Tufik Softić [ Portal RTCG ]

Domaći organski sokovi

Poljoprivrednici u Polimlju bez pomoći države napravili brend

U Beranama i limskoj dolini postaje pravi hit proizvodnja sokova od domaćeg organskog i neprskanog voća, koji se nerijetko mogu naći na rafovima prodavnica, a još lakše direktno kod poljoprivrednih proizvođača.

Za ovim sokovima je puna potražnja, iako im cijene nisu baš najpristupačnije za osiromašene građane.

“Neki koji su brendirani, u prodavnicama se prodaju po dva i po eura u flašama od 0,75 ml, dok se kod nas na selu u pakovanju od litra mogu kupiti za dva eura", kazala je Portalu RTCG jedna gospođa kojoj je ovo usputna djelatnost.

Sokovi od organskog voća, pa i sa dodatkom povrća, prodaju se čisti, ili u raznim kombinacijama.

“Trenutno je vrlo popularna kombinacija pod nazivom imuno, i u njoj je jabuka, šargarepa i pomorandža sa crnogorskog primorja, domaća. Ovaj sok proizveden u jednoj privatnoj fabrici na rafovima prodavnica košta 2,5 eura”, objašnjava ova gospođa.

Isti sok, bilo da je imuno ili detox, sa jabukom, cveklom i đumbirom, u pakovanju, odnosno bočici od 0,25 mililitara, u kafićima dostiže cijenu i do tri eura. Ali vrlo dobro prolazi, s obzirom na to da je popularna cedevita u maloj kesici u kafiću skoro dva eura.

Neki od proizvođača sokova ispričali su našem portalu da obično u većim selima po jedno gazdinstvo posjeduje mali pogon za cijeđenje, sterilizaciju i pakovanje, i ostali domaćini uz pristojnu cijenu koriste usluge.

“Obično sokove pravimo za svoje potrebe, ali vidimo da je sve veća potražnja za tim proizvodom od organskog, neprskanog voća i povrća, onda usput nešto i zaradimo prodajući. Cijena soka se kreće od kombinacije, da li je samo jedna voćka, ili kombinacija više voćki i najčešće šargarepe, cvekle i đumbira”, kaže naša sagovornica.

Prema saznanjima našeg portala, ovakvih malih pogona za preradu voća u limskoj dolini ima na desetine, dok u Beranama ima i jedna veća fabrika, koja je već postala brend.

Portal RTCG je pisao o tome kako su na sjeveru uništeni svi otkupni centri, gdje su poljoprivredni proizvođači mogli da prodaju tržne viškove, i da voće i povrće često zbog toga, u godinama dobrog roda, propada.

Nakon što je, tako, kroz tranziciju prerada ili otkup poljoprivrednih proizvoda potpuno uništen, vrijedni domaćini sa sjevera nisu čekali na pomoć države, već su sami pronašli način da na tržište plasiraju sve popularniji proizvod i tako iskoriste svoje voćke do posljednjeg ploda.

Prema nekim informacijama, neke fabrike su organizovale i otkup na veliko domaćeg voća i povrća od kojih se prave prirodni sokovi. Poljoprivrednici sa sjevera su, tako, napravili brend, bez ikakve pomoći države.