Burak Unveren  [ DW ]

26. 04. 2023. 08:27

Zašto njemački Turci glasaju za Erdogana?

Novog predsjednika i novi parlament 14. maja biraće ne samo Turci u Turskoj, već i turski državljani u čitavom svijetu, pa tako i u Njemačkoj, gdje živi najveća turska zajednica van matične zemlje. Prema zvaničnim podacima Savezne službe za migraciju i izbjeglice, u Njemačkoj je prije pet godina živjelo 2,8 miliona stanovnika s turskom migrantskom pozadinom. Oko polovina njih još uvijek ima tursko državljanstvo.

Već od 27. aprila, pa sve do 9. maja oni mogu da daju svoj glas u jednom od 14 turskih diplomatskih predstavništava u Njemačkoj. Generalni konzul Turhan Kaja u razgovoru za DW kaže da ne može još da govori o detaljima izbornog procesa, jer proces odobravanja njemačkih vlasti još traje.

Na ovim izborima bi dugogodišnji vlastodržac Redžep Tajip Erdogan mogao i da izgubi. Njegov suparnik je Kemal Kiličdaroglu, političar kemalističko-sekularne Republikanske narodne partije (CHP), koji uživa podršku širokog spektra politike i društva.

Erdoganova jaka baza u Njemačkoj

Ali, kad su u pitanju glasovi njemačkih Turaka, Erdogan i njegova stranka Partija pravde i razvoja (AKP) mogu da računaju s jasnom pobjedom.

Metin Sirin već 43 godine živi u Kelnu. Četiri decenije je radio u Fordovoj fabrici i bio aktivan član sindikata. On je i ranije glasao za Erdogana, a to, kako kaže za DW, namjerava i sada da uradi: „Proteklih 20 godina su moje simpatije za AKP postale sve veće.“

„Ljudi turskog porijekla u Njemačkoj većinom svoj glas daju Erdoganu. To je realnost“, objašnjava Junus Ulusoj iz Centra za turske studije i istraživanja integracije (ZfTI) pri Univerzitetu Duisburg-Esen. On kao primjer navodi da je za Erdogana na predsjedničkim izborima 2018. godine glasalo 64,8 odsto njemačkih Turaka, dok je u samoj Turskoj za njega glas dalo 52,6 procenata glasača.

Ipak, nije kompletna turska dijaspora tako jasno za Erdogana. On je tako je na istim tim izborima 2018. u SAD osvojio samo 17 odsto tamošnjih glasova, u Velikoj Britaniji 21 procenat, u Iranu 35, i Kataru 29 odsto.

Njemačko-tursko izborno balansiranje

To kako njemački Turci glasaju u samoj Njemačkoj nailazi na kritike. Mnogi se pitaju kako oni mogu u Njemačkoj da glasaju za socijaldemokrate i Zelene, a u Turskoj za islamsko-konzervativnu AKP?

Za Metina Sirina to je sasvim racionalna izborna odluka. Kaže da je to čak i znak koji pokazuje koliko su konzervativni turski birači u Njemačkoj otvoreni za promjene i koliko su malo fanatični: „naravno da ljudi biraju onu stranku koja zastupa njihove interese. Na to bi trebalo gledati pozitivno.“

Politički analitičari to vide slično: „Naravno da i kao stranac gledate koja vam je stranka bliska. Ranije je bilo pitanje: CDU ili SPD? Tada su Turci u Njemačkoj uglavnom bili radnici pa su im socijaldemokrate sa svojom međunarodnom orijentacijom bili bliži od konzervativnih demohrišćana“, ocjenjuje Ulusoj.

-pročitajte još: Turska: 100 godina demokratije sa usponima i padovima

Fascinacija Turskom

Prvi Turci koji su kao gastarbajteri došli u Njemačku šezdesetih godina prošlog vijeka, uglavnom iz ruralno-konzervativne Anadolije. „Kad se ljudi odnekud isele, oni ipak i dalje razvijaju vrijednosti koje su ponijeli sa sobom. Njihova konzervativno-religijska shvatanja se upravo u dijaspori dodatno konzerviraju“, objašnjava Ulusoj.

