Elmas Topdžu , Pelin Unker  [ DW ]

27. 01. 2025. 09:00

Turske sapunice: Laka zabava, teška propaganda

Šezdesetak žena, muškaraca i djece stoje ispred širokih mermernih stepenica hotela Pera Palas u Istanbulu, izgrađenog u secesijskom stilu, posmatrajući električni lift u obliku kaveza koje upravo spušta goste, a star je skoro 130 godina.

Hotelski portir pita grupu čekaju li na obilazak te doznaje da među njima ima i posjetilaca iz Španije.

„Naravno, otkako se emituje serija, dolaze posjetioci iz cijelog svijeta“, kaže on. Mnogi dolaze kako bi vidjeli ovo raskošno mjesto snimanja i kako bi barem na trenutak uronili u istoriju.

Serija o kojoj govori zove se „Ponoć u Pera Palasu“ i temelji se na istoimenoj knjizi američkog autora Čarlsa Kinga. Od marta 2022. serija je dostupna širom svijeta na platformi Netfliks.

Priča počinje s novinarkom Esrom, koja želi da napiše članak o hotelu otvorenom 1895. godine, a u kojem su boravile i međunarodno poznate osobe poput Agate Kristi, Alfreda Hičkoka, Grete Garbo i Ernesta Hemingveja.

Od hotelskog menadžera Ahmeta, junakinja Esra saznaje tajnu: starim ključem sobe ovog raskošnog zdanja moguće je da se putuje kroz vrijeme.

Esra putuje u 1919. godinu i postaje svjedok međunarodne zavjere: britanski komandant planira atentat na osnivača države Kemala Ataturka, koji mora da se spriječi pod svaku cijenu. Tako počinje istorijska avantura u starom evropskom dijelu Istanbula.

Izvoz u više od 170 zemalja

Turske serije bilježe veliki međunarodni uspjeh od sredine 2000-ih. Prema Udruženju turskih izvoznika usluga, godišnje se prodaju u 170 zemalja.

Prema nekim procjenama ove produkcije su 2023. godine ostvarile prihod od oko 600 miliona dolara. Očekuje se da će 2024. godine preći prag od milijardu dolara.

Prema riječima turskog ministra trgovine Omera Bolata, turske serije istovremeno prati 800 miliona gledalaca širom svijeta.

Put do uspjeha započeo je dramama poput „Srebrna“, „1001 noć“, „Ezel“, „Sulejman Veličanstveni“ i „Crna ljubav“. Prvi kupci bili su Kazahstan i Azerbajdžan, a ubrzo su uslijedile arapske zemlje, Latinska Amerika, balkanske države, Rusija i Evropa.

Analitička firma Parrot Analytics prati globalni razvoj industrije zabave. Prema njihovim podacima, potražnja za turskim serijama porasla je za 184 odsto između 2000. i 2023. godine.

Ljubavne drame i društvena kritika

Prema turskom Savjetu za nadzor medija RTUK, u Turskoj se svakodnevno televizija gleda prosječno četiri sata i to najviše serije u udarnim terminima. Više od 70 odsto svih domaćinstava ima pretplatu na usluge striminga.

Ponuda je velika, od ljubavnih priča i komedija do istorijski i društvenih drama. No, što su serije otvorenije i kritičnije, to češće dolaze na udar turskog pravosuđa. Turski predsjednik Redžep Tajip Erdogan ne skriva da ne cijeni ove serije.

Politikolog Haki Tas s hamburškog Instituta Lajbnic za globalne i regionalne studije (GIGA) kaže da je Erdogan ove produkcije čak nazvao prijetnjom nacionalnoj bezbjednosti i optužio ih za islamofobiju. Nakon toga su ponovno uvedene kazne.

Prije godinu DW je izvještavao o zabrani emitovanja i novčanoj kazni za seriju „Crveni pupoljci“, koja tematizuje duboke podjele između sekularnih i religioznih grupa.

Nakon uspješnog početka krajem 2023. godine, organizacije bliske vladi žestoko su se pobunile protiv serije, tvrdeći da „Crveni pupoljci“ vrijeđaju vjerska osjećanja. Emiter je kažnjen dvonedjeljnom zabranom emitovanja i novčanom kaznom od 275.000 eura.

U posljednje vrijeme turske vlasti obraćaju pažnju i na umjetničke agencije. Protiv njih dvadesetak pokrenute su istrage zbog navodnih dogovora i kršenja zakona o kartelima.

Više od biznisa

Turska vlada gaji dvojaki odnos prema serijama – ona ih istodobno koristi i kao platformu za propagandu, kroz koju želi da utiče na javnost i da propagira svoje ideološke stavove.

Dok su privatne produkcije sve češće pod pritiskom, država masovno ulaže u svoje serije. Državna televizija TRT svake godine naručuje brojne serije koje prikazuju istoriju i „vrijednosti turske nacije“ iz islamističko-konzervativne perspektive.

Jedan od primjera je „Uskrsnuće Ertugrula“, serija koja prikazuje život drevnog turskog plemenskog vođe Ertugrula u 13. vijeka.

Osim toga, državne produkcije koriste se i za blaćenje kritičara ili njihovo prikazivanje u negativnom svijetlu. Istaknuti primjer je TRT-ova produkcija „Metamorfoza“.

U njoj je preduzetnik i borac za ljudska prava Osman Kavala, koji je već osam godina u zatvoru, prikazan kao neprijatelj države.

Što vlada namjerava

Politikolog Tas smatra da turska vlada pokušava da nametne društvu stil života prema viziji stranke predsjednika Erdogana. Serije koje odstupaju od ove norme suočavaju se s mjerama, kaznama i pritiscima da bi ih ućutkali.

Serije su posljednjih godina postale svojevrsni ventil za društvenu kritiku. Poruke su skrivene u likovima i radnji. Od uspjeha opozicije na lokalnim izborima prije godinu, ovaj trend postaje sve izraženiji, zaključuje Tas.