Sanja Tomović

Mladi odlaze: Kako Crna Gora gubi svoje najvrjednije resurse?

Crna Gora. Zemlja nevjerovatne ljepote, visokih planina i plavog mora, zemlja junaka, pjesnika i istorije ispisane krvlju onih koji su vjerovali u slobodu. Ali danas, Crna Gora je zemlja tuge, napuštenih sela i mladosti koja odlazi u tišini. Jer, ostati znači boriti se, ali borba je unaprijed izgubljena.

Portal RTCG donosi ispovijest mlade žene sa sjevera zemlje, koja svoju priču dijeli pod uslovom anonimnosti. 

Iskustvo cijele jedne generacije koja voli Crnu Goru, ali u njoj ne može da živi dostojanstveno. Njena porodica broji četvoro djece. Svi su završili fakultete, ali samo je ona ostala ovdje, još malo. Govori dva jezika, dva puta je bila u Americi, ali ovdje u zemlji koju voli najviše na svijetu, preživljava tako što radi za manje od minimalca i čisti tuđe stanove.

"Političari nas dijele i to mi nanosi najveći bol. Tako se najbolje vlada. Zavade nas po zastavama, kapama, po vjeri, partijama, a stomak me ne pita koja mi je kapa na glavi. Glad ne bira stranu. Moja sestra je zavrsila dva fakulteta, danas je u Čikagu. Nije došla 4 godine. U Americi me niko nije pitao za političku pripadnost, tamo se cijeni red, rad, i disciplina",dodaje ona.

Ova mlada djevojka je tražila posao svuda. Odlazila na stotine intervjua, ali nije problem što posla nema, već što se znanje ne prašta.

"Nema posla za one koji znaju. Čim vide da ih mogu 'ugroziti' znanjem, odbace me. Poslodavci biraju podobne, a ne sposobne . Oni koji treba da grade ovu zemlju tjeraju se iz nje dok uglavnom prednost imaju oni koji su diplomu dobili poštom. Šta se to desilo sa narodom koji je imao prvu štampariju u Evropi, pa sada štampamo samo diplome za pare? Jesmo li mi toliko loši, samo zato što smo imali toliku zeđ za znanjem? " zapitala se ona sa očima punim suza.

Posebno ju je pogodilo kada su za 8. mart političari požurili da čestitaju i podijele cvijeće i poklone onima koje rade, dok su one na Zavodu za zapošljavanje ostale nevidljive.

"Ima li iko da se zapita šta je sa nama? Da li iko misli o nama? U kojoj to evropskoj zemlji nezaposleni nemaju nikakvu priliku, niti za rad, niti za bilo kakvo pravo drugo? Pita li se iko od čega mi živimo? I žasto smo išli u školu? Ovdje nemaš ni radno mjesto, ni socijalnu sigurnost, ni nadu. Samo si broj u statistici . Razumijem da su mnogi problemi nasliđeni tokom 30 godina, ali ne mogu da razumijem da se ništa ne preduzima, samo vrijeme prolazi. I dok god se političari guraju po salama, glumeći svađe , a narod gladan gleda, ova zemlja tone sve dublje," dodaje naša sagovornica.

Njena najteža odluka možda tek dolazi. Ako ode, ostavlja roditelje. A ako ostane, ostavlja sopstvene snove.

"Otići znači ostaviti roditelje same, gledati ih kako stare izdaleka, ostati znači boriti se sa nemaštinom, nepravdom i starošću koja nam ne donosi nikakvu sigurnost, " kaze ona.

Za političare kaže da nam ništa ne daju, jer ništa i nije njihovo.

"Mi smo vas zaposlili, a ne vi nas. Vi trošite naše plate, naš novac, našu budućnost. Vi ste tu da nama služite, ne mi vama. Ne možete vječno da nas gurate u bijedu i podjele. Jednog dana, istorija će vas pamtiti ne kao vođe, već kao one koji su raselili sopsteni narod, ovdje mislim i na one prve i na ove sada," dodaje ona.

I na kraju, ona ostavlja poruku svima koji odlaze i onima koji ostaju.

"Jedno je biti državnik, a drugo političar. Dok god nas vode političari , a ne državnici, Crna Gora neće biti dom, vec peron sa kog se samo odlazi," zaključila je naša sagovornica.

Iseljavanje mladih predstavlja ozbiljan izazov za budućnost sjevernog dijela naše zemlje. Ukoliko se nešto ne preduzme izgubićemo generaciju koja bi mogla biti nosioc razvoja i prosperiteta naše države.