Sara Judit Hofman  [ DW ]

05. 10. 2024. 11:49

Muzika je prestala u 6:29

U posljednjih nekoliko mjeseci mnogo je putovao po svijetu. U septembru je bio u Sjedinjenim Državama, u avgustu je puštao muziku u Brazilu, a ubrzo nakon toga odletio je u Berlin.

Nedavno je objavio novu pjesmu pod nazivom „Cyber Fever“, koja slavi „magični svijet“, kako najavljuje računarski glas. Svijet koji je šareniji, ljepši i veseliji od stvarnosti.

Kada Artifeks – to je njegov umjetnički pseudonim – nastupa, igra na bini, podiže atmosferu i skače uz ritmove. Da ne znate šta je preživio prije godinu, ne biste mogli naslutiti tu priču. Međutim, njegove oči su svjedočile stvarima koje je teško svariti.

Jarin Ilovic je preživio teroristički napad na muzički festival Supernova u Izraelu 7. oktobra prošle godine. On je bio posljednji disk-džokej koji je puštao muziku na festivalu. Di-džej koji je ujutru, tokom napada Hamasa, prvo natjerao masu da igra, a zatim naglo zaustavio muziku.

Kada smo ga sreli u Berlinu, djelovao je nervozno. Kaže da je dao vrlo malo intervjua do sada, i to samo u Izraelu.

Ali, nada se da će mu razgovor na engleskom pomoći da stvori distancu kako bi ispričao šta se dogodilo 7. oktobra, a da ne mora ponovo da proživljava sve brutalne detalje.

Magični svijet – pet kilometara od Gaze

„Bio je još mrak“, prisjeća se trenutka kada je počeo da pušta muziku u 5:35 ujutru. Za Ilovica savršeno vrijeme. Nedugo nakon toga, polako je počelo da sviće, i nebo je iz minuta u minut postajalo svjetlije.

„To je poseban trenutak na psihodeličnoj trans žurci“, kaže Ilovic. U pitanju je brza plesna muzika sa sferičnim zvucima. „Ta promjena iz tame u svjetlost. Ima nešto tajanstveno u tome. Prvi put se zaista međusobno ugledamo. Prepoznaješ osmijeh na licima ljudi na plesnom podijumu. Stvara se posebna energija, to je ispunjavajući trenutak.“

Više od tri hiljade posjetilaca slavilo je tog jutra u pustinjskom pejzažu uz psihodelične ritmove. Iznad plesnog podijuma bilo je razapeto šareno šatorsko platno, teren je bio umjetnički dekorisan, a mnogi posjetioci su bili fantastično našminkani, nosili upečatljiv nakit uz svoje tetovaže, a neki su konzumirali droge „koje proširuju svijest“.

Festival je trebalo da izgleda poput magičnog svijeta, alternativne stvarnosti, čak i tada. Lokacija je bila samo pet kilometara od granične ograde sa Pojasom Gaze.

Jarin Ilovic nije primijetio prve rakete koje su nekoliko minuta prije pola sedam ispaljene iz Gaze prema Izraelu. Nije ni reagovao kada su neki posjetioci primijetili paraglajdere koji su dolazili iz pravca Gaze. On se koncentrisao samo na muziku, na pravi ritam.

„Kao di-džej, pun si adrenalina, i jedino što osjećaš je kako masa igra uz tvoju muziku.“

„Crveni alarm“ u 6:29

Zatim mu je jedan od producenata festivala prišao s leđa i šapnuo mu u uho: „Isključi muziku!“ „Pitao sam: Da isključim muziku? A on je rekao: 'Da, isključi muziku. Imamo Crveni alarm.'“

U 6:29, Artifeks je isključio muziku. Tišina. I masa je počela da negoduje. „Crveni alarm, Crveni alarm!“, vikao je producent na plesnom podijumu.

Ova scena je zabilježena na video snimcima. Ilovic se prisjeća: iako nije bilo gotovo nikakve zaštite u pustinji, isprva nije izbila panika. U Izraelu je svaki stanovnik već doživio raketnu uzbunu. Međutim, ubrzo su uslijedile stotine raketa.

U pozadini, on se pobrinuo za njemačku prijateljicu koja je, za razliku od većine Izraelaca, doživjela napad panike. Pomogao je njoj i drugima koji su htjeli da pobjegnu automobilom – a on je ostao na festivalskom terenu, čak i kad su ga prijatelji zvali i rekli da su pucali na njih na putu. „Mislio sam: 'Ovdje su čuvari.' Osjećao sam se sigurno.“

Oko sedam sati ujutru teroristi Hamasa i drugih militantno-islamističkih grupa stigli su na teren festivala Nova. Ilovic je tada, kao i mnogi drugi, pokušao da pronađe sklonište kod automobila, ali je već vladala panika na parkingu: automobili su se zaglavili na izlazu, a putevi su bili blokirani.

Pucnji su se čuli iz blizine. Stotine ljudi je bježalo na susjedno polje, uključujući Ilovica i njegove prijatelje. „Pucali su na nas, ljudi su pogođeni i ostajali su da leže, neki su padali od straha, drugi jer su bili pijani“, prisjeća se.

Prijateljica koja je trčala s njim za život počela je da povraća, a on ju je vukao dalje, govoreći joj da ne gleda unazad.

Tog 7. oktobra, militantno-islamistički teroristi iz Pojasa Gaze ubili su više od 360 posjetilaca festivala Nova, 44 osobe su otete i odvedene kao taoci u Gazu, a mnogi su povrijeđeni.

Ukupno je u napadu Hamasa na Izrael ubijeno oko 1.200 ljudi, a 251 osoba je odvedena kao talac u Gazu.

Jarin Ilovic je preživio. Uspjelo mu je da sa nekoliko prijatelja da stigne do obližnjeg kibuca Reim, gdje je nekoliko policajaca pokušavalo da odbije napadače.

Satima se krio ispod policijskog vozila, slušajući policijske radio frekvencije o tome kako se ljudi ubijaju posvuda, kako policajci mole za svoje živote i neprestano očajnički zovu: „Gdje je vojska?“ „To je bilo najgore“, kaže on o zvuku iz voki-tokija. „Čuješ: 'Ubili su nas.'“

Ipak, policajci su uspjeli da prebace Ilovica i još nekoliko ljudi do Ofakima, vožnja od 15 minuta. „Bilo je apokaliptično“, prisjeća se puta, „svuda izgoreli automobili i leševi na cesti, okolo ništa osim pustinje i mrtvih tijela.“

Ipak, ni u Ofakimu nije bilo mira. Tek ujutru 8. oktobra on i troje njegovih prijatelja bili su na sigurnom.

„Ponovo ćemo igrati“

U prvim mjesecima nakon napada, kaže Ilovic, išao je na psihoterapiju svakog dana. Ipak, najbolja terapija za njega je muzika. Muzika je njegov „siguran prostor“. Mjesto gdje se osjeća sigurnim i srećnim. Još uvijek.

Slogan „We will dance again“ („Ponovo ćemo igrati“) su osmislili preživjeli iz ovog masakra. To je čin prkosa, otpora, koji znači: Nećemo se predati. Nećemo dozvoliti da nam oduzmu vjeru u magični, drugačiji svijet.

Ipak, to ne uspijeva svima. U nedjeljama i mjesecima nakon 7. oktobra, dokumentovani su brojni izvještaji o seksualnom nasilju, silovanjima i drugim brutalnostima tokom terorističkog napada na festival Nova.

Preživjeli izvještavaju o teškim depresijama, o tome kako ne mogu nastaviti sa svojim životima. Izraelski terapeuti govore o brojnim samoubistvima.

Di-džej Artifeks je u proteklim nedjeljama često nastupao za „Tribe of Nova“, zajednicu fanova Supernova partija, koja sada predstavlja zajednicu preživjelih. Okupljaju se redovno nakon 7. oktobra, kako bi tugovali, razgovarali i zajedno liječili tijelo i um kroz jogu, meditaciju i muziku.

U duhu psytrance filozofije, koja je nastala iz hipi-pokreta na goa festivalima. Mnogi fanovi opisuju „Novu“ kao zajednicu ljubavi.

On pušta muziku do kraja

Ilovic, koji se svjesno drži podalje od većine demonstracija protiv izraelske vlade, iako jasno daje do znanja koliko malo cijeni trenutnu izraelsku vladu, sada pušta muziku za Nova zajednicu.

Pušta tačno onaj set koji je prekinuo u 6:29 sati 7. oktobra. „Za mnoge je to važno, da čuju kako završavam set, a ne prekidam ga usred haosa. Kažu mi, kada me slušaju bez zvuka raketa, mogu naći kraj tom iskustvu.“

Sada pušta muziku do kraja, onako kako je trebalo da završi, u nekoj drugačijoj stvarnosti.