Važan faktor za odluku Sirina da glasa za AKP jeste „razvoj Turske pod Erdoganovim rukovodstvom“. Kako ističe, „razvoj njegove domovine u toliko različitih područja“, zdravstva, saobraćaja, obrane, čini ga „veoma srećnim“.

On čak Tursku poredi s nekadašnjom Njemačkom: „Kada smo došli ovdje, bili smo fascinirani Njemačkom. Državne službe, bolnice i auto-putevi su zaista bili za divljenje. Stalno nam je bilo žao što u Turskoj nijesmo mogli da vidimo ništa slično. U proteklih 20 godina, međutim, vidimo da su naše bolnice i auto-putevi na svjetskom nivou.“

I konzularne usluge, kao i prava Turaka u dijaspori, znatno su se poboljšali za vrijeme Erdogana, kaže Sirin, a navodi i primjer služenja vojnog roka što može da se „otkupi“: „Ranije ste morali da plate mnogo, ali opet da idete u vojsku. Danas više ne morate u vojsku, a plaćate mnogo manje. To je veliko dostignuće za koje možemo da zahvalimo AKP. Zbog toga imaju moju podršku.“ Osim toga, kaže, turski državljani od 2014. mogu da izađu na izbore u diplomatskim predstavništvima Turske u inostranstvu, što ranije nije bilo moguće.

Nikog ne interesuje kako glasaju Italijani

Mnogi Njemci uopšte i ne pokušavaju da razumiju izbornu odluku konzervativnih njemačkih Turaka, ukazuje Ulusoj. To njihovo izborno ponašanje može se „ideološki ocjenjivati ili ocrniti“, ali se može i pokušati da se razumije zašto tako glasaju. Uz to, prema njegovim riječima, tu je i usredsređenost njemačke javnosti na tursku zajednicu.

Pritom oni nijesu jedini stranci koji žive u Njemačkoj, ističe Ulusoj, podsjećajući da postoji i velika italijanska zajednica s pravom glasa: „U Italiji je na vlast došla desno-populistička vlada, ali niko u njemačkoj javnosti ne zna kako su Italijani u Njemačkoj glasali. Nikoga to nije interesovalo.“

Erdogan, čini se, puni onu prazninu koju kod njemačkih Turaka ostavlja njemačka država. Njemačkoj politici je, kaže Ulusoj, još uvijek „teško da prizna te ljude i da im kaže: ’Vi ste dio ove zemlje, nezavisno od da li ste osnivač Bajonteka ili ste možda neki od onih mladića koji su za Novu godinu učestvovali u neredima. Čak i ako ste pogriješili, vi ste dio nas.’ A upravo to im kaže Erdogan: ’Gdje god da ste, koje god državljanstvo da imate, vi ste dio nas’.“

Sociološkinja Sabrina Majer ima slično mišljenje: „Erdoganu je bilo lako da se obrati dijelu ljudi turskog porijekla koji su priželjkivali da budu cijenjeni zbog tog njihovog porijekla“, kaže za DW ta profesorka na Univerzitetu u Bambergu. Zbog politike njemačke vlade kod tih Turaka nije mogao da se „razvije osjećaj da su dio njemačkog društva“. Prof. Majer podsjeća da za Turke dugo nije bilo pojednostavljen proces sticanja njemačkog državljanstva, za razliku od drugih useljeničkih grupa, na primjer iz Rusije.

Glasanje iz prkosa

„Takvi faktori dovode do toga da ljudi koji ovde žive u trećoj generaciji iz prkosa glasaju za Erdogana“, kaže Ulusoy. To potvrđuje i simpatizer AKP iz Kelna Metin Sirin.

I kakav god da bude bio ishod izbora 14. maja, Sirin će u svakom slučaju da iskoristi svoje biračko pravo i činjenicu da je politički zastupljen: „Iako 43 godine živim u Njemačkoj, ovdje ne mogu da glasam ni na lokalnim izborima. Osjećam se zato isključenim i to me rastužuje. Turska nam, međutim, daje pravo da izađemo na izbore. Ponosan sam na to što mogu i ja da odlučujem za naše građane.“

Pratite nas i na Fejsbuku, preko Tvitera, na Jutjubu, kao i na našem nalogu na Instagramu.