Tufik Softić

Andrijevica

Gašenjem "Termoventa" radnici gurnuti u socijalnu bijedu

Bivši radnici andrijevičkog "Termoventa“ tvrde da se na slučaju ovog preduzeća pokazuje kako su radnici sa sjevera Crne Gore poslednjih dvije decenije bili potpuno diskriminisani i da su tajkuni i lobiji fabričku imovinu krčmili na nezakonit način. U pitanju je bivša fabrika termoizolacione i ventilacione opreme.

Oni kažu kako je svojevremeno Elektroprivreda Crne Gore praktično “oduvala” preduzeće "Termovent“, uvodeći mu stečaj zbog duga za utrošenu stuju koji je bio manji od 25.000 eura.

“To je tragičan podatak, kada se zna da su pojedina preduzeća, poput КAP-a, radila punom parom iako su imala milionske dugove po istom osnovu”, pričaju radnici.

Prema njihovim riječima, u "Termoventu” je prilikom stečajnog postupka grubo narušen zakon, jer stečaj, kako tvrde, nije uveden čitavoj kompaniji, čije je sjedište bilo u Beogradu, već samo pogonu u Andrijevici.

“Nakon toga fabrika u Andrijevici je prodata kao tuđa imovina iako je ona, jedan kroz jedan, bila u vlasništvu beogradskog "Termoventa“.

Radnicima nijesu dodijeljene akcije, što sve zajedno govori da je fabrička imovina otuđena na nezakonit način.

"A radnici gurnuti u socijalnu bijedu i propadanje”, kažu bivši zaposleni.

Ističu da je u cijelom slučaju narušen princip jednakosti. Кažu da su uzaludno tražili da se prema njima primijene zakonske odredbe kao u nekim preduzećima u Podgorici i drugim većim gradovima.

“Nama je oduzeto elementarno pravo, a to je pravo na rad. Zato smo tražili da se izvrši prodaja fabričke imovine i da se radnicima, u skladu sa godinana radnog staža, isplate otpremnine, jednako kao radnicima КAP-a i svim privelegovanim preduzećima. Mi sebe smatramo punopravnim građanima Crne Gore. Mi nismo vanzemaljci”, ogorčeni su bivši radnici Termoventa.

Ova fabrika poslovala je u sastavu istoimene kompanije iz Beograda, a preduzeće je godinama bilo rentabilno, upošljavajući oko 160 radnika.

U februaru 2004. godine, zbog neizmirenih obaveza prema povjeriocima, uslijedilo je uvođenje stečaja.

Tri godine kasnije fabriku je za 310.000 eura kupila beogradska "Montaža“, iako je imovina andrijevičkog "Termoventa“ procjenjivana na milion i po eura.

Nakon toga, kapije ovog nekad uspješnog privrednog kolektiva, sa proizvodnim halama koje zahvataju površinu od 5,5 hiljada metara kvadratnih, bile su zatvorene.

Bivši radnici ističu da su godinama radili, dok je njihova firma uredno ispunjavala svoje poreske i druge obaveze prema državi.

“Tražili smo ukidanje diskriminatorskog odnosa prema radnicima iz sjeverne regije, jer tu žive ljudi koji nijesu u stanju da odgovore osnovnim životnim potrebama, ali to nije urodilo plodom”, dodaju oni.

Oni su zbog toga pozvali najviše državne organe da se sagledaju sudbinu njihove fabrike i ostalih privrednih kolektiva sa sjevera Crne Gore.

“Pozivamo nadležne da u praksi primijene odredbe koje se tiču jednakosti i ravnopravnosti svih građana i radnika u Crnoj Gori”, kažu bivši radnici "Termoventa".

Prema njihovim riječima pola života su proveli na Zavodu za zapošljavanje, primajući nadoknade od 33 do 97 eura.

“Ta mizerna primanja su ne samo vrijeđala naše dostojanstvo već i dovodila u pitanje biološki opstanak”, kažu oni.

U Andrijevici su, osim fabrike izolacionih materijala "Termovent“, zatvorene i sve druge fabrike.

Ova malena varoš na sjeveru Crne Gore sve do dvijehiljadite godine zapošljavala je oko 650 radnika u proizvodnji. Glavni nosioci razvoja ovog grada bili su "Soko Štark“ sa oko 250 radnika, "Termovent“ sa oko 160 zaposlenih, kožna galanterija "Polimka“ sa oko 170 zaposlenih, "Pako“ sa oko 35 radnika, "Andrimer“ sa oko 40 zaposlenih, kao i jedan broj radnika u drugim manjim proizvodnim jedinicama.

Otpuštanje velikog broja radnika pogoršalo je i onako lošu ekonomsku sliku Andrijevice. Veliki broj radnika je otišao na biro rada, a jedan dio je penizionisan pod veoma nepovoljnim uslovima uz minimalne penzije.

Ovakva situacija i smanjena ekonomska moć stanovništva dodatno je ugrozila i uslužni sektor, tako da je došlo do zatvaranja prodavnica, zanatskih radnji i smanjenja ugostiteljskih kapaciteta. Andrijevica je, tako, postala mjera za siromaštvo i bijedu.