Benjamin Najt  [ DW ]

05. 08. 2024. 10:33

Beskonačno čekanje na njemačko državljanstvo

Marija Zadnjepranec zavoljela je Njemačku čim je stigla u ovu zemlju. Ruska programerka došla je u njemačku saveznu pokrajinu Sjevernu Rajnu Vestfaliju prije deset godina da studira. Bila je zadivljena onim što je zatekla - slobodama, javnim uslugama, mogućnostima obrazovanja. Sada se, zbog četvorogodišnje borbe sa berlinskom birokratijom, osjeća kao "građanka drugog reda".

“Došla sam u Njemačku sa veoma naivnom idejom o tome kako je živjeti ovdje”, rekla je za DW. "Mislila sam da je to fer mjesto. Očekivala sam da država ljude tretira ravnopravno, a ovo iskustvo mi je dalo drugačiju poruku", kaže ona.

U svojim prvim godinama boravka u Njemačkoj dala je sve od sebe da se integriše: naučila je njemački što je brže mogla, pronašla dobro plaćen posao u modernom sektoru za koji su Njemačkoj potrebni radnici napustila Sjevernu Rajnu Vestfaliju i nastanila se u glavnom gradu Njemačke - Berlinu. Godine 2020. predala je sve potrebne dokumente za prijem u državljanstvo. Učinila je to u berlinskom okrugu Pankov — a zatim ništa nije čula o svom zahtjevu, mjesecima, a zatim i godinama.

Njena elektronska pisma vlastima su bila ignorisana, pa se posavetovala sa advokatom, koji je predložio tužbu protiv Ureda za strance u okrugu Pankov. Ona to, međutim, nije željela, te je u jesen 2022. pribjegla slanju faks-poruka na sve službene brojeve koje je pronašla, kako bi skrenula pažnju na svoj slučaj. Ured za strance je kao odgovor zatražio dodatne dokumente, koje je ona poslala, ali opet nije bilo odgovora.

“Kako sam ja shvatila stvari u cijeloj ovoj priči o državljanstvu bilo je: ja radim svoj dio, zaposlena sam, doprinosim, učim jezik, integrišem se i onda ću nakon određenog vremena dobiti državljanstvo”, kaže ona. "Osjećala sam se kao da sam učinila sve te stvari, ali taj dio dogovora jednostavno se nije događao", dodaje ona.

Njemačka birokratija uopšte nije „njemačka"

Marija Zadnjepranec nije usamljen slučaj. Na društvenim mrežama su formirane grupe gdje kvalifikovani radnici i migranti koji doprinose njemačkom društvu ispoljavaju nezadovoljstvo zbog birokratije. Neki su organizovali protest krajem juna pozivajući na "poštenu i transparentnu obradu zahtjeva za državljanstvo". Mnogi su počeli osjećati da im jedino pravni postupak može pomoći i to podnošenjem takozvane „Tužbe zbog nepostupanja" protiv imigracionih vlasti. Žalba zbog nepostupanja može se podnijeti u Njemačkoj ako služba nije odgovorila na zahtjev šest mjeseci od dana kada je primila sve potrebne dokumente.

Jedan od onih koji je pribjegao toj mjeri je Pakistanac Imran Ahmed. On je zatražio da mu se u ovom tekstu promijeni ime iz straha da ne dovede u pitanje njegov slučaj u berlinskoj službi za imigraciju i državljanstvo: "Do sada sam izgubio povjerenje u poštenje vlasti i strahujem da ću biti kažnjen zbog dijeljenja svoje priče", rekao je on za DW.

Ahmed je po zanimanju softverski inženjer. U Njemačkoj je sa suprugom i malim sinom. Svoju molbu je podnio prije tri godine, nakon što je u Njemačkoj proveo osam godina, odbranio magistarski rad u Darmštatu i našao dobar posao. Nije dobio nikakav odgovor 18 mjeseci, nakon čega je od njega zatraženo da dostavi nove kopije istih dokumenata. "Od tada - blackout", kaže on.

"Oduvijek sam želio da dođem u Njemačku - navike Njemaca uvek su bile nešto s čime sam mogao da se poistovijetim: doći na vrijeme, govoriti stvari na jednostavan način, biti organizovan", kaže on. "Ali njemačka birokratija uopšte nije njemačka. Na mom radnom mjestu i svugde drugde bio sam okružen njemačkom tačnošću i organizovanošću, ali kad god imate posla s birokratijom, čini vam se da dolazi iz neke zemlje Trećeg svijeta."

Frustriran i pod stresom zbog dugog čekanja (kaže da je zbog toga imao zdravstvenih problema), Ahmed je u januaru ove godine pisao nekolicini članova berlinskog državnog parlamenta sa pitanjem kako se tačno obrađuju zahtjevi nakon reorganizacije nadležnih vlasti.

Vlasti u Berlinu ove su godine pojednostavile proces izdavanja državljanstva prebacivanjem administracije s 12 opštinskih vlasti na centralizovani Ured za useljeništvo i državljanstvo (LEA). Ovo tijelo takođe je zamijenilo raniji obavezni lični razgovor prek injterneta "brzom provjerom", kako bi se utvrdilo ispunjava li podnosilac zahtjeva relevantne uslove u pogledu prihoda, dužine boravka i poznavanja jezika.

Laura Nojgebauer iz stranke Zelenih je kao jedina odgovorila Ahmedu. Njena stranka, koja je u Berlinu u opoziciji, podnijela je službeni zahtjev za dobijanje informacije o ovom slučaju. U odgovoru je navedeno da je za nadležnu službu "gotovo nemoguće" da obrađuje zahtjeve hronološki, jer je primala zahtjeve od opština u grupama u kojima datum prijave nije zabejležen. "Ovo je za mene bilo zastrašujuće", kaže Ahmed.

Brdo starih zahtjeva

Portparol LEA rekao je da razumije ove frustracije, ali je rekao da "mnogi korisnici ne razumiju" da je ovoj službi ostavljeno brdo od 40.000 starih zahtjeva nakon reorganizacije u januaru. Najstariji od njih, rekao je portparol, datira iz 2005. godine. "Oni, razumljivo, vide samo svoje individualno vrijeme čekanja i želju za dobijanjem državljanstva i s pravom to stavljaju u prvi plan", rekao je on.

On je takođe rekao da bi zapravo bilo neefikasnije prvo obraditi najstarije prijave, jer mnoge od njih možda nisu potpune. „Radimo na brdu posla s više strana kako bismo što brže primili u državljanstvo što više ljudi", rekao je on.

Adam (ime promijenjeno), iz Egipta, pretpostavlja da su oni koji su podnijeli zahtjev za državljanstvo prije ove godine u nepovoljnom položaju. I on je ispunio sve potrebne uslove: stalan prihod (radi kao inženjer za veliku njemačku kompaniju), dobro govori njemački, dovoljno dugo boravi u Njemačkoj. Nakon što je čekao više od dvije godine na odgovor, državljanstvo je dobio ranije ove godine - tek nakon podnošenja tužbe.

Međutim, zahtjevi za državljanstvo za njegovu suprugu i troje djece, od kojih je dvoje rođeno u Njemačkoj, sada su zaglavljeni negdje u gomili zahtjeva u LEA. On je zato podnio više tužbi u njihovo ime, što ga, kako kaže, košta više od 3000 evra. "Postoje ljudi koji su podnijeli zahtjeve putem interneta koji to dobiju za dva ili tri mjeseca, a ljudi koji su podnijeli zahtjeve offline bivaju ignorisani", kaže on.

Ubrzavanje stope izdavanja

Berlinska ministarka unutrašnjih poslova Iris Špranger rekla je da ova savezna zemlja ima za cilj da udvostruči broj izdatih državljanstava godišnje na 20.000. U LEA kažu da su na putu da postignu taj cilj za 2024, ali moraju da riješe 40.000 starih zahtjeva.

"Ovo je veliki izazov, ne samo zato što se broj zahtjeva značajno povećao otkako je reforma Zakona o državljanstvu stupila na snagu", rekao je portparol u pisanom odgovoru za DW.

Marija Zadnjepranec nije impresionirana. "Te prijave nisu pale s neba", kaže ona. "Zašto je došlo do ovih 40.000 prijava? Ko je odgovoran?", pita ona komentarišući zaostatak od 40.000 nagomilanih zahtjeva.

I stvari će se vjerovatno usporiti prije nego što budu ubrzane, ne samo zato što Zakon o državljanstvu, donijet u junu, sadrži olakšice. Prema informacijama iz LEA, Berlin trenutno prima u prosjeku 133 nova zahtjeva za državljanstvo svaki dan, a primao ih je preko 25.000 godišnje do sredine jula. Ako se ta stopa nastavi, vlasti mogu očekivati da će primiti više od 48.000 novih zahtjeva u 2024.

Uprkos tome, službenik lokalnih vlasti Vibke Gram rekao je za list Berliner Morgenpost da je cilj da obrada zahtjeva sada traje šest mjeseci. To se čini beznadno ambicioznim za Zadnjepranecovu, koja ne razumije zašto više ljudi ne dovodi u pitanje transparentnost i efikasnost sistema. "Samo strahujem da ću čekati još pet godina da neko dotakne moj slučaj", kaže ona. I ona sada nakon svega ipak želi da pokrene pravni postupak.