Marko Terzić

osvrt

“Svako ima svoju Goricu”

Požar koji juče zahvatio srpštansko brdo, najprije je prijetio da zahvati kuće tog sela u blizini nekadašnjeg stadiona Fk Bratstva. U pitanju su kuće čija lokacija, nije uz samo brdo. Pozvana je Služba zaštite, koja je uputila jedno vozilo. Vatrogascima iz tog jednog vozila smo odmah saopštili da ćemo mi mještani da nastavimo da branimo kuće, a da je na njima da probaju da presjeku požar, kako vatra ne bi krenula da se širi ka brdu. Sve je ispoštovano, mi smo uspjeli da odbranimo objekte, a oni nijesu, da spriječe da prodre vatra u samo brdo. Zašto?

Zato što nijesu dobili pojačanje. Da je u međuvremenu, samo još jedno vozilo stiglo, spriječilo bi se sve čemu smo juče svjedočili na brdu koje se decenijama štitilo od požara ovakvih razmjera. Da u početnoj fazi požara a zatim ključnim trenucima za obuzdavanje požara, nijesu imali dovoljno ekipa na raspolaganju, čuli smo i mi od pojedinih osoba iz Službe zaštite. Međutim, demantovali su sami sebe činjenicom da su, kada se situacija otrgla kontroli, poslali još 5 vozila.

I kada čujete od pojedinaca iz Službe zaštite, da oni mještani koji su očistili obraslo rastinje oko svojih kuća, nemaju razloga za zabrinutost, onda je jasno da se time pokušava sljedeće: problematizovati odbrana objekata i u drugi plan staviti činjenica, da se brdo pretvorilo u pepeo zbog zakašnjele reakcije vatrogasaca.

Istina je u sljedećem, kuće smo i mi mještani, bez ikakve opreme kakvu posjeduju vatrogasci, uspjeli da sačuvamo, nezavisno od toga da li je oko njih čist teren.
Nijesmo uspjeli brdo i prirodu. Upravo ono za šta nadležni uopšte ne mare, i zbog čega mještani najviše negoduju.

No, i kada bismo pojedince iz Službe, za savjet pitali, ne bih se iznenadio da nam sugerišu da svake godine trimerišemo i šegamo po brdu, kako bismo ta, jedina pluća ovog dijela Zete, u potpunosti uništili i sebe sačuvali brige za potencijalnu ugroženost objekata.

Na kraju, velika zahvalnost vatrogascima koji su i sinoć morali ponovo da intervenišu i to čak i sa granjem u rukama i trenucima kada nijesu imali dovoljno vatrogasnih, inače izbušenih crijeva.

Sve to je kamerom zabilježeno i sinoć. Nažalost, nije samo jedan prizor koji pojedini stručnjaci iz Službe nikada neće shvatiti. Čovjek okružen vatrom, koji mi tražeći pomoć, umjesto svoje ruke, daje kornjaču.

Ali ko joj je kriv, što ne živi daleko od rastinja, u Siti kvartu.