se dogodila katastrofa, bio sam zapanjen koliko su ljudi prijateljski nastrojeni jedni prema drugima“, svjedoči jedan od njih.

„Jedni su donosili ptice, drugi su ih prali, treći su nabavljali opremu. Bilo je divno biti dio toga.“

Ali kada su se umiješale državne institucije, sve je postalo komplikovanije – od statistika do metoda rada.

Dobrovoljci vjeruju da vlasti više pokušavaju da zataškaju razmjere ove katastrofe nego što pokušavaju da riješe problem. Uprkos tome, oni nastavljaju s naporima, jer smatraju da rade nešto zaista značajno.