Dragan Maksimović  [ DW ]

21. 11. 2023. 12:43

BiH, 28 godina poslije Dejtona: „Društvo koje živi ispod leda“

Gotovo tri decenije nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma u Bosnu i Hercegovinu doputovao je generalni sekretar NATO Jens Stoltenberg. Došao je s porukom koja najbolje govori o funkcionalnosti sporazuma koji je potpisan prije 28 godina.

„Razgovarali smo o bezbjednosnoj situaciji u vašoj zemlji i regionu. Saveznici snažno podržavaju suverenitet i teritorijalni integritet vaše zemlje. Zabrinuti smo zbog secesionističke retorike, kao i zbog spoljnog uticaja, posebno Rusije“, rekao je Stoltenberg, čija se posjeta zemljama Zapadnog Balkana poklopila s tim važnim datumom.

-pročitajte još: Reforma Dejtona ili beskrajna agonija

U američkoj vojnoj bazi Rajt Peterson u blizini gradića Dejtona, prije 28 godina parafiran je sporazum koji je zaustavio rat, ali i donio ogromne probleme za zemlju i tri decenije nakon toga. Tolike, da prvi čovek NATO, ali i svi ostali međunarodni zvaničnici, i dalje tokom svake posjete ponavljaju da „podržavaju suverenitet i teritorijalni integritet BiH“, iako je zemlja međunarodno priznata prije 30 godina.

Nefunkcionalni raj

Bez obzira o kojem etničkom taboru u BiH da se radi, manje-više svi su na stanovištu da trenutno uređenje zemlje stvara blokade, samo je razlika u tome da li su te blokade namjerno izazvane ili su zaista produkt Ustava BiH koji je dio Dejtonskog mirovnog sporazuma.

„Postoji stereotip da je za sve naše muke kriv Dejtonski sporazum. U njemu se mogu naći mnoge manjkavosti, ali i sa najboljim rješenjima nećete se pomjeriti s mjesta ako nemate ljude i političare koji sami žele svojim radom da pomognu državi“, kaže univerzitetski profesor iz Mostara Slavo Kukić. Dodaje ujedno i da u BiH postoje samo etnonacionalističke grupacije kojima ne trebaju rješenja, već status kvo.

Za takav izbor ne može se kriviti međunarodna zajednica. U neformalnim krugovima često se može čuti da i njima odgovara „stanje nedovršenog rata“, kako bi mogli da djeluju u nekom pravcu ukoliko im to bude u interesu. Za ovakvu BiH krivi su građani koji biraju vlast onakvu kakvu žele, kaže Kukić. Zato je licemjerno, dodaje, kriviti bilo koga drugog, uključujući i sam Dejtonski sporazum.

„Čak i hipotetički da pretpostavimo da je u Dejtonu dogovorena unitarna BiH, samo sa dva nivoa vlasti, ništa drugačije ne bi bilo, jer bi isti ovi ljudi bili na vlasti i koristili samo druge mehanizme za opstanak“, kaže Kukić.

On prebacuje krivicu na građane: „Građani su krivi što se daju izmanipulisati već 28 godina i prevoditi preko vode kao najobičnija stoka“, zaključuje Kukić.

-pročitajte još: Dodik, Izetbegović, Čović: nedodirljivi trojac

Zamrznuto društvo

U vojnoj bazi, zajedno s tadašnjim predsjednikom BiH Alijom Izetbegovićem, svoj potpis na sporazum stavili su i tadašnji predsjednici Srbije Slobodan Milošević i Hrvatske Franjo Tuđman. Otada do danas stvorio se narativ da su te dvije zemlje garanti Dejtonskog sporazuma, iako su samo potpisnici. Garanti su samo za dio sporazuma koji se odnosi na održavanje mira, traženje nestalih lica i prisustvo međunarodnih snaga.

Analitičar iz Beograda Dušan Janjić kaže da je Dejton ispunio svoju misiju u smislu zaustavljanja rata, ali ne i onaj drugi dio – stvaranje demokratskih institucija i izgradnju mira. Umjesto toga, međunarodna zajednica uspostavila je svoju kontrolu nad BiH koju vodi Evropska unija i Amerika, koji su se smjenjivali na tom planu.

„To više nije ni status kvo, ni zamrznut konflikt. To je zamrznuto društvo kojem se ne dozvoljava da živi. Oni žive ispod leda, a led održavaju provjereni partneri međunarodne zajednice koji su na vlasti svih ovih godina u BiH“, kaže Janjić.

„Vi kada pomiješate sve te sastojke od kojih se sastoji uređenje BiH, to jelo ne može da se jede. Kantoni, nakaradni federalizam... A jedino čega nema jeste efikasna vlast ni na nivou kantona, ni na nivou države“, kaže Janjić. Navodi i da su rješenja međunarodne zajednice zastarjela, a nema ni političke volje unutar BiH za bilo kakav napredak.

Ni Dejtonskog sporazuma, ni zajedničkog praznika

„Bosni i Hercegovini je potrebno ono što je predlagano deset godina nakon rata – novo ustavno uređenje. Amerikanci, koji su intenzivirali pregovore prije tri godine, nijesu mogli ni Izborni zakon da završe. Jedina opcija je da se uz mukotrpan rad domaćih političara, civilnog društva, a i političara u Srbiji i Hrvatskoj, dođe do nove teritorijalne organizacija BiH“, zaključuje Janjić, ističući kao najveći problem nefunkcionalnost kantona, ali i centralizaciju Republike Srpske.

Prema Dejtonskom sporazumu, koji je zvanično potpisan u Parizu 14. decembra iste godine, Bosna i Hercegovina sastoji se od dva entiteta, Republike Srpske i Federacije BiH, kao i distrikta Brčko. Kuriozitet je to da je su potpisani samo Aneksi na engleskom jeziku i da je originalni primjerak izgubljen, što je otkriveno 2008. godine.

Čak ni obilježavanje tog dana ne tretira se isto u dva entiteta, jer je samo u RS to praznik i neradni dan, za razliku od Federacije BiH gdje se Dan državnosti obilježava nekoliko dana kasnije, 25. novembra. Kao i sve ostalo, ni pitanje državnog zakona o praznicima nikada nije dogovoreno.

Profesor iz Banjaluke, stručnjak za međunarodne odnose, Miloš Šolaja, ukazuje da je Dejton projektovan tako da se nakon rata uspostavi funkcionalna država, bez stranog prisustva. Međutim, očigledno je, kaže, da ni koncepti u međunarodnoj zajednici nijesu bili jedinstveni, pa su svi faktori nastavili i dalje da funkcionišu.

„Prema tome, to se može proglasiti potpunim neuspjehom međunarodne zajednice, počev od procjene, pa do realizacije. I sada imamo potpuni nedostatak koncepta, i Bosnu i Hercegovinu koja besciljno luta u improvizacijama“, kaže Šolaja, ističući da je jedini način – domaći dogovor.

„Da se konstitutivni elementi u BiH sami i bez odlučivanja međunarodne zajednice dogovore o načinu i budućnosti funkcionisanja BiH. Tako da bi u tom slučaju mogli da govorimo o funkcionalnoj državi. Sve ostalo je lebdenje u vakumu“, zaključuje Šolaja.

Dejton 2

Međunarodna zajednica je 2009. ponovo pokušala da pokrene priču o ustavnim promjenama, okupivši tadašnje lidere najvećih partija u vojnu bazu Butmir u Sarajevu – predsjednika SNSD Milorada Dodika, Demokratske partije Dragana Čavića i PDP Mladena Ivanića, Stranke za BiH Harisa Silajdžića, SDA Sulejmana Tihića, SDP BiH Zlatka Lagumdžiju, HDZ BiH Dragana Čovića i HDZ 1990 Božu Ljubića.

Na stolu je bio američko-evropski paket ustavnih promjena koji je, između ostalog, predviđao jačanje uloge Parlamenta BiH i Savjeta ministara, kao i uspostavljanje funkcije predsjednika BiH s dva zamjenika, umjesto sadašnjeg tročlanog Predsjedništva. Predlog je za srpsku stranu bio neprihvatljiv, jer je, kako su rekli, predviđao centralizaciju BiH. Pa i danas sam koncept „raspakivanja Dejtona“ nije prihvatljiv političarima iz RS. Iako je tada rečeno da će se pregovori nastaviti, to se u tom obliku nikada nije desilo.

Original Dejtonskog mirovnog sporazuma sastoji se od 11 aneksa, koji su njegov sastavni dio. Aneks 4 ujedno je i Ustav BiH kojim se potvrđuje suverenitet i teritorijalni integritet BiH, s dva entiteta i distriktom. Ostali aneksi definišu mirovna rješenja, međuentitetsku graničnu liniju, izbore, arbitražu, ljudska prava, izbjegla i raseljena lica, očuvanje nacionalnih spomenika, civilno sprovođenje sporazuma, međunarodne policijske snage, kao i osnivanje javnih preduzeća u BiH.

Pratite nas i na Fejsbuku, preko Tvitera, na Jutjubu, kao i na našem nalogu na Instagramu.