Šrinivas Mazumdaru  [ DW ]

07. 08. 2024. 13:49

Bangladeš: Junus postaje šef privremene vlade

Nakon ostavke autoritarne premijerke Šeik Hasine, dobitnik Nobelove nagrade za mir Muhamad Junus predvodiće privremenu vladu u Bangladešu. Izumitelj mikrokredita ostaće na dužnosti do novih izbora, potvrdio je kabinet predsjednika Mohameda Šahabudina.

Junusova portparolka rekla je za radio Bi-Bi-Si da je 84-godišnjak spreman da privremeno preuzme službene dužnosti. Odluka u korist Junusa donesena je na sastanku predsjednika s predstavnicima demonstranata i vojske.

Ljudi koji su učestvovali u masovnim protestima predložili su Junusa za šefa privremene vlade. „Vjerujemo u dr Junusa“, napisao je na Fejsbuku Asif Mahmud, vođa studenatskih protesta. Predsjednik Šahabudin je zagarantovao da će privremena vlada biti formirana „što je prije moguće“, rekao je drugi studentski vođa Nahid Islam nakon sastanka s predsjednikom.

Ko je Muhamad Junus?

Muhamad Junus je bengalski preduzetnik, bankar, ekonomista i istaknuti predstavnik civilnog društva.

Rođen je 1940. u Čitagongu, gradu u jugoistočnom Bangladešu. Kasnije je doktorirao ekonomiju na privatnom univerzitetu Vanderbilt u američkoj državi Tenesi, da bi se 1972, godinu nakon proglašenja nezavisnosti Bangladeša, vratio se u svoj rodni grad i postao direktor odjeljenja ekonomije za ruralna područja na univerzitetu Čitagong.

Nakon što je 1974. uvidio koliko su strašne posljedice gladi u ruralnom Bangladešu, kada su umrle na hiljade ljudi, počeo je da daje male kredite siromašnima. Godine 1983. osnovao je Gramin-banku.

Ta finansijska institucija kasnije je napravila pionirski posao u dodjeli mikrokredita s kojima su osiromašeni ljudi, posebno žene, mogli da obezbijede ekonomsku egzistenciju. Druge zemlje su prihvatile njegov koncept u borbi protiv siromaštva.

Junus i banka Gramin dobili su Nobelovu nagradu za mir 2006, a Junus je otada međunarodno poznat kao „bankar najsiromašnijih među siromašnima“. Godine 2009. nagrađen je i američkom predsjedničkom medaljom slobode, najvišim civilnim odlikovanjem u SAD.

„Siromaštvo je bilo svuda oko mene, nisam mogao da okrećem glavu od toga“, izjavio je Junus kada je 1974. primao Nobelovu nagradu. „Bilo mi je teško da na univerzitetu predajem elegantne ekonomske teorije, htio sam da učinim nešto kako bih pomogao ljudima oko sebe“, rekao je.

Političko opredjeljenje

Početkom 2007. Junus je najavio da osniva stranku pod nazivom „Snaga naroda“ (Nagarik Shakti). Rekao je da nema šanse da ostane izvan politike. Međutim, nekoliko nedjelja nakon toga, odustao je od te ideje.

Šeik Hasina, koja je izabrana za premijerku Bangladeša 2009, postala je Junusov kritičar. Njena vlada pokrenula je čitav niz istraga protiv njega i njegovih firmi.

Hasina je Junusa nazvala „krvopijom“ i optuživala ga da je koristio nasilje i druga sredstva za naplatu dugova od siromašnih seoskih žena.

Nakon regulatorne revizije Gramin-banke 2011. Junus je otpušten sa dužnosti generalnog direktora zbog navodnog kršenja vladinih pravila o odlasku u penziju. Junus je tada imao 71 godinu.

Žrtva klevetničke kampanje?

Godine 2013. Junus je morao da se pojavi na sudu. Optužen je da je primao novac bez odobrenja vlade. Taj novac je, između ostalog, poticao od Nobelove nagrade i od honorara za jednu od njegovih knjiga.

Početkom 2024. osuđen je na šest mjeseci zatvora zbog kršenja zakona o radu. U junu je protiv njega i još 13 službenika njegove telekomunikacione tvrtke Gramin-Telekom podignuta još jedna optužnica za korupciju.

Prema državnom tužilaštvu, navodno su pronevjerili dva miliona eura. Junus se izjasnio da nije kriv i brani se sa slobode.

Za Junusove pristalice optužbe su politički motivisane. Junus je, prema njihovom mišljenju, bio na meti pravosuđa zbog svojih prethodnih političkih ambicija i hladnog odnosa s premijerkom Hasinom.

„Junus je bio izložen klevetničkoj kampanji i pokušaju ubistva od strane najviših političkih djelova vlade i vladajuće stranke Avami liga posljednjih dvanaest godina. Oni čvrsto u svojim rukama drže pravosuđe“, rekao je početkom godine u razgovoru za DW Asif Nzrul, profesor prava na univerzitetu u Daki.

*ovaj članak je najprije objavljen na engleskom, a adaptiran je sa njemačkog jezika