Nemanja Rujević (priredio)  [ DW ]

27. 01. 2025. 08:31

FAZ: Da li protesti u Srbiji mogu da sruše vlast?

Novinar Mihael Martens, dobar poznavalac Balkana, u tekstu za ugledni Frankfurter algemajne cajtung ocjenjuje da se Vučić nalazi „pred najvećim izazovom“ od dolaska na vlast 2012. godine kada je njegova SNS počela da preuzima državu.

Današnji protesti, uprkos razlikama u detaljima, podsjećaju na „narodnu pobunu“ koja je srušila Slobodana Miloševića 2000. godine, piše Martens.

U tekstu se podsjeća da su protesti počeli poslije smrtonosnog obrušavanja nadstrešnice u Novom Sadu te da se kao „laž“ ispostavila početna tvrdnja vlasti da nadstrešnica nije renovirana.

Od tada se, piše Martens, redovno u 11:52 – sat i minut kad je nadstrešnica pala – širom Srbije održava četvrt časa ćutnje.

„Tih politički znakovitih petnaest minuta se sve više ispostavljaju kao prijetnja za vlast, posebno jer su povezani sa masovnim demonstracijama koje su počele na univerzitetima, ali sada prevazilaze akademski milje.“

Frankfurtski list podsjeća da je centralni zahtjev protesta objava kompletne dokumentacije o rekonstrukciji Željezničke stanice u Novom Sadu što će, kako su ubijeđeni opozicionari, dokazati da je SNS u žiži korupcije.

„Srpski premijer Miloš Vučević, ađutant predsjednika Vučića, u nedjelju je najavio da će zahtjev biti ispunjen. Ali to je Vlada i ranije obećala pa nije ispunila“, piše Martens.

Opisujući „kontramiting“ u Jagodini, novinar bilježi da kritičari vlasti tvrde da su se ondje našli samo primorani ljudi, zaposleni u javnim preduzećima i socijalni slučajevi.

„Ipak, Vučića jedan dio društva i dalje podržava“, piše Martens. „To su ljudi koji su donekle zadovoljni ekonomskim razvojem i kojima sve jači nacionalistički ton vlasti ne smeta ili im čak godi – takvih ima u Srbiji, posebno u starijoj generaciji.“

Nejasno je, nastavlja Frankfurter algemajne, da li će se i kako politička energija protesta prevesti u stalnu partijsku relevantnu opoziciju.

„Studenti se za sada svjesno drže podalje od svih opozicionih partija. Organizuju se na svakom fakultetu po principu bazične demokratije sa zavidnom disciplinom“, piše Martens.

„Ali, ukoliko protesti ne dovedu do pada vlasti kao 5. oktobra 2000. godine, ostaje otvoreno kako će se nezadovoljstvo učvrstiti i postati parlamentarno djelotvorno.“

Dodaje se stav mnogih demonstranata da je u Srbiji ukinut prostor za partijski angažman jer SNS kontroliše Regulatorno tijelo za elektronske medije, izborne komisije, pravosuđe...

„No, ako se odbaci parlamentarna opcija kao instrument političke promjene, onda ostaje samo narodna buna – a Vučić je ne samo kontramitingom pokazao da neće predati moć bez borbe“, navodi Martens.

Podsjeća se na Vučićevu prijetnju „Kobrama“, specijalnom jedinicom policije. To pokazuje, piše Martens, razlike u odnosu na Miloševića.

„Ondašnjem srpskom vladaocu su na kraju i snage bezbjednosti okrenule leđa. U današnjoj Srbiji to za sada nije tako. Takođe, u poređenju sa ekonomski iznurenom i sankcijama izolovanom Miloševićevom Srbijom, danas ta balkanska zemlja stoji donekle solidno, a nezaposlenost je niska.“

Zato će, piše Martens, naredne sedmice u Srbiji biti uzbudljive. „Zemlja više nije ista kao prije nesreće u Novom Sadu. Ali, još nije riješeno hoće li protesti trajno potresti Vučićev sistem vladavine.“