Igor Pejović [ TVCG ]

OFICIRKA KNEŽEVIĆ

Željela bijeli mantil, ali uniformu VCG s ponosom nosi

Iako se pripadnost Vojsci u Crnoj Gori dominantno vezivala za muškarce, posljednjih godina se u njenim redovima sve češće mogu vidjeti i žene. To, između ostalih, pokazuje primjer Marije Knežević, prve žene oficirke u crnogorskoj misiji u Avganistanu. Ona je ujedino i prva žena komandant kontingenta Vojske Crne Gore u misiji u Letoniji, a u emisiji Mladovanje na Televiziji Crne Gore (TVCG) govorila je o iskustvu iz te dvije zemlje, zašto baš Vojska Crne Gore i zašto se odlučila za dominantno muško zanimanje u Crnoj Gori.

Marija se školovala na Vojnoj akademiji “General Mihailo Apostolski” u Sjevernoj Makedoniji - rod inžinjerija - kopnena vojska, a karijeru započinje kao komandir prvog inžinjerskog roda, nakon čega je obavljala razne dužnosti u različitim jedinicama.

Za upis na Vojnu akademiju, kako kaže, odlučila se sasvim slučajno "jer ne potičem iz tradicionalno vojne porodice, gdje niko, čak ni moj otac, đed i prađed nijesu bili vojna lica, već su samo služili vojni rok kako je to nekad bila i obaveza".

Željela da bude ljekar, građevinski inženjer...

Iako je na kraju završila u Vojsci, želja joj je bila da jednog dana bude ljekar možda, a u određenim trenucima čak i građevinski inženjer.

"Od porodice sam naišla na podršku, naročito od oca, iako majka tada nije bila previše oduševljena, dok je okolina definitivno to tada baš smatrala isključivo muškim pozivom, mislili su da neću uspjeti i da ću vjerovatno odustati od vojnog poziva koji je sam po sebi nosio određenu težinu i bio zahtjevan", priča Knežević.

Kaže kako vjeruje da je uspjela sa koleginicama da pokaže i bude "jedan od prvih primjera žena u vojsci gdje znanjem i sposobnošću mogu da stanu rame uz rame sa svojim kolegama".

"A mogu da kažem da je moja porodica, posebno oba moja đeda su bili itekako ponosni što je njihova unuka uspjela i da upiše i da završi vojnu akademiju i da prošeta svojim gradom, i želja mog pokojnog đeda koju nijesam nažalost uspjela da ispunim je bila da prošeta sa unukom oficirkom kroz centar grada, da njega svi vide, jer je to starijim generacijama itekako značajno i kod njih je i dalje živio taj patriotizam koji i danas živi u nama, međutim zasigurno ne u tolikoj mjeri koliko je to nekad bilo istaknuto kod generacija koje su pred nama", navodi naša sagovornica.

Uniformu nosi već 12 godina, i kaže da bi lagala kad bi rekla da se u nekom trenutku života nije zapitala je li to prava profesila za nju. Kod svoje profesije, kaže, voli osjećaj ponosa, posebno u trenucima je u inostranstvu predstavljala državu.

Biti vojnikinja zahtjevno, iz Avganistana pozitivna iskustva

Biti vojnikinja je, kaže, i zahtjevno i teško, "ali osjećaj koji vam to pruža je neprocjenjiv i neponovljiv".

"Danas je definitivno mnogo lakše jer svi mladi ljudi koji dođu, nevažno jesu li vojnici ili vojnikinje, nailaze na veću podršku jer je rodna ravnopravnost uznapredovala posljednjih godina, naročito u MO, gdje oni nailazi na pomoć starijih kolega", pojasnila je Knežević.

Iz Avganistana, gdje je bila prva žena oficir u crnogorskoj misiji, nosi samo pozitivna iskustva: "To je uvijek ono što kažem kad me ljudi pitaju i jeste poseban osjećaj, posebna lekcija, radno i životno iskustvo, da radite i boravite u jednom takvom multinacionalnom i multietničkom okruženju kakvo je Avganistan".

Kada je trebalo da ide u Avganistan, porodici nije bilo svejedno: "Moja se majka itekako plašila, kao i svaka majka, bez obzira da li je muško ili žensko dijete da ide u zemlju gdje je takva situacija. Ali bila sam odlučna da želim da odem, borila sam se za to, dala sam svoje maksimume i uložila napore da to ostvarim. I to je zasigurno nešto zbog čega se nikad nijesam pokajala".

Bila je i prva žena komandant kontigenta VCG u Letoniji, na pitanje imaju li naši vojnici i ljudi problem sa autoritetom žene, odgovara: "Nekako sam imala privilegiju i čast da probijam taj led kao prva žena komandant, bilo je iztazovno i teško, bez obzira što su to naši pripadnici i što su se vremena promijenila otkad je procenat žena bio manji u vojsci. Mislim da se taj pristup same muške populacije ka ženama koje su starješine promijenio u odnosu na tada iako je u određenim segmentima vrlo izazovno. Mislim da za sada uspijevam da se izborim sa tim